Free counters!

 

 

NAZIVI U STUDENCIMA - TOPONOMASTIKA

Uvod

   Studenačka toponomastika dosad nije bila predmetom stručne ili znanstvene obrade. Istina, ponegdje je spomenuto nekoliko naziva iz starije orijentalne građe. U osmanskom katastarskom poreznom popisu (defteru) iz 1477. god. spominje se selo Gornji Studenci, te njiva Opotočje i livada Luka. U zadužbinskoj povelji (vakufnami) Nesuh-age Vučjakovića iz 1565. god. navodi se "mlinica na rijeci Studenci", kao i dvadeset godina kasnije "mlinovi na rijeci Studenac". U osmanskom defteru iz 1585. god. upisana su raseljena selišta (mezre) Gornji Studenac i Kralovina, Hercegov mlin i livada Zgon. Istovremeno, u blizini Studenaca upisana su sela Vrbovnik i Vlatušići, kao i obradivo zemljište (zemin) Likanj, čije ubikacije nisu poznate.

Donji Studenci – panorama

 

 

1. Toponimi (5)

   Stùdēnci, prema studènac, zdenac, izvor, vrelo, sabiralište vode; studenica, hladna voda. Postoje četiri naselja istoga imena: Studenci pored Imotskoga, Gospića, Nevesinja i Teslića, odnosno veći broj toponima poput Studenac (47), Studena (42), Studenci (16) i Studenica (10). Riječ je o sveslavenskom nazivu, poimeničnom praslavenskom pridjevu *studenъ, studen, hladan, sa sufiksom -ьc, pridjevu čija je osnova praslavensko *stud-, indoeuropsko *stәu-, stisnuti se. Podrijetlo imotskih Studenaca neki pokušavaju dovesti u vezu s ilirskim Stûda (?), o čemu nema govora. Kako je u toponimu Stùdenci kratkouzlazan naglasak na prvom slogu, a u množini imenice studénci dugouzlazan na drugom slogu, očito je stariji oblik imao u N jd. naglasak stùdenac. Vjerojatno se tako i zvala u početku rijeka Studenčica, sudeći prema osmanskim popisima.

Studenački zaseoci:
   Glavni studenački zaseoci su Glàvica, Donji Stùdenci, Gornji Stùdenci i Trsèljevina. Zanimljivo je što kartografski i katastarski izvori donose oblik Treseljevina, a u govoru mještana prevladava Trsèljevina. Toponim se može raščlaniti na osnovu tres- (skraćeno trs-) i sufikse -elj i -evina, u svezi s glagolom tresti se, kao Tresjavac, Treskavac ili treset, mjesto gdje se zemlja uliježe.

 

 

2. Hidronimi - rijeke, potoci i vrela (14)

Most u Lukoću

   Trebìžat (Tribižet, Tribižat i Trebižet), glavni studenački i ljubuški vodotok. Zanimljiva i jedinstvena rijeka, poznata po tomu što ima više imena za svoj tok. Od izvora u Peć Mlinima (Drinovci) do utoka u Neretvu u Strugama, na duljini od 51 km ima šest imena: Ti(h)aljina, Rika, Sita, Mlade, Prokop i Trebižat. Ako tomu dodamo tokove u Imotskom i Grudama Suvaju, Vrl(j)iku i Maticu, duge 23 km, te Ričinu u Posušju i Imotskome, dugu 49 km, imamo ukupno deset imena za vodeni tok dug 123 km. O njegovu imenu prvi je pisao Ivan Zovko navodeći pučko mišljenje da naziv dolazi od izraza "trijebi žito". Marko Vego tvrdio je kako ime dolazi od staroslavenskoga trebja, žrtvište. Radoslav Matić tražio je u Trebižatu složenicu "tres bigae", tri dvoprega, a Danijel Alerić latinsku sintagmu ''Turres Bigestis'', Bigestski logor. S tim se prešutno slaže i Petar Šimunović. Ipak, najuvjerljivije je tumačenje Petra Skoka da se u nazivu Trebižat krije poimenični pridjev na -at od trȅbežina, krčevina. Uz osnovu trib-/treb-, vrlo čestu u slavenskim jezicima, čistiti, krčiti, trijebiti, slila su se dva sufiksa: -iž (gustiž, sitniž) i -et, koji pojačava sadržaj (kao u golet i plavet), a koji u krajnjem nenaglašenom slogu alternira s -at. Tribižet je iskrčeno, očišćeno zemljište, pa je sadržaj pojma prešao na hidronim.

   Krȁvica, čuveni slap na Trebižatu. Zabilježeno je pet identičnih toponima u Trebinju, Nikšiću, Kavadarci i dva u Zvorniku, kao i veći broj sličnih oblika: Kravac, Kravari, Kravarnik, Kravarsko, Kravići, Kravjak, Kravljača i dr. Moguće je i određeno kultno značenje, slično tipovima Kobiljača, Turica ili Konjsko.
Studènčica (zvana i Matica), rječica koja protječe kroza Studenačko polje.
Lûkoć, potok koji povremeno teče kroz Brotnjo i čiji kanjon usijeca brdo iznad Studenaca. Naziv prema luk, kriv, savinut, dakle krivudavi potok.
Pòtok.
Bòžjak (u Spisak parcela Bošjak), kupalište.
Vrela: Vrȉlo, Vàkuf, turcizam zadužbina (čuje se i Vakup), Kàjtazovina (i Kajtezovina, prema tur. Kaytas), Vrȉoci, Barišića vrilo (povremeno), Suva jama, Topòljak i jedan metaforična lascivna naziva Pizdárevac (inačica Pizdovan).

Stara mlinica u Gornjim Studencima

 

 

3. Antroponimi (33)

   Veći dio navedenih zemljišnih čestica i lokaliteta nazvana je prema posjednicima, od kojih je svojedobno velik dio bio u vlasništvu muslimanskih aginskih i begovskih obitelji: Pirićina, Primorkuša, Kòkićevina, Kàjtazovina, Ćurkuša, vjerojatno Čerkuša, Gujevina, prema vlasnicima Gujićima (češće Guljevina), Hadžiomeruša (i Džemeruša), Konjhodžuša, Kapetanovina, Džàbuša, Ormićuša (?), moguće Hrnićuša, Milićuša, Alendàruša (i Lendaruša), Šìtuša, Daupovina (i Dautovina), Hamìćuša, Mahovića, Gerinovac, Kovàčica, Majićevina (Mahićevina), Marićevina, Ereševina, Dževeruša, Musuša, Čekaluša, Alinovac, Suljinovac, Sèmizovine (i Semezovine), Drágićevac, Méšinovka, Balekovac, Stojuša, Metiljevina.

 

 

4. Oronimi (9)

   Studenci nemaju većih brdskih vrhunaca, najveći dosiže 186 metara. To je Klȉčevac i na njemu Ivkina gòmila, metaforično ime od klicati, kliknuti, klikći. Poznato je nekoliko toponima istoga naziva u okruzima Krupanj, Zvornik, Požarevac i Valjevo. Ostali oronimi su Karamàtuša, Rȕnjava gòmila (runjav, kosmat, obrastao, riječ je o gradini), Zidana gòmila (s obrambenim objektom u suhozidu 45x10 metara), Bȁbina gomila, Pètkovića kuk, Kučèljak i Dȉdova gòmila.

 

 

5. Mikrotoponimi

a) Fitonimi (15)

   Biljni nazivi: Prȁska, Drinike, Bristovača, Lužine, Jȁsen (slično Jasenja, Jasenak, Jasenjak), Smrdelj, Drȁča, Dračeva luka, Gràbovina, Grahovište, Murvice (i Muravice) i Lȁtica.

b) Nomina topographica (59)

   Najveća skupina studenačkih toponima vezana je za izgled i položaj tla, dakle za njegov topografski sadržaj. Među njima su: Bȁra (uz Bare, Barica), Jàruga, Blaca (prodolina, blatan kraj), Lúka (pored Luke, Lučica), zemljište uz rijeku, vodoplavno zemljište uz vodu, Sedra, Pȍd (i Podi), Duljina, Dòlac, Zagorje, Glàvica, Lakat, Oblog, Gréda (kamenita kosa, hrbat), Kȕk, Blinja (nizina u koju se voda stače, od glagola blihati), Draga, Slana draga, Rȕpe, Pristranjak, Mèra, travnjak, pašnjak, Rudine, od pridjeva rud, kudrav, crvenkast; poljana, tratina, Otok (Otočić), Jaz, Pȑžine, Poljica, Ade, Vîr, Lȍkva, Lug, Òsredak, Ploče, Stine, Rìvine (zemljište koje je voda izrila), Vláka (Bila Vlaka), erar, pašnjak, Gnjilovac (čakavski relikt), Padina, Núga (od ugal, kut, ugao, često u mn. nugli), Uzglavak, Police, Doljani, Ararev kuk, Dila, Klánac, Lìvada, Kamenica, Brlog, Sklȁd (Skladi), izbočina u vidu zaravni ili terasa pokraj jaruge ili rijeke, od glagola klasti, metnuti), Bùdžāk (kut, ugao, turcizam), Strmica, Ulenjak (vjerojatno od glagola leći, ulegnuto zemljište) i Rêp.

c) Nomina agentis - ljudsko djelovanje (51)

   Brojna je i skupina mjesnih naziva u kojima prevladava ljudsko djelovanje: Dvorište, Crkvina, Gradina, Rasad, Podvornica (okućnica oko dvora, stari termin), Kúla, Àvlija, Vinogradine, Njȉva (Gornja, Donja), Njȉvice, Selina, Novina, Kȑč (uz Krčić i Krčina), Gúvno, Mlȉn (uz Mlini, Mlinica, Mlinište), Grôblje (tu je i grobište srednjovjekovnih biliga, na žalost, dobar dio utonuo i zarastao u korov), Bâšča (i Bášča), Ȍgrada (slično Ȍgradica, Ogradetina, Prigrada), Tòrina (također i Torište), Zgôn (Mali, Veliki i Srednji), zemljište koje zajednički obrađuju svi kmetovi jednog vlastelinstva mobom ili zgonom, zemljište vrlo dobre kvalitete, ograđeni vrtovi u kršu, mjesto gdje se stoka zgoni, od glagola gnati. Skok opisuje zgon kao ''komad zemlje između dva mrginja'', Parcel, Plandište, Kućište (i Kućetine), Đaurske kuće, Sad, Kupalište, Rez, Pritorak, Lȁzina (prema stsl. lazъ, iskrčeno mjesto, prolaz, čistina u šumi, od glagola laziti, puzati, gmizati, preneseno krčiti, Lâz, Laze, Lazi), Stȁrac (Stara), podrijetlo naziva vezano za stare feudalne dadžbine, Stûp, zemljište koje daje feudalac kmetovima koje obrađuju u okviru tlake ili rabote, Stupine, neobrađeni dijelovi seoskoga kotara, Òdžak (Odžaci), kuća, dom, turcizam.

d) Zoonimi (6)

   Ne baš velik broj naziva motiviranih faunom: Vukovina, Òrlovača (slično i Òrlovac), Ovčina, Šetka i Kravica.

 

 

6. Varia (5)

   Nekoliko toponima pripada skupini tzv. neprozirnih, bilo po motivaciji bilo po podrijetlu: Lokal, Komune, Dan, Gušljada i Obočić.

 

 

Sažetak

   Iz pregleda dvjestotinjak studenačkih naziva vidljiva je raznolikost u motivaciji, sadržaju i oblicima. Najveća je skupina topografskih naziva (59), zatim onih po čovjekovu djelovanju (nomina agentis, 51) i antroponima (33). Većina naziva podrijetlom je iz slavenskoga leksičkog korpusa, uz deset turcizama u općem dijelu i 18 antroponima prema aginskim i begovskim vlasnicima. Najbrojniji su nazivi sa sufiksom -ina (25), -ica (17), -uša (14), -ac (12), -ak (8) i -ište (6). Među imenima starije provenijencije ubrajaju se: Studenci, Luke, Glavica, Lug, Vlaka, Nuga, Sklad, Podvornica, Krč, Torina, Zgon, Lazina i Stup. Među antroponimima orijentalna podrijetla zamjetne su mjesne fonetske i morfološke prilagodbe: gubljenje početnoga "a" (Alendaruša: Lendaruša), nestabilno "h" (Mahićevina: Majićevina; Hadžiomeruša: Džemeruša), alternacije a/e i i/e (Kajtazovina: Kajtezovina; Semizovina: Semezovina), ali i desemantizacija (Gujevina: Guljevina).