Free counters! 

 

 

S T U D E N C I

Župa i svetište Presvetoga Srca Isusova

   Današnja župa Studenci, čije se sjedište nalazi uz glavnu cestu na pola puta između Ljubuškog i Čapljine, graniči sa župama Humac, Čapljina i Međugorje a pripada joj pet naseljenih mjesta. S područja općine Ljubuški pripadaju joj naselja Studenci, Stubica i dijelovi Crnopoda dok su Prćavci i Zvirovići na teritoriju općine Čapljina. Župa nosi ime Studenci po istoimenom naselju u kojemu ima sjedište. Zove se tako zbog mnoštva vrela prirodne i hladne vode koja u njemu izviru jer se u starom hrvatskom jeziku takvo "vrelo" nazivalo "studenac" a mnogo studenaca u množini jednostavno su Studenci.

Panorama župe Studenci

Župa Studenci obiluje raznovrsnim izvorima

   Budući da je ovaj kraj smješten oko rijeka Studenčice i Trebižata, bio je naseljen od najstarijih vremena. Još u rimsko vrijeme, osim prirodnoga bogatstva plodnoga polja i mnogo vode, dodatno ga je činila privlačnim neposredna blizina gradova Narone (Vid kod Metkovića) i Mogorjela kod Čapljine te vojnoga naselja Bigeste kod Ljubuškoga ali i rimski put koji je od Bigeste vodio kroza Studence te uvalom Lukoća nastavljao prema sjeveru. A obzirom da su ova područja bila dio rimske pokrajine Dalmacije, kršćanstvo je ovamo dospjelo svega koje desetljeće poslije Krista jer sv. Pavao bilježi da je još za vrijeme njegova života u Dalmaciju otišao njegov učenik Tit (2 Tim 4, 10).

   Uspomenu na ta vremena čuvaju brojna arheološka nalazišta koja, nažalost, još uvijek nisu dovoljno istražena. 

   Npr. u Studencima je pronađen ilirsko-grčki novac, odnosno dvije drahme grada Dyrrhachiuma (229.-100. god. pr. Kr.), što potječe iz mlađega željeznog doba (3.-2. st. pr. Kr.).

   U Rašića groblju u polju postoji prapovijesni tumulus i srednjovjekovno groblje. Na humci pored puta sačuvana su tri stećka u obliku ploče a sve potječe iz brončanoga doba i kasnoga srednjega vijeka.
Pokraj vrela Studenac na lokalitetu Kajtazovina postoji srednjovjekovna nekropola gdje se, u ogradi pokraj puta, nalaze četiri stećka u obliku sanduka a potječu iz kasnoga srednjega vijeka.           

   Na lokalitetu Crkvina, usred polja pokraj rijeke Studenčice, nalaze se prapovijesni nalazi i rimsko naselje. Tu se nalaze gomile obrađenoga kamena i obilje ulomaka rimske keramike i cigle, uz rijetki ulomak arhitekture. Sve ovo pripada u starije željezno doba (6.-5. st. pr. Kr.) i u rimsko doba (1.-4. st. p. Kr.). Upravo na ovom lokalitetu pronađen je brončani kip djevojke. Datiran je u 6. stoljeće prije Krista a potječe svakako iz nekadašnje Etrurije čije je područje odgovaralo otprilike području današnje Toskane u Italiji. S domaćom ilirskom umjetnošću iz toga doba kip djevojke nema dodirnih točaka. Stručnjaci se slažu da je služio kao objekt kulta poganskim Ilirima pa je najvjerojatnije lik nekoga božanstva kojemu su se klanjali. U Studence je kip dospio najvjerojatnije kroz trgovinu plemena Delmata i Etrurije, možda i pljačkom, a čuva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

   No svakako je najinteresantnija srednjovjekovna nekropola stećaka u groblju sv. Ivana apostola u Gornjim Studencima gdje su sačuvana 74 stećka u obliku ploča, sanduka i sarkofaga, postavljenih u pravcu zapad-istok. Kao ukrasi na njima se nalaze: tordirana traka, simbolični znakovi, vitica, štit s mačem, antropomorfni motivi. Sve ovo potječe iz kasnoga srednjega vijeka i izravan je dokaz velike naseljenosti ovoga kraja u vrijeme prije dolaska Turaka (1482).

Nekropola stećaka u gornjim Studencima

   Iako su svi spomenuti nalazi vrlo vrijedni, samo neki su na neki način zaštićeni tako da su sklonjeni u muzeje ili se nalaze duboko pod zemljom.
Kao naseljeno mjesto Studence spominje i prvi turski popis stanovništva iz 1477. Isto tako i kasniji turski popisi.

   Zviroviće i Prćavce, današnja naselja župe Studenci, spominju crkveni popisi vjernika iz 18 st. ali kao dijelove župe Brotnjo, odnosno župe Gabela nakon njezina osnutka u 19. st. S druge strane, Studenci su u to vrijeme, prema istim popisima, pripadali župi Veljaci, odnosno kasnije župi Humac kad je ova osnovana polovicom 19. st.

   U lipnju godine 1908. tadašnji mostarski biskup Paškal Buconjić, odvajajući neke dijelove od župa Gabela i Humac, osnovao je župu Studenci. Pripojio joj je naselja Studence, Zviroviće, Prćavce i Stubicu a dio Crnopoda kasnije joj je pridodan jer su se neki župljani iz Studenaca tamo preselili. Kao nebeskoga zaštitnika biskup je župi odredio Presveto Srce Isusovo i za župnika imenovao don Marijana Kelavu koji se u početku nastanio u jednoj skromnoj iznajmljenoj seoskoj kući. Tijekom jeseni iste godine župnik je sagradio novu župnu kuću te u njezinu podrumu slavio svetu misu na prvi Božić a sam se u kući nastanio u proljeće 1909. U narednim godinama započeo je priprave za podizanje župne crkve no radove je prekinuo Prvi svjetski rat koji uskoro izbio tako da je crkva bila podignuta mnogo kasnije (1934.-1938.) pod vodstvom župnika don Jure Vrdoljaka.

   Već 1908. rodila se zamisao da se u župi otvori škola ali je to bilo moguće ostvariti tek 1933. kad istovremeno, zaslugom župnika fra Grge Vasilja, u dvjema kućama u Studencima, iznajmljenim od Ivana Keže i Marijana Ereša, započinju s radom dvije osnovne škole. Prvi učitelj bio je Paško Zjačić iz Šibenika. Poslije Drugoga svjetskoga rata škole su otvorene i u svim drugim selima a za svaku je sagrađena i vlastita zgrada. Danas na području župe djeluju tri osnovne škole: u Studencima, Prćavcima i Zvirovićima.

   Tijekom Drugoga svjetskoga rata župa je katastrofalno stradala. Na kraju rata, kad je župa imala nešto preko 2.000 članova, ubijeno je 257 vjernika i četiri svećenika podrijetlom iz župe: dr. fra Rade Vukšić, fra Andrija Jelčić, fra Nenad Pehar i fra Lujo Milićević kao i nekadašnji župnik fra Grgo Vasilj. Neki su stradali u ratu a daleko najveći dio njih, bez ikakva suđenja i posvema nevine, pobili su partizani poslije završetka rata 1945.

U dvorištu župne crkve:
spomenik žrtvama Drugog svjetskog i Domovinskog rata

   Do 1945. u župi su djelovala sljedeća katolička društva: Treći red sv. Franje, Društvo Srca Isusova, Katolička akcija i Društvo za širenje vjere. Poslije toga uslijedio je komunistički progon Crkve tako da sva ova društva prestaju postojati. Tadašnji župnik mons. Andrija Majić, iako nevin, dva puta je bio u zatvoru (1949.-1950. i 1958.-1962.). Brojni župljani također su proganjani a sa članovima obitelji, koji su bili izbjegli u inozemstvo, nitko nije mogao kontaktirati. Siromaštvo i glad bili su česti sve do sredine šezdesetih godina 20. st. kad prvi župljani dobivaju putovnice i odlaze na rad u inozemstvo. Pojava masovnog odlaženja mladih ljudi u druge krajeve ili u inozemstvo, koja je nastala u tom razdoblju, potrajala je sve do sredine osamdesetih godina što je imalo velike posljedice po župu u svakom smislu.
U Stubici je 1975. sagrađena filijalna crkva sv. Stjepana Prvomučenika dok na području župe danas ima 10 grobalja s lijepom kapelicom u svakom.      

   Od osnutka župe vodilo ju je 11 župnika i župnih upravitelja, od kojih dvojica franjevaca, a pomagalo im je 17 župnih vikara. Od 1967. s prekidima u župi djeluju časne sestre članice Družbe sestara služavaka maloga Isusa koju je 1890. osnovao sarajevski nadbiskup Josip Stadler. Od 1996. dva puta godišnje izlazi župni list Povezanost. Uspješno djeluju dva pjevačka zbora (veliki i dječji), mandolinski orkestar "Zlatno srce" i kulturno-umjetničko društvo "Studenčica".

   U župi, koja danas broji 2110 članova u 510 obitelji, uvijek je vođen vrlo bogat duhovni život. To je jedan od glavnih razloga što su rastave ženidaba u župi stvar koja je još uvijek gotovo nepoznata te što je župa do sada dala 22 svećenika i 9 časnih sestara. Svi župnici posebice su njegovali pučku pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu i Blaženoj Djevici Mariji pa su se vjernici iz različitih krajeva, posebice na blagdan Srca Isusova, rado okupljali oko župne crkve.

   Odazivajući se na molbu župnika i svećenika iz župe Studenci, a poštujući dugogodišnji običaj čašćenja Srca Isusova u ovom mjestu, biskup Ratko Perić je, u povodu 90. obljetnice osnutka župe i 60. godišnjice izgradnje crkve, 19. lipnja 1998. proglasio župnu crkvu u Studencima biskupijskim svetištem Presvetoga Srca Isusova. To je potaknulo vjernike da se oko ove crkve okupljaju u još većem broju a sve su češće grupe hodočasnika također iz inozemstva.

Hodočasnici sa svih strana svijeta dolaze u svetište