Free counters!

 

 

ŽUPNI VIKARI U STUDENCMA

 

1. Mons. Petar Bulum, župni vikar od 1942. do 1945.

   Prvi imenovani župni vikar za župu Studence ili kapelan, bio je don Petar Bulum. Rođen je 13. veljače 1918. u selu Kolojanj, u tadašnjoj župi Donje Hrasno (danas Hrasno). Otac mu se zvao Kuzma a mater Stana, rođena Krešić. Kad su mu bile četiri godine, obitelj se preselila u Dračevo, selo koje se tada nalazilo u župi Klepci, gdje je Petar proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu 1929. godine. Poslije toga prijavio se među svećeničke kandidate Trebinjske biskupije. Biskup Alojzije Mišić poslao ga je u sjemenište i gimnaziju u Travnik gdje je proveo vrijeme od 1929. do 1937. kad je maturirao. Naime, gimnazijom se tada nazivalo osmogodišnje školovanje poslije četvrtoga razreda osnovne škole koje je završavalo "velikom maturom". Položivši tu "veliku maturu" Bulum se prijavljuje za filozofsko-teološki studij pa ga isti biskup šalje u Sarajevo gdje je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji petogodišnji studij uspješno priveo kraju u kasno proljeće 1942. Međutim, za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije bio je zaređen već godinu dana ranije, 8. travnja 1941., tj. poslije četvrte godine studija kako je tada bio običaj.
   Po odredbi Biskupskog ordinarijata u Mostaru, don Petar dolazi u Studence 1942. Godine i ostaje sve do 2. veljače 1945.
   Mnogi stariji župljani još se uvijek dobro sjećaju ovoga svećenika. Posebice oni koji su tada išli u osnovnu školu kamo je don Petar kao školski kateheta redovito dolazio. Upamtili su ga kao čovjeka blage naravi.
Zbog najezde partizana koji su ubili i njegovog oca Kuzmu i brata Rafu, don Petar se povukao najprije u Zagreb, potom u Austriju, Italiju, pa onda u Ameriku. U Americi je magistrirao pravo 1949. godine, ali je također obavljao i mnoge pastoralne poslove na raznim župama sv do svoga umirovljenja 1984. godine.
   Umro je 12. siječnja 1994. Nadbiskup Los Angelesa kardinal Roger Mahony predvodio je 14. siječnja za njega sprovodnu Misu poslije koje je don Petar pokopan na mjesnom groblju "Holy Cross Cemetery".


2. Don Petar Vuletić, župni vikar od 1963. do 1964.

   Don Petar Vuletić je rođen je 10. siječnja 1937. u zaseoku Podžablje koji pripada župi Gradac u zaleđu Neuma. Drugo je od osmero djece svojih roditelja: Josipa, koji je umro 1976., i Janje r. Vukasović, koja je preminula tri godine kasnije.
Osnovnu školu pohađao je u Gracu (1943.-1947.), prvu godinu ondašnje male gimnazije, završio je na Širokom Brijegu (1947./1948.). Sjemenište je završio u Duborvniku (1948.-1955.), a bogoslovni fakultet u Zagrebu 1963.

   S kolegama don Nedjeljkom Galićem i don Vinkom Majićem, 29. lipnja 1962. u Gorici kod Gruda bio zaređen za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije.
Nakon studija biskup Čule mu je za prvo radno mjesto odredio službu župnoga vikara u Studencima. Poslije godinu dana provedenih u ovoj župi, don Petar je bio imenovan župnikom u Trebinji, susjednoj župi svoga rodnoga Graca, gdje je ostao četiri sljedeće godine (1964.-1968.). Iz Trebinje je bio premješten za župnika u Grabovicu u duvanjskom kraju, gdje je ostao samo dvije godine (1968.-1970.), a iz Grabovice u župu Ledinac koju je vodio pet godina (1970.-1975.). U svim ovim župama, uza svoj redoviti pastoralni rad, obnavljao je crkvene objekte i podizao nove te se počeo baviti spisateljskim radom ali i nastavio gajiti svoj veliki smisao i talent za folklorni izraz.
Don Petar je 1975. otišao u Australiju gdje se u Hrvatskoj katoličkoj misiji Adelaidi kroz pet godina (1975.-1980.) brinuo za hrvatske katoličke iseljenike.
   Nakon pet australijskih godina vratio se u Hercegovinu te početkom rujna 1980. bio imenovan za župnika u Stolac gdje je naslijedio mons. Anđelka Babića. Na službi stolačkoga župnika ostao je svega dvije godine (1980.-1982.) jer ga je biskup mons. Pavao Žanić, na Šjorovu izričitu zamolbu da ga imenuje župnim vikarom gdje god za to postoji potreba, premjestio u župu Potoke za pomoćnika mons. Mati Nuiću. U Potocima je najprije kao župni vikar djelovao dvije godine (1982.-1984.) a onda je u službi župnika naslijedio Nuića i u pastoralnoj službi ostao još jednu godinu (1984.-1985.). Nakon toga je bio imenovan upraviteljem Svećeničkoga doma u Potocima gdje se sljedeće četiri godine (1985.-1989.), zajedno sa sestrama franjevkama, brinuo za bolesne i umirovljene svećenike.
   U veljači 1989. otputovao je u SAD gdje je u hrvatskoj župi sv. Ante u Los Angelesu devet i pol godina bio župni vikar. Poslije toga, 1. srpnja 1998. imenovan je župnikom te župe no ostao je na službi vrlo kratko jer je već 12. studenoga iste godine umro nakon srčanoga udara. Njegovo je tijelo prevezeno u domovinu te je, nakon sprovodne Mise u mostarskoj katedrali koju je predvodio biskup mons. dr. Ratko Perić u koncelebraciji mnogo svećenika, bilo pokopano u svećeničku grobnicu na groblju Šoinovac u Mostaru.


3. Don Nedjeljko Galić, župni vikar od 1964. do 1965.

   Don Nedjeljko Galić rođen je 2. kolovoza 1935. u Gorici, župa Gorica, općina Grude. Osnovnu školu završio je u Gorici (1942.-1947.) a klasičnu gimnaziju u sjemeništu u Zagrebu (1947.-1955.). Nakon toga je služio vojsku u Zagrebu, Ilirskoj Bistrici i Umagu (1955.-1957.) i ujesen 1957. godine upisao filozofsko teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu koji je završio 1963. godine. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je u Zagrebu u ožujku 1962. a za svećenika ga je zaredio, nakon završene pete godine studija, biskup Petar Čule u Gorici 29. lipnja 1962. Nakon što je završio i šestu godinu studija, bio je župni vikar u Kruševu (1963.-1964.) te je na istu službu Studencima imenovan 1. lipnja 1964. a razriješen dekretom od 20. kolovoza 1965. Svoj pastoralni rad u Studencima, uz redovito održavanje župnoga vjeronauka, posvetio je i provođenju liturgijske obnove i osobito uvođenja obreda svete Mise na hrvatskome jeziku. Nakon toga bio je župnik u Vinici godinu dana (1965.-1966.) a onda je imenovan župnikom u novoosnovanoj župi Jare (1966.-1985.) gdje je sagradio župnu kuću i crkvu. Nakon 19 godina iz Jara je premješten za župnika u Gradinu (1985.-2004.) a odatle je 2004. prešao na službu upravitelja Svećeničkoga doma u Mostaru koju je obnašao do 2008. Umirovljen je u jesen 2010. sa stalnim boravkom u Svećeničkom domu u Mostaru.


4. Don Tomislav Majić, župni vikar od 1965. do 1968.

   Don Tomislav Majić rođen je 19. ožujka 1937. u Drinovcima, župa Drinovci, općina Grude. Rođen je kao peto od desetero djece roditelja, Josipa i Kate r. Alerić. Osnovnu školu pohađao je u Drinovcima (1944.-1948.). Nižu gimnaziju, kako se tada govorilo, odnosno od petog do osmoga razreda, u Ljubuškom (1948.-1949.), Sovićima (1949.-1952.) i u Zagrebu (1952.-1953.). Klasičnu gimnaziju završio je u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu (1953.-1957.). Dvogodišnju vojnu obvezu služio je u Podgorici i Vučitrnu (1957.-1959.). Nakon toga pohađao je filozofsko teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1959.-1965.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je u Zagrebu u proljeće 1964. godine a za svećenika, nakon završene pete godine studija, zaredio ga je biskup Petar Čule 29. lipnja 1964. Nakon što je diplomirao 1965. godine, biskup Čule ga je poslao za privremenog upravitelja župe Prisoje (lipanj-kolovoz 1965.). Potom je 20. kolovoza 1965. imenovan župnim vikarom u Studencima  gdje je ostao do 5. svibnja 1968. Već sutradan, kao župnik, preuzeo je župu Trebinja gdje je ostao godinu i pol dana (1968.-1969.). Zatim je imenovan župnikom u novoj župi Buhovo (1969.-1985.), gdje je sagradio župnu kuću i crkvu, pa na istu službu u Jarama (1985-1993.), te mostarskoj katedralnoj župi (1993.-1998.). Nakon toga biskup dr. Ratko Perić imenovao ga je 1998. godine župnikom u Grljevićima gdje je sagradio novu župnu kuću.

   Don Tomislav Majić u nekoliko je zbornika objavio više studija o svećenicima iz Hercegovine i ratnim događajima u Mostaru. Posebno ističemo njegov članak “Don Jerko Nuić (1915.-1945.)” koji je napisao za Zbornik radova o stradalim biskupijskim svećenicima u Hercegovini s naslovom Svjedoci vjere i rodoljublja (Mostar, 2005.).


5. Don Mile Miljko, župni vikar od 1968. do 1970.

   Don Mile Miljko rođen je u Jasenici kod Mostara, u župi sv. Petra i Pavla, 20. rujna 1942. Njegovi roditelji Ilija i Ruža r. Gagro imali su šestero djece od kojih je don Mile rođen kao peti po redu. Osnovnu četverogodišnju školu pohađao je u Jasenici (1949.-1953.) a nižu gimnaziju, kao posljednja generacija toga školskoga sustava, u Mostaru (1953.-1957.). Prvu godinu klasične gimnazije završio je u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1957.-1958.) a ostale tri godine u Nadbiskupijskom sjemeništu u Zagrebu (1958.-1961.). Filozofsko teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Zagrebu (1961.-1967.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper 23. ožujka 1966. u Zagrebu a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1966. u Kruševu. Istovremeno, dok je pohađao šestu godinu studija, bio je duhovni pomoćnik i studentski dušobrižnik u zagrebačkoj župi sv. Blaža a nakon završetka studija imenovan je župnim vikarom u Hrasnu, općina Neum, gdje je ostao kraće od jednu godinu dana. Dana 22. travnja 1968. imenovan je župnim vikarom u Studencima gdje je ostao do 13. srpnja 1970. kad je imenovan župnim vikarom u Šipovači-Vojnićima gdje će malo kasnije postati župnik. Na toj službi ostao je do listopada 1978. kad je poslan za dušobrižnika iseljenih hrvatskih katolika u Njemačku. Najprije je vodio Hrvatsku katoličku misiju u Göppingenu (1978.-1984.), biskupija Rottenburg-Stuttgart, a onda Hrvatsku katoličku misiju u Hamelnu, biskupija Hildesheim. Na ovoj službi ostao je do 30. ožujka 2008. Toga dana je umirovljen nakon čega se vratio iz Njemačke i nastanio u Zagrebu.


6. Don Šimun Pavlović, župni vikar od 1974. do 1977.

   Don Šimun Pavlović je rođen 1. rujna 1949. u Rotimlji, istoimena župa, općina Stolac. Roditelji su mu se zvali Božo i Ljubica r. Puljić. Osnovnu školu završio je u Rotimlji (1956.-1960.) a sljedeća četiri razreda u Aladinićima (1960.-1964.). Klasičnu gimnaziju završio je u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1964.-1968.) a filozofski i teološki studij u Bogosloviji u Splitu (1968.-1974.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je pomoćni splitski biskup Ivo Gugić 1. travnja 1973. u Splitu a za svećenika, nakon pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 1. srpnja 1973. u Prenju, općina Stolac. Tijekom posljednje godine studija pastoralno je pomagao u župi Blažene Djevice Marije (Spinut) u Splitu a nakon završetka studija imenovan je 2. rujna 1974. župnim vikarom u Studencima gdje je ostao tri godine te je 7. rujna 1977. imenovan za župnika u Neumu. Dok je bio u Studencima, vodio je brigu oko izgradnje filijalne crkve u Stubici. Nakon službovanja u Studencima imenovan je župnikom u Neumu gdje je ostao do 3. kolovoza 1978. kad je ostavio svećeničku službu. Kasnije je studirao pravni fakultet i novinarstvo u Beogradu. Danas sa svojom obitelji živi u Zagrebu, radi s djecom i mladeži s posebnim potrebama i kao vjeroučitelj u školi.


7. Don Ljubo Majić, župni vikar od 1977. do 1979.     

   Don Ljubo Majić je rođen  22. kolovoza 1948. u Drinovcima, u istoimenoj župi, općina Grude, od roditelja Petar i Slavka r. Majić. Osmogodišnju školu don Ljubo je završio u rodnim Drinovcima (1955.-1963.) a klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1963.-1967.). Nakon ispita zrelosti, obavljenoga u lipnju 1967., dvije godine je služio vojsku u Knjaževcu i Prištini (1967.-1969.) a onda je započeo filozofski i teološki studij na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu (1969.-1975.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je sarajevski nadbiskup Smiljan Čekada 21. travnja 1974. u Sarajevu a za svećenika, nakon pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1974. u Pologu kod Mostara. Nakon što je završio i šestu godinu studija, prva služba na koju je bio imenovan bila je u župi Rašeljke, općina Tomislavgrad, gdje je kao župni vikar djelovao dvije godine (1975.-1977.). Nakon toga je 5. rujna 1977.  imenovan župnim vikarom u Studencima gdje je ostao također dvije godine te je nakon toga od 1. rujna 1979. još jednu godinu bio župni vikar u Domanovićima, općina Čapljina. Iz Domanovića je premješten na službu župnika u Sutini, gdje je ostao 11 godina (1980.-1991.). Za vrijeme službe u Sutini počeo je ozbiljno pobolijevati te je 1991. godine razriješen župničke službe radi liječenja koje je vršeno u Mostaru i Splitu. Kad je 1992. godine započeo rat, don Ljubo se također našao u njegovu vrtlogu. Dijeleći izbjegličke dane s mnogim prognanim ljudima, po dogovoru biskupa iz Mostara i s Hvara, stavio se 1993. godine na raspolaganju za duhovne potrebe prognanim vjernicima koji su se našli na Hvaru. Nakon nekoliko mjeseci boravka na Hvaru, iste 1993. imenovan je prefektom u splitskom sjemeništu gdje je, liječeći se istovremeno kod tamošnjih liječnika, ostao do 1996. Tada se, zbog zdravstvenih poteškoća, nastanio u Svećeničkom domu u Dubrovniku gdje su boravili umirovljeni i bolesni svećenici iz Hercegovine zato što je Svećenički dom u Bijelom Polju bio posvema razrušen. U rujnu 1999., iako narušena zdravlja, prihvatio je službu ravnatelja Svećeničkoga doma u Dubrovniku gdje je boravilo desetak svećenika i nekoliko časnih sestara franjevaka koje su se brinule o njima. Na toj službi doživio je iznenadan moždani udar u srijedu 13. veljače 2001. ujutro te je istoga dana navečer, u 53. godini života i 27. godini svećeništva, umro u dubrovačkoj bolnici. Pokopan je dva dana kasnije, 15. veljače, u obiteljsku grobnicu na groblju "Bartuluša" u Drinovcima.


8. Don Mato Šarić, župni vikar od 1979. do 1980.

   Don Mato Šarić rođen je 24. rujna 1952. u Grabovici, u istoimenoj župi, općina Tomislavgrad. Roditelji su mu bili Drago i Jaka r. Ivančić. Osnovnu četverogodišnju školu pohađao je u Grabovici (1959.-1963.) a sljedeća četiri razreda u Prisoju (1963.-1967.). Potom je završio klasičnu gimnaziju u splitskom sjemeništu (1967.-1971.). Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu (1971.-1978.) uz prekid od jedne godine radi služenja vojske. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je pomoćni sarajevski biskup Tomislav Jablanović 17. travnja 1977. u Sarajevu a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule u župi Šipovača-Vojnići 29. lipnja 1977. Nakon završene i šeste godine studija don Mate je najprije bio godinu dana župni vikar u Kruševu kod Mostara (1978.-1979.). Na službu župnoga vikara u Studencima imenovan je 1. rujna 1979. Malo poslije toga, nakon iznenadne smrti župnika don Zvonke Vuletića don Mato je 10. prosinca 1979. imenovan župnim upraviteljem župe do imenovanja don Tadije Pavlovića 4. siječnja 1980. Nakon godinu dana boravka u Studencima, don Mato je 24. rujna 1980. imenovan za župnoga vikara u Vinici, općina Tomislavgrad, gdje je ostao do 13. svibnja 1982. kad je postao župnik u župi Kapela kod Bjelovara (1982.-2004.), u Zagrebačkoj nadbiskupiji, i inkardiniran u Zagrebačku nadbiskupiju. Od 2004. godine župnik je župe Štefanje kod Bjelovara a od 2007. i dekan Čazmanskoga dekanata.


9. Don Blaž Ivanda, župni vikar od 1980. do 1984.

   Don Blaž  Ivanda rođen je 13. studenoga 1952. u Vinici, župa Vinica, općina Tomislavgrad gdje su živjeli njegovi roditelji, Petar i Mara r. Šiško, koji su kasnije preselili u Makarsku. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Vinici (1959.-1963.) a sljedeća četiri u Aržanu (1963.-1967.). Poslije završene klasične gimnazije i splitskom sjemeništu (1967.-1971.) služio je vojsku u Zrenjaninu i Nišu (1971.-1972.). Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1973.-1979.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je pomoćni sarajevski biskup Tomislav Jablanović u Sarajevu 17. travnja 1977. a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1978. u Gracu, općina Neum. Završivši i šestu godinu studija, bio je imenovan župnim vikarom u Grljevićima (1979.-1980.). Potom je 24. rujna 1980. imenovan na službu župnoga vikara u Studence. Potom je 6. srpnja 1984. imenovan župnikom u Gracu gdje je bio zaređen za svećenika. Od 2002. godine je župnik u Čeljevu kod Čapljine. U Gracu je sagradio novu župnu kuću i čak tri puta morao obnavljati župnu crkvu koja je u posljednjem ratu bila posvema stradala a kao župnik Čeljeva sagradio je filijalnu crkvu i kuću u Tasovčićima.


10. Don Ivan Kordić, župni vikar od 1984. do 1988.

   Don Ivan Kordić rođen je 10. siječnja 1956. u Grljevićima, u istoimenoj župi, općina Ljubuški. Roditelji su mu Stojan i Mila r. Babić. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Grljevićima (1961.-1965.) a sljedeća četiri u Vitini (1965.-1969.). Klasičnu gimnaziju započeo je 1969. u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu a završio 1974. godine u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1974.-1981.) uz jednu godinu prekida kada je služio vojsku u Tuzli (1976.-1977.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je u Mostaru 7. prosinca 1980. biskup Pavao Žanić a za svećenika isti biskup 29. lipnja 1981., također u Mostaru. Ujesen iste godine imenovan je župnim vikarom u Šipovači-Vojnićima (1981.-1983.), zatim je istu službu obnašao u župi Gradina (1983-1984.). Za župnoga vikara u Studencima imenovan je 5. rujna 1984. gdje je ostao do 1988. godine. Nakon toga imenovan je 22. kolovoza 1988. župnikom u Čeljevu kod Čapljine, odakle je 2002. godine premješten za župnika u susjedno Dračevo, a 2008. za župnika u Gabelu.


11. Don Zdravko Ivanković, župni vikar od 1988. do 1989.

   Don Zdravko Ivanković rođen je 1. ožujka 1959. u Hodovu (Ljuca), župa Rotimlja, a živio je na Stjepan Krstu, općina Stolac. Roditelji su mu Boško i Mara r. Marić. Nakon četverogodišnje osnovne škole na Donjem Brštaniku (1966.-1970.), sljedeća četiri razreda pohađao je u Stocu (1970.-1974.). Klasičnu gimnaziju završio je u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu (1974.-1978.) a odmah nakon ispita zrelosti pozvan je na odsluženje vojske i poslan u Pulu (1978.-1979.). Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1979.-1985.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je biskup Pavao Žanić 2. prosinca 1984. u Mostaru a za svećenika isti biskup u istom gradu 29. lipnja 1985. Nakon svećeničkoga ređenja bio je tri godine župni vikar u Hrasnu, općina Neum, (1985.-1988.) a onda je na istu službu u Studence imenovan 23. kolovoza 1988. U Studencima je ostao godinu dana te je 7. studenoga 1989. imenovan župnikom u župi Šipovača-Vojnići. Nakon službovanja u toj župi (1989.-1993.), premješten je za župnika u Rotimlju (1993.-1998.) a onda za župnika na Ledinac (1998.-2007.). Zatim je razriješen župe Ledinac te smješten u Svećenički dom odakle je u rujnu 2007. otišao na liječenje u Zagreb. U prosincu 2007. i siječnju 2008. zamjenjivao je župnika u Gabeli. Od listopada 2008. ravnatelj je Svećeničkoga doma u Mostaru. Uz to od siječnja 2009. vodi brigu za župu Crnač, a u međuvremenu bio je privremeni upravitelj župe Prisoje (siječanj-lipanj 2009.) i Janjina u Dubrovačkoj biskupiji (siječanj-travanj 2010.) a od 29. travnja 2010. zamjenik je župniku u Neumu.


12. Don Marinko Pervan, župni vikar od 1989. do 1991.

   Don Marinko Pervan rođen je u Čapljini 30. travnja 1963. Potječe iz obitelji Pere i Ruže r. Perić iz Tasovčića, župa Čeljevo, općina Čapljina. Osnovnu četverogodišnju školu završio je u Tasovčićima (1970.-1974.), sljedeća četiri razreda u Čapljini (1974.-1978.) a klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1978.-1982.). Poslije ispita zrelosti služio je vojsku u Derventi i Hadžićima kod Sarajeva (1982.-1983.) a nakon toga je završio filozofski i teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1983.-1989.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je 6. prosinca 1988. u Sarajevu nadbiskup Marko Jozinović a za svećenika biskup Pavao Žanić u Mostaru 29. lipnja 1989. Iste godine, 7. studenoga, imenovan je župnim vikarom u Studencima gdje je ostao do 23. veljače 1991. kad mu je dopušteno da pođe spremati se za rad u misijama te je poslije studija engleskoga jezika u Irskoj (1991.) i talijanskoga u Italiji (1992.) kao misionar djelovao 12 godina u Etiopiji (1992.-2004.). Vrativši se u Hercegovinu, imenovan je župnim vikarom u mostarskoj župi sv. Ivana (2004.-2006.) a od studenoga 2006. djeluje kao misionar za hrvatske katolike u Norveškoj.


13. Don Gordan Božić, župni vikar od 1993. do 1994.

   Don Gordan Božić, rođen je 24. listopada 1966. u Blizancima, župa Gradina, općina Čitluk, a sin je Mladena i Ljilje r. Zubac. Četiri razreda osnovne škole završio je u Blizancima (1973.-1977.) a sljedeća četiri u Čitluku (1977.-1981.). Nakon toga završio je klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1981.-1985.) te je ujesen 1985. upisao studij filozofije i teologije na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu. Nakon prve godine studija služio je vojsku u Bitoli (1986.-1987.), potom nastavio studij u Sarajevu gdje je završio pet godina a šestu (1991.-1992.) na Nadbiskupskoj teologiji u Splitu. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je 5. travnja 1992. biskup Pavao Žanić u Splitu (župa sv. Pavla, Pujanke) a za svećenika 29. lipnja 1992. biskup na istome mjestu. Prva njegova služba bila je župni vikar u Šipovači-Vojnićima odakle je dekretom od 3. studenoga 1993. premješten za župnoga vikara u Studencima (1993.-1994.). Nakon godinu dana, dekretom od 9. srpnja 1994., premješten je za župnoga vikara u Mostar, u župu sv. Ivana Evanđelista (1994.-1998.) a potom na istu službu u Stolac (1998.-2000.). Nakon toga bio je župni upravitelj župe sv. Luke u Mostaru (2000.-2003.) te od 2003. župni upravitelj župe Rotimlja i iseljene župe Stjepan Krst. Godine 2009. imenovan je na službu župnika u Prisoje, općina Tomislavgrad.


14. Don Jozo Čirko, župni vikar od 1994. do 1997.

   Don Jozo Čirko rođen je 31. listopada 1966. u Tomislavgradu od oca Stipe i majke Anđe r. Udovičić. Osnovno školovanje završio je u Kazagincu (1973.-1981.). Potom je završio prvu godinu srednje škole u Livnu (1981.-1982.) a onda se upisao u klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1982.-1986.). Nakon ispita zrelosti služio je vojsku u Leskovcu (1986.-1987.). Prvih pet godina filozofskoga i teološkoga studija završio je u Sarajevu (1987.-1992.) a šestu godinu na Nadbiskupskoj Teologiji u Splitu (1992.-1993.) kamo ga poslao mostarski biskup radi istovremenog obnašanja službe pomoćnika nadstojnika u Nadbiskupskom sjemeništu koju je vršio do ljeta 1993. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je biskup Pavao Žanić 13. ožujka 1993. u Bolu na Braču gdje se tada u izbjeglištvu nalazila Vrhbosanska katolička teologija. Za svećenika ga je zaredio isti biskup u Prisoju 29. lipnja 1993. Najprije je imenovan župnim vikarom u Neumu, gdje je ostao godinu dana a poslije toga, 1. kolovoza 1994., imenovan je za župnoga vikara u Studencima. Nakon tri godine, 11. rujna 1997.,  premješten je na jednaku službu u Domanoviće (1997.-1998.). Nakon toga ga je biskup poslao na postdiplomski studij biblijske teologije u Rim, gdje je magistrirao na Papinskom sveučilištu Urbanianum u lipnju 2000. Nakon povratka, od rujna 2000. do kolovoza 2006. bio je župni vikar u katedralnoj župi u Mostaru i župni upravitelj Mostarskoga Graca a od rujna 2006. je župnik župe sv. Luke Evanđelista u Ilićima i župni upravitelj župe sv. Marka Evanđelista (Mostar). Od 2000. godine je profesor biblijskih predmeta na Teološkom institutu u Mostaru. Za vrijeme službe župnoga vikara u Studencima, zajedno sa župnikom, pokrenuo je i uredio prva dva broja župnoga lista Povezanost te uredio i pripremio za tisak knjigu o žrtvama drugoga svjetskog rata i domovinskoga rata: Poginuli iz župe Studenci za vrijeme drugoga svjetskog rata, (Studenci, 1997.). Povremeno objavljuje u Crkvi na kamenu.


15. Don Milenko Krešić, župni vikar od 1998. do 2002.

   Don Milenko Krešić, sin Boke i Mare r. Šutalo, koji je rođen 23. studenoga 1971. u Čapljini. Osmogodišnju školu završio je u Hutovu (1978.-1986.) a klasičnu gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu (1986.-1990.). Nakon položenog ispita zrelosti služio je vojsku u Banjoj Luci i Plitvicama (1990.-1991.). Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1991.-1992.), Bolu na Braču (1992.-1996.) i ponovno Sarajevu (1996.-1997.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je sarajevski nadbiskup Vinko Puljić 1. prosinca 1996. u Sarajevu a za svećenika biskup Ratko Perić 29. lipnja 1997. u Trebinju. Njegova prva služba bila je u mostarskoj katedralnoj župi gdje je bio župni vikar (1997.-1998.) a onda je kroz naredne četiri godine obnašao istu službu u Studencima (1998.-2002.). Imenovan je 19. kolovoza 1998. Iz Studenaca ga je biskup Perić, dekretom od 29. srpnja 2002., poslao na studij crkvene povijesti u Rim (2002.-2004.) gdje je magistrirao. Nakon povratka u Hercegovinu, imenovan je župnim vikarom u Aladinićima, općina Stolac, gdje je ostao do 2009. kad je imenovan župnim upraviteljem u Trebinju. Istovremeno je profesor na Teološkom institutu u Mostaru. Doktorirao je povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u jesen 2008. Objavio je knjige: Crkva i država u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.-1945.), Mostar, 2006.; La Chiesa e lo Stato in Croazia (1941-1945), Ancona, 2006; uredio jedan zbornik; objavio nekoliko radova iz crkvene povijesti; povremeno se izvješćima javlja u Crkvi na kamenu.


16. Don Ivan Bebek, župni vikar od 2002. do 2006.

   Don Ivan Bebek rođen je 3. ožujka 1977. u Ljubuškom. Potječe iz obitelji Drage i Kate r. Bebek iz Šipovače, župa Šipovača-Vojnići, općina Ljubuški.  Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Šipovači (1983.-1987.) a naredna četiri u Vitini (1987.-1991.). Ujesen 1991. godine upisao se u klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku ali su svi učenici vrlo brzo, zbog ratnih događanja, premješteni u Split i tamo upisani u Nadbiskupsko sjemenište gdje je don Ivan završio školovanje polaganjem ispita zrelosti 1995. godine. Iste godine don Ivan je započeo filozofski i teološki studij na isusovačkom Teološkom institutu u Zagrebu. Nakon završene dvije godine filozofije (1995-1997.) jednu godinu je služio vojsku u Čapljini (1997.-1998.) a onda je završio teološki dio studija (1998.-2001.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je biskup Ratko Perić 26. prosinca 2001. u Šipovači-Vojnićima a za svećenika isti biskup 29. lipnja 2002. u Mostaru. Prije svećeničkoga ređenja vršio je đakonsku praksu u rodnoj župi te u župi Srca Marijina u Zagrebu koju vode isusovci. Njegova prva služba nakon svećeničkoga ređenja bila je u Studencima. Imenovan je 29. srpnja 2002. za župnoga vikara odakle je 8. kolovoza 2006. premješten na službu župnoga vikara u katedralnoj župi u Mostaru.


17. Don Nikola Menalo, župni vikar od 2006. do 2007.

   Don Nikola Menalo, sin Marka i Zore r. Vuletić iz Višića, župa Dračevo, općina Čapljina, rođen je 30. svibnja 1975. u Metkoviću. Osmogodišnje osnovno školovanje završio je u Višićima (1982.-1990.) a klasičnu gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu (1990.-1994.). Nakon položenog ispita zrelosti započeo je filozofski i teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji koja je tada djelovala u izbjeglištvu u Bolu na Braču (1994.-1996.) i nastavio u Sarajevu kad se Teologija nakon rata tamo vratila (1996./1997.) te na Teološkom fakultetu u Splitu (1997.-2000.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je biskup Ratko Perić 26. prosinca 1999. u Mostaru a za svećenika isti biskup 29. lipnja 2000., također u Mostaru. Nakon svećeničkoga ređenja djelovao je kao župni vikar u sljedećim župama: Stolac (2000.-2002.), Domanovići (2002.-2004.), katedralna župa u Mostaru (2004.-2006.) i u Studencima gdje je imenovan 8. kolovoza 2006. a razriješen 4. srpnja 2007. Bio je član vijeća BKBiH za mlade (2005.-2007.) i povjerenik za pastoral mladih u Hercegovini (2006.-2007.). Od rujna 2007. do ljeta 2010. nalazio se u Veneciji na postdiplomskom studiju crkvenoga prava, koje je magistrirao. Po povratku iz Venecije, 2010. godine imenovan je pomoćnikom župnika sv. Mateja u Mostaru i upraviteljem župe Drežnica.


18. Don Marijo Pavlović, župni vikar od 2007. do 2010.

  Don Marijo Pavlović, sin Josipa i Marije r. Raguž iz Svitave, župa Hrasno, općina Čapljina, rođen je 17. kolovoza 1978. u Čap­ljini. Četiri razreda osnovne škole završio je u Svitavi (1985.-1989.) a sljedeća četiri u Višićima (1989.-1993.). Nakon završene klasične gimnazije u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu (1993.-1998.) filozofiju je završio na isusovačkom Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1998.-2000.). Nakon toga je služio vojsku u Čapljini (2000.-2001.) a potom završio studij teologije na Institutu Družbe Isusove u Zagrebu (2001.-2005.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je biskup Ratko Perić 14. rujna 2005. u Mostaru. Nakon đakonskoga praktikuma u Viru (2005.-2006.) biskup Perić zaredio ga je za svećenika 14. svibnja 2006. u Hrasnu. Kao svećenik vršio je službu župnoga vikara u župi sv. Mateja u Mostaru (2006.-2007.) i Studencima od jeseni 2007. do početka prosinca 2010., kad je napustio svećeničku službu.

 

 

ZAMJENICI STUDENAČKIH
ŽUPNIKA I ŽUPNIH VIKARA

 

   U različitim situacijama, i zbog različitih razloga, trebalo je ponekad privremeno, na kraće ili dulje vrijeme, zamijeniti bolesnoga, spriječenoga ili odsutnoga svećenika koji je službovao u Studencima. Zbog toga su se župnici obraćali molbom mostarskim biskupima tražeći zamjenike koje su im biskupi onda službeno slali. Prema tomu, u nastavku će biti prikazani samo oni svećenici koji su se kao zamjenici u župi Studenci pojavljivali službeno, to jest s dekretom mostarskih biskupa.

1. Dr. fra Radoslav Vukšić, na zamjeni u Studencima 1930.

2. Don Đuro (Juraj) Maslać, na zamjeni u Studencima 1941. i 1942.

3. Fra Hadrijan Sivrić, upravljao župom Studenci 1949.-1950.

4. Don Srećko Čulina, na zamjeni u Studencima 1955. i 1956.

5. Mons. Mate Nuić, na zamjeni u Studencima od 1956. do 1958.

6. Mons. dr. Marko Perić, na zamjeni u Studencima od 1958. do 1959.

7. Don Milivoj Galić, na zamjeni u Studencima 1970.

8. Don Tadija Pavlović, upravitelj župe 1979.-1980.

 

 

DVOJICA ĐAKONA NA PASTORALNOM PRAKTIKUMU

Tijekom posljednjih dvadesetak godina, u skladu s novim crkvenim propisima, polako se ustalio običaj da se nanovo zaređene đakone na neko vrijeme šalje u župe kako bi prije svećeničkoga ređenja stekli potrebno pastoralno iskustvo radi lakšeg uključivanja u odgovoran posao s ljudima onoga časa kad postanu svećenici i kako bi se barem donekle upoznali sa stanjem u biskupiji u kojoj će djelovati.

1. Don Željko Majić, đakon na praktikumu 1987.-1988.

2. Don Marko Šutalo, đakon na praktikumu 1998.