Free counters!

 

 

SVEĆENICI

    1. Mons. Tomo Vukšić, biskup, rođen je 9. siječnja 1954. u Studencima od oca Ivana i majke Mare r. Petković. Osnovnu je školu pohađao u Studencima (1961.-1965.) i Ljubuškom (1965.-1969.), gimnaziju u sjemeništu u Zagrebu (1969.-1973.). Filozofsko-teološki studij završio je u Sarajevu (1973.-1980.) s prekidom vojne obveze u Subotici i Zrenjaninu (1977.-1978.). Za svećenika je zaređen u Studencima, 29. lipnja 1980. Mladomisnik je najprije bio župni vikar u katedralnoj župi u Mostaru (1980.-1982.), surađujući u novopokrenutom biskupijskom mjesečniku Crkva na kamenu. Poslan je na poslijediplomski studij u Rim s boravkom u misijskom zavodu sv. Pavla kao stipendist Kongregacije za širenje vjere. Postigao je magisterij na Fakultetu istočnih crkvenih znanosti na Papinskom istočnom institutu (1982.-1984.), potom je dekretiran za dvogodišnji studij crkvenoga prava na Papinskom sveučilištu Urbanijani (1984.-1986.), gdje je magistrirao s pravno-ekumenskom tematikom. Biskup ga je Žanić pozvao u Mostar, gdje je dvije godine obavljao službu tajnika biskupije (1986.-1988.) da bi se ponovno vratio u Rim, gdje je 1991. doktorirao na Papinskom istočnom institutu s tezom "Odnosi između pravoslavnih i katolika u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1903. Povijesno teološki studij", boraveći u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Profesor je istočne teologije, ekumenizma i patrologije na Bogoslovnom fakultetu u Sarajevu (od 1991. do danas), kanonskoga prava (2000.-2006.), ekumenske teologije i patrologije na Teološkom institutu u Mostaru (od 1991. do sada), gdje je bio i predstojnik od 1991. do 1994. Predavač je na poslijediplomskom studiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 2005. Priredio je više znanstvenih zbornika i monografija u suradnji s drugima. Bio je član više Vijeća pri BK BiH, Mješovitoga povjerenstva Svete Stolice i Bosne i Hercegovine za primjenu Temeljnoga ugovora, voditelj Tiskovne agencije KTA. Obavljao je službu vicerektora u sarajevskoj bogosloviji (1993.-1998.), sudskoga vikara (1993.-2009.) i generalnoga vikara u Mostaru od 2009. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 1. veljače 2011. biskupom vojnim ordinarijem u Bosni i Hercegovini. Biskupsko ređenje u Mostaru 2. travnja 2011. Objavio je više knjiga: Međusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini (1878.-1903.), na talijanskom u Rimu 1991. i na hrvatskom u Mostaru, 1994. Confessores fidei [Ispovjedaoci vjere] (P. Čule, Č. Čekada, A. Majić, M. Nuić, M. Perić), Mostar, 2000. Mi i oni. Siguran identitet pretpostavka susretanja, Sarajevo, 2000. Još jedna kap, Mostar, 2005. Crkva i država u Bosni i Hercegovini. Zakoni, podzakonski akti, ugovori i komentari, Sarajevo, 2007. Bibliografija znanstvenih članaka i popularnih osvrta i napisa novoga biskupa vojnog ordinarija broji više od 750 naslova u raznim zbornicima, časopisima i novinama.


   2. Fra Grgo Dogandžić   Prva duhovna zvanja s područja današnje župe bilježimo već u 17. st. U franjevačkom samostanu u Kreševu na popisu gvardijana toga samostana, na četvrtom mjestu po redu, navodi se ime gvardijana fra Grge Dogandžića (1672.-1675.). Čini se da je prezime Dogandžić u to vrijeme bilo samo u zaseoku Dugandžijama koje pripada selu Zvirovići. Naime 70 godina poslije, Dogandžiće nalazimo na popisu pučanstva biskupa fra Pave Dragićevića koji je 23. rujna 1742. pohodio Zviroviće i tu ubilježio tri obitelji Dogandžića: u Jerke 17 članova, u Tome 10 članova i u Frane 5 članova. Pretpostavljamo da je fra Grgo rođen upravo u tom zaseoku, pa bi on bio prvo poznato duhovno zvanje s današnjega područja studenačke župe. Ne znamo mu godine ni rođenja ni smrti.


   3. Fra Grgo Dragićević rođen je u Dugandžijama, selo Zvirovići, župa Brotnjo, 12. ožujka 1814. Ocu mu je bilo ime Petar. Njegovo krsno ime: Jozo. Krstio ga je fra Augustin Juričić 4. kolovoza 1814., a krizmao biskup fra Augustin Miletić. Potrebnu izobrazbu stekao je u kreševskom samostanu, gdje je 4. kolovoza 1830. obukao redovničko odijelo. Točno godinu dana kasnije, 1831. u istom samostanu položio je svečane zavjete. Djelovao je neko vrijeme na području istočne Hercegovine: bio je najprije kapelan u Ravnom i ujedno upravitelj župe Dubrave (do 1840.), a kasnije i župnik u Hrasnu (1842.-1847.). Bio je dva puta kapelan u Brotnju (1840./1841. i 1847./1848.). Šest godina bio je župnik u Rošku Polju (1848.-1854.). Slovio je kao vrstan propovjednik. Ali-paša Rizvanbegović optužio ga je zajedno sa župnikom fra Antom Čuturom da su bez fermana sagradili kapelicu na katoličkom groblju u Čapljini (1847.) i dao ga zatvoriti. Od 1854. do smrti je kapelan na Širokom Brijegu. Preminuo je 25. lipnja 1858. u Veljacima, u 44. godini života i 27. godini redovništva. Pokopan je na groblju Krpuševcu u Veljacima.


   4. Fra Nikola Šimović rođen je u Zvirovićima (tada župa Brotnjo), 25. travnja 1839. od oca Nikole i majke Stane r. Ilić. Krsno mu je ime: Marko. Obukao je franjevački habit 15. ožujka 1855. i uzeo redovničko ime Nikola. Član Hercegovačke franjevačke kustodije odnosno provincije. Školovao se u Italiji. Za svećenika je zaređen 8. studenoga 1861. Bio je profesor, tajnik i savjetnik biskupa fra Anđela Kraljevića, župnik, kustod Hercegovačke franjevačke kustodije (1889.-1892.) i prvi provincijal Hercegovačke franjevačke provincije (1892.-1895.). Gradio samostan u Mostaru. Ugledan hercegovački fratar, osobito prigodom izbora biskupa u Mostaru 1910. god. Piše biskup Alojzije Mišić u Kronici biskupije: "Baron Benko otvori govor i upita me, bi li primio čast biskupa u Mostaru? Odgovorio sam: ne bi pa nastavim: Excel.[encijo], kako znate, po naputku Vlade ja sam 1910. išô u Mostar i propitkivô se med franjevcima, koji bi med njima najprikladniji bio za biskupa u Hercegovini. Pitao sam za mnenje najuvaženije franjevce. Navodim O. Ambru Miletića Provinciala, O. Nikolu Šimovića, O. Luku Begića... O. Nikola Šimović reče, ako baš treba da bude Hercegovac, preporučio bih O. Dujma Ostojić, ali očekujemo Vas, upre prstom meni. Vas ili nikoga. Pitam dalje, prečasni Vi ste Konsistorialac, Ex Prov. franj. osim O. Dujma Ostojića, imate još koga drugoga kandidata? Ne odgovori. Šutio." Fra Nikola je upravo te godine, kad je izabran mostarski biskup, preminuo, 10. rujna 1912., u 73. godini života. Pokopan je na groblju Šoinovac u Mostaru.
Pisao je u Kršćanskoj obitelji. Godine 1876. objavio udžbenik Kratka računica. Uređena za malu djecu školah hercegovačkih. Priručnik s naslovom Zemljopis. Godine 1889. u Mostaru tiskao Schematismus... Kustodije čiju je upravu tada preuzeo, te Directorium romano-seraphicum… Sarajevo, 1894. Objavio je kratak spis Devetnica na čast sv. Ante Padovanskog, Mostar, bez godine, i životopis istoga sveca s naslovom Kita cvijeća iz rajskoga vrta ili život i čudesa sv. Ante Padovanskog, Mostar, 1902.


   5. Fra Pavo Šimović rođen je u Zvirovićima (Gabela, župa od 1854.), 10. listopada 1877., od oca Jure i majke Ive r. Pehar. Krsno mu je ime: Luka. Pučku školu polazio je u Čapljini, gimnaziju završio na Širokom Brijegu, filozofiju i teologiju na Humcu i u Mostaru. Član je Hercegovačke franjevačke provincije (HFP) od 29. kolovoza 1894. Obukao mu habit provincijal fra Nikola Šimović. Svečane je zavjete položio 4. kolovoza 1899. Za svećenika zaređen 25. ožujka 1900. u Ljubuškom. Djelovao je u brojnim hercegovačkim župama: Humac, Gradnići, Mostar, Vitina (1907.-1916.), gdje je sagradio crkvu (1910.-1914.), Gradac, Kongora (1922.-1932.), i tu je sagradio prostranu crkvu za koju je sam izradio nacrt (1925.-1927.). Kao župnik u Posušju (1932.-1943.) podigao je novu župnu kuću (1937.-1938.). Preminuo je u Samoboru, 20. srpnja 1947. Tu je i pokopan u franjevačkoj grobnici u župnom groblju.

 


   6. Fra Ciprijan Brkić rođen je u Studencima, župa Humac, 3. veljače 1868. od oca Blaža i majke Anice r. Bubalo. Krsno mu je ime bilo Ivan. Član je Hercegovačke franjevačke provincije od 26. studenoga 1884. Svečane je zavjete položio 18. prosinca 1888. Za svećenika je zaređen 10. kolovoza 1890. Službovao je najprije kao kapelan u Duvnu zatim kao župnik u Klobuku (1896.-1902.), u Kočerinu (1902.-1907.), u Veljacima (1908.), u Glavatičevu (1908.-1912.), u Šuici (1914.-1915.). U Šematizmu iz 1933. nalazimo ga kao islužena župnika te kao ispovjednika i propovjednika u Mostaru. Preminuo je u Drinovcima 28. srpnja 1945. Pokopan je na groblju "Bartuluša".

 

 

 


   7. Fra Radoslav Vukšić, stariji, poznatiji pod imenom fra Rade (Hilaris), rođen je od oca Tome i majke Vide r. Sivrić u Studencima (tada župa Humac), 5. prosinca 1894. Krsno mu je ime Ivan. Član je Hercegovačke franjevačke provincije od 19. kolovoza 1913. Školovao se na Širokom Brijegu, u Požegi, u Mostaru (1914.-1919.). Svečane je zavjete položio 15. rujna 1917. Zaređen je za svećenika u Mostaru, 7. listopada 1917. Studirao je matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu u Beču (1921.-1926.) i postigao doktorat. Bio je profesor spomenutih predmeta na Širokom Brijegu (1919.-1921. i 1926.-1945.) te ravnatelj gimnazije od 1939. god. Dana 8. veljače 1945. uhićen i nakon toga na putu od Širokoga do Splita na nepoznatu mjestu ubijen.

 

 

 


   8. Fra Andrija Jelčić rođen od oca Mate i majke Kate r. Sivrić u Stubici (tada župa Humac), 8. svibnja 1904. Krsno ime: Jozo. Školovao se u Trebižatu, na Širokom Brijegu (1918.-1926.), u Mostaru (1926.-1931.) i Breslau. Član je Hercegovačke franjevačke provincije od 29. lipnja 1924. Svečane je zavjete položio 3. srpnja 1928. Zaređen je za svećenika 13. srpnja 1930. Najprije kapelan na Širokom Brijegu (1931.-1932.) i na Humcu (1932.-1934.), zatim župnik u Jablanici (1934.-1936.) i u Čapljini (1936.-1943.). Ponovno kapelan potom gvardijan i župnik na Širokom (1943.-1945.). O njemu piše biskup Mišić: "Župnik O. Andrija Jelčić franjevac, vrlo zgodan svećenik. Kod vjernika vrlo omiljen duhovnik. Redom svi u Čapljini Srbi i muslimani rado ga imaju, uvažavaju... O. Andrija Jelčić u godini 1938. odpočeo je da izgrađuje od temelja novu crkvu... Na 12. VI. 1938. postavljen je temeljni kamen novoj crkvi koja se sada izgrađuje i po tome kako se vidi, biće vrlo lijepa po položaju i po građevnoj formi... Trebižat je razvikan ko da imade komunizma. Nije istina. Što je u stvari? Trebižaćani poduzeti su, marljivi. Dobri težaci, mladi Trebižaćani uče zanate. Državna vlast namješta Srbe, muslimane, katolicima Hrvatima ne da namještenja. Katolici na nepravdu reagiraju stoga: podvala komuniste ko opravdanje što državna vlast sebi u odbranu i opravdanje uzima. Reci komunist pa dovoljno."
A godine 1941. isti biskup piše: "U Čapljini izgrađena je nova župska crkva s. Frane... Počev od 1917. Čapljina, jer nije imala crkve, s. misa služila se je na čapljinskom groblju, pod košćelama na otvorenom. To je trajalo od davnina dok nije došo vrijedni i poduzetni o. Andrija Jelčić franjevac, koji je snažno posô uzeo u ruke da se u Čapljini tandem (= konačno) izgradi crkva i da vjernici dalje ne moraju pod košćelam na otvorenom na kiši, buri i snijegu prisustvovati s. misi... Crkva je blagosovljena 16. II. 1941. Blagoslov je obavio ordinarij o. Alojzije Mišić..."
Fra Andrija je odveden 8. veljače 1945. od Širokoga i negdje na putu do Splita ubijen u 41. godini života.


   9. Fra Nenad Venancije Pehar rođen od oca Frane i majke Mande r. Dugandžić u Stubici, župa Studenci, 7. svibnja 1910. Krsno ime: Jozo. Osnovno školovanje u Trebižatu a srednje na Širokom Brijegu. Bogoslovlje u Mostaru. Član je Hercegovačke franjevačke provincije od 3. kolovoza 1930. Svečane je zavjete položio 12. kolovoza 1934. Za svećenika zaređen u Kotoru, 14. lipnja 1936. Bio je najprije kateheta u Konjicu (1938.-1939.). Od 1939. do 1943. pohađao je Filozofski fakultet u Zagrebu na kojemu završava studij Hrvatske povijesti. Potom obnaša službu profesora u gimnaziji na Širokom Brijegu (1943.-1945.). U Mostaru 14. veljače 1945., sa šestoricom braće, partizani ga bacili s Čekrka u Neretvu. Fra Nenad je bio perspektivan svećenik i profesor, nasilno zaustavljen u 35. godini života.

Objavljivao pjesme u zagrebačkoj Luči, te pjesme, teološke priloge i poučne članke u mostarskoj Kršćanskoj obitelji i mostarskom godišnjaku Stopama otaca.


 

   10. Fra Lujo Milićević rođen od oca Ivana i majke Jele r. Sivrić u Donjim Studencima 23. rujna 1919. Krsno mu je ime Nikola. Osnovnu je školu polazio u Ljubuškom, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Bogosloviju je učio u Mostaru. Član je Hercegovačke franjevačke provincije od 11. srpnja 1937. Svečane je zavjete položio 12. srpnja 1941. Svećeničko ređenje u Mostaru 22. kolovoza 1943. "in ecclesia cathedrali de Mostar" (u mostarskoj katedrali), zajedno s još sedmoricom franjevaca: fra Andrijom Topićem, fra Darinkom Mikulićem, fra Urbanom Pavkovićem, fra Krešimirom Jukićem, fra Klemom Brkićem, fra Bosiljkom Kordićem i fra Eugenom Tomićem. Prva su dvojica od spomenutih ubijena 1945. Akademsku godinu fra Lujo je 1944.-1945. proveo na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U svibnju 1945. i on je poginuo negdje u Sloveniji, u drugoj godini misništva, u 26. godini života. Za grob mu se ne zna.

 


   11. Fra Luka Sušac rođen od oca Luke i majke Ive r. Kraljević u Studencima 4. listopada 1922. Krsno ime: Ante. Školovanje na Humcu, Širokom Brijegu, Mostaru i Sarajevu: 1944.-1945. U ožujku 1945. otišao u Zagreb i nastavio studij. Član HFP. Svečani zavjeti: 13. travnja 1947. Zaređen 29. lipnja 1947. u Zagrebu. Kapelan u Mostaru (1949.-1951.), u zatvoru, župnik u Konjicu (1952.-1956.), župnik i gvardijan na Širokom Brijegu (1956.-1958.) i isto tako na Humcu (1958.-1964.), župnik u Vitini (1964.-1974.), u Međugorju (1974.-1980.). Potom živio i radio na Humcu. Godine 1997. proslavio je zlatnu Misu. Preminuo 21. rujna 1997. na Humcu.

 

 

 


   12. Don Mate Šimović rođen u Zvirovićima 31. ožujka 1923. Školovanje u Trebižatu, u Zvirovićima, u Travniku. Prvu godinu bogoslovlja studirao u Sarajevu, 1943.-1944., zatim godinu dana 1944.-1945., negdje od Dravograda do Dubrovnika, te ostalih pet godina teologije u Zagrebu, do 1950. Zaređen za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije u Zagrebu, 29. lipnja 1949. Svećeničke službe: župnik na Trebinji (1951.-1962.), u Viru te na Gabeli do 1988. kada je umirovljen. Ravnatelj Svećeničkoga doma, 1995.-1999. u Dubrovniku. Godine 1999. proslavio je zlatnu Misu. Preminuo u 80. godini života u Mostaru, 18. listopada 2003. Pokopan u svećeničkoj grobnici u Studencima.

 

 

 


   13. Fra Radoslav Dragićević, sin Jure i Ive r. Vukšić, rođen u Studencima 7. prosinca 1933. Krsno ime: Mile. Posljednji i najmlađi đak Franjevačke širokobriješke gimnazije, 1945., koju su komunisti 1945. zapalili i zabranili. Nastavio je gimnaziju, nižu pa višu, u Ljubuškom i u Zagrebu na Šalati (1946.-1948.) te u Visokom (1948.-1954.). Teologiju u Sarajevu (1954.-1959.). Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1955. Za svećenika zaređen 27. srpnja 1958. Vojsku služio u Makedoniji (1959.-1961.). Službe: kapelan u Mostaru (1961.-1964.), župnik u Jablanici (1964.-1967.), u Rošku Polju (1967.-1977.), gdje je podigao novu župnu kuću, 1970., kapelan u Posušju (1977.-1978.), župnik i gvardijan u Konjicu (1978.-1980.), kapelan u Bukovici (1980.-1983.), u Mostaru (1983.-1989.) djelujući pastoralno u Jablanici (1988.-1989.), u Posušju (1989.-1995.), u Čerinu (1995.-2005.), Humac. Zlatnu Misu proslavio s mladom Misom don Dražena Lauca u Studencima, 6. srpnja 2008. Živi na Humcu.

 


   14. Don Vinko Brkić rođen u Stubici 27. rujna 1931. od oca Ivana i majke Janje r. Jelčić. Osnovnu školu završio u Zvirovićima (1938.-1942.). Nižu gimnaziju počeo u Čapljini (1942.-1943.) nastavio u Travniku (1943.-1945.) i završio u Zagrebu (1945.-1951.). Vojnu obvezu služio u Beogradu i Bitolju (1951.-1952.) Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1952.-1958.). Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen u Zagrebu, 29. lipnja 1957. Kapelan u Bijelom Polju i poslužitelj pa župnik u Drežnici (1958.-1963.), gdje je popravio crkvu i župni stan. Od 1963. u Pologu, gdje je podigao župnu crkvu i župni stan. Od 1980. župnik u Gracu kod Neuma, župnik u Kruševu do 1989. Umirovljen 7. listopada 1989. sa stanom u Svećeničkom domu u Bijelome Polju (1989.-1992.), na župi u Njemačkoj (1992.-1993.), u svećeničkoj kući u Neumu (1993.-1996.), u Domu umirovljenih svećenika u Dubrovniku (1996.-2001.). Preminuo je u bolnici u Zagrebu 10. lipnja 2001. Pokopan u svećeničkoj grobnici u crkvenom dvorištu u Studencima.
Napisao "Osvrt na don Marka Perića", u: A. Komadina (prir.), Veličina evanđeoske malenosti, Život i djelo don Marka Perića, Mostar, 1997., str. 190-192; "Dušobrižnička djelatnost mons. Andrije Majića", u: Ž. Majić (prir.), Sluga dobri i vjerni, Život i djelo mons. Andrije Majića, Mostar, 1998., str. 61-74 i 329.


   15. Don Tadija Pavlović, rođen je u Crnićima, današnja župa Gabela Polje, 1. siječnja 1932. od oca Franje i majke Mare r. Ostojić. Osnovnu školu pohađao u Studencima (1939.-1943.), Peti i šesti razred u Travničkom sjemeništu (1943.-1945.), zatim u Zagrebu na Šalati (1948.-1953.). Vojna obveza u Srijemskoj Mitrovici (1953.-1955.). Filozofija i teologija u Zagrebu (1955.-1961.). Zaređen je za svećenika u Zagrebu, 29. lipnja 1959. Kapelan u Viru (1961.), u: Rašeljkama (1961.-1962.), župnik u Sutini (1962.-1964.), u Viru (1964.-1977.), u: Ottawi, Kanadi (1977.-1979.), u Baru na Ordinarijatu (1979.), župnik u Krehin Gracu (1980.-1985.), u Prenju (1985.-1988.). Ravnatelj gimnazije u Dubrovniku (1988.-1990.). Župnik na Domanovićima (1990.-1991.), pomaže u Zagrebu (1991.-1993.), u Retkovcu (1993.-1994.). Duhovni pomoćnik i kateheta u Stocu (1994.-1995.), župnik na Šipanu (1995.-1997.). Umirovljen 1997. s boravkom u Dubrovniku. Upravitelj Svećeničkoga doma (2001.-2003.). Sada boravi u Svećeničkom domu u Mostaru.


   16. Fra Rade Vukšić, sin Jure i Jake r. Rupčić, rođen je u Studencima 4. srpnja 1942. Krsno ime: Andrija. Pučku školu pohađao u Studencima, Makarskoj, Ljubuškom i Metkoviću (1949.-1957.), a srednju u Zadru i Visokom (1957.-1960.). Maturirao u Dubrovniku 1961. Filozofsko-teološki studij pohađao u Visokom, Sarajevu i Grazu (1961.-1968.). Član Hercegovačke franjevačke provincije od 16. srpnja 1960. Svečane zavjete položio je 15. srpnja 1966. na Humcu. Zaređen za svećenika: 9. srpnja 1967. u Sarajevu, a mladu Misu slavio 10. kolovoza na Groblju u Gornjim Studencima. Duhovni pomoćnik u Frohleitenu (1968.-1970.) i potom na Širokom Brijegu (1970.-1971.). Misionar je hrvatske inozemne pastve u HKM Zürich i delegat za Hrvate u Švicarskoj (1971.-1985.) a potom župnik u Heretsriedu i Lauternbrunnu (1985.-1995.). Sada radi kao misionar u Zugu u Švicarskoj.

 


   17. Don Zdravko Petković rođen je u Studencima 7. rujna 1943. od oca Mate i majke Stane r. Pavlović. Školovao se u Studencima (1951.-1959.), u Đakovu (1964.-1970.), u Sarajevu (1970.-1976.). Vojni rok u Danilovgradu (1966.-1968.). Zaređen je za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije u Jarama, 29. lipnja 1976. Službovao je u hercegovačkim župama: Raskrižje (1976.-1977.), Ledinac (1977.-1978.), Vir (1978.-1980.), Zagorje (1980.-1983.), gdje je sagradio župnu crkvu i župni stan. U Bijelom Polju vodio radove u Svećeničkom domu (1983.-1985.), zatim župnik na Trebinji. Tu je i umro 14. svibnja 1995. Pokopan u Studencima.

 

 

 


   18. Don Branko Šimović rođen je u Zvirovićima 10. svibnja 1940. od oca Ilije i majke Cvite r. Matić. Osnovnu školu završio je na Ćupriji i u Zvirovićima. Nižu gimnaziju u Čapljinu (1952.-1956.), višu u dubrovačkom sjemeništu (1956.-1961.) uz prekid odsluženja vojne obveze u Aleksincu pune dvije godine. Vraća se u Dubrovnik i polaže maturu u veljači 1963. U kolovozu iste godine sa svojim vršnjakom Vilimom Šimovićem prelazi austrijsku granicu, talijansku pa francusku. Policija ga vraća u Italiju, u Torino pa u Trst. Traži politički azil i dobiva ga. Kao emigrant u Capui, u veljači 1964. prelazi u logor u Latinu, u kolovozu 1966. u Njemačku u Essen. Najprije kao sjemeništarac Dubrovačke biskupije, a od 1969. pripada Essenskoj biskupiji. Zaređen u Duisburgu 10. srpnja 1970. Službe: kapelan u župi sv. Josipa i Medarda u Ludenscheidu (1970.-1973.). Iste se 1970. god. osniva i Hrvatska katolička misija u gradu, koju vodi. Izdaje pjesmaricu Slavimo Gospodina. Pomaže da se osnuju i druge hrvatske misije. Od 1975. djeluje u Bochumu kao hrvatski dušobrižnik. Otvara socijalne urede, pomaže studentima u zapošljavanju, službeni je prevoditelj, od 1982. do 1990. vodi "Susrete hrvatskih studenata i akademičara u Njemačkoj" i poziva predavače i iz domovine. U Domovinskome ratu zauzeo se humanitarno za dobro naroda. Godine 2010. svečano proslavio 40. obljetnicu misništva u Studencima. Živi i djeluje u Ennepetalu u Njemačkoj.


   19. Don Ivan Vukšić rođen je u Studencima 24. ožujka 1947. od oca Luke i majke Ruže r. Paponja. Osnovnu školu pohađao u Studencima i Ljubuškom (1955.-1963.) Gimnaziju u Zagrebu na Šalati (1963.-1968.) s prekidom vojnoga roka u Kičevu (1965.-1966.). Filozofsko-teološki studij u Splitu (1968.-1974.). Ređen za svećenika 1. srpnja 1973. Svećeničke službe: kapelan u Viru (1974.-1978.), župnik u Šipovači-Vojnićima (1978.-1985.), kapelan u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve pola godine, a onda župnik (1985.-1993.). Župnik novoosnovane župe sv. Ivana apostola i evanđelista u Mostaru (1993.- 1999.), potom župnik u župi Blagaj-Buna (1999.-2000.). Naslovni župnik Mostarskoga Graca (2000.-2001.). Liječenje s boravkom u Mostaru. Od godine 2003. u župi Presvetoga Trojstva u Oakvilleu u Kanadi kao duhovni pomoćnik. Sada je koordinator svih hrvatskih svećenika u dušobrižništvu u SAD-u i Kanadi. U kratkom životopisu 12. siječnja 1982. za Ordinarijat piše: "Zadnje godine išao sam na vjeronauk na Humac jer sam bio u Ljubuškom u školi. Često sam bio s fratrima i odlučio ići u franjevce. Nisam bio primljen, jer su rekli nema mjesta." I nastavlja: "Veliku ulogu u mom odgoju imao je pokojni don Andrija Majić komu najviše dugujem. On me krstio, ispovjedio, pričestio krizmao, poslao u sjemenište i dočekao Mladu Misu." A propovijedao je don Tadija Pavlović. Ima još jedna zanimljivost: Studij teologije završio je u Splitu 1974. Bio je napisao i dobar dio diplomske radnje, ali mu se to negdje zagubilo. I nakon 21 godinu, 1995., promijenio temu, napisao je, otišao u Split i diplomirao.


   20. Don Niko Luburić rođen je u Studencima 21. studenoga 1951. od oca Marka i majke Ljubice r. Milićević. Osnovnu je školu polazio u Studencima i Ljubuškom (1958.-1966.). Gimnaziju u sjemeništu u Splitu (1966.-1970.). Filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1970.-1977.) s prekidom vojne obveze u Zagrebu (1972.-1973.). Zaređen je za svećenika u Šipovači 29. lipnja 1977. Kapelanovao u Dračevu (1977.-1979.), u Kruševu (1979.-1981.) i u Mostaru, gdje je osnovao i vodio više crkvenih zborova (1981.-1990.). Studirao je na Institutu za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1990.-1993.). Diplomirao s radnjom: "Duhovne popijevke iz Hercegovine", 1993. s naslovom Artifex musicae sacrae. Predavao liturgijsku glazbu na Teologiji u Sarajevu (1993.-2010.), vodio više zborova i održao više koncerata. Sada predaje na Teološko-katehetskom institutu i pomaže u župi sv. Ivana apostola i evanđelista u Mostaru.
Objavio je više radova s područja religiozne glazbe: Duhovne popijevke iz Hercegovine, Zagreb, 1994.; Pjevajte Gospodu pjesmu novu, Vlastitosti Biskupske konferencije BiH (supriredio), Zagreb - Sarajevo, 2003., drugo izdanje 2008.; Notni zapis litanija iz Hercegovine, Zagreb, 2006.;Duša narodna, zbirka narodnih i popularnih pjesama i napjeva (supriredio), Sarajevo - Zagreb, 2007.; Da se ne zaboravi - Glazbena izvješća iz Sarajeva 1997.-2007.; Crkvene popijevke iz Hercegovine, Zagreb - Sarajevo, 2010. Član je Hrvatskoga društva crkvenih glazbenika. Suradnik u više domaćih časopisa i novina.


   21. Don Ilija Petković rođen je u Studencima 22. ožujka 1952. od oca Miška i majke Jele r. Pavlović. Školovao se u Studencima i Ljubuškom (1959.-1967.), gimnaziju završio u Splitu (1967.-1971.). Filozofsko-teološki studij pohađao u Sarajevu (1971.-1975.) s prekidom vojske u Karlovcu i Zagrebu (1975.-1976.). Nastavio teologiju u Eichstattu u Njemačkoj (1977.-1981.).
Zaređen za svećenika u Mostaru 29. lipnja 1981.
Pastoralne službe: kapelan u Grljevićima (1981.-1983.); u Dračevu (1981.-1985.), u Aladinićima (1985.-1988.), voditelj hrvatske katoličke misije u Schwäbisch Gmündu (1988.-1996.) u hrvatskoj župi u Oakvilleu u Kanadi (1996. do danas).
Don Ilija je 2001. objavio spomen knjigu u povodu 25. obljetnice oakvilleske župe, na engleskom i hrvatskom jeziku. Iste je godine objavio Dušobrižnikove zapise u Mostaru. Piše pjesme, a neke je i sam uglazbio.

 


   22. Don Ante Pavlović rođen je u Studencima 14. veljače 1955. od oca Joze i majke Danice r. Buntić. Školovanje: Studenci i Ljubuški (1962.-1970.). Gimnazija u Zagrebu (1970.-1974.). Filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1974.-1981.) s prekidom vojske u Zrenjaninu i Vranju (1976.-1977.). Zaređen za svećenika u Mostaru 29. lipnja 1981. Kapelan u Dračevu (1981.-1983.) i Gabeli Polju (1983.-1984.), studij katehetike na Fakultetu odgojnih znanosti Papinskoga sveučilišta Salezijane u Rimu (1983.-1988.) s magisterijem. Duhovni pomoćnik i kateheta mladeži u katedralnoj župi u Mostaru i predstojnik novoosnovanog Teološkog instituta u Mostaru (1988.-1990.). Od 1990. prefekt je bogoslova na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u Sarajevu, a na njezinoj teologiji počinje 1989. predavati katehetiku, te od 1990. i razvojnu psihologiju. Stalni je profesor religijske pedagogije i katehetike i jedno vrijeme nositelj iste katedre, te potom katedre liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Predstojnik je i Teološkog instituta u Sarajevu od 1990. do 1992., te profesor na Teološko-katehetskom institutu u Dubrovniku (1992.-1997.). Predstojnik i profesor Teološkoga instituta i ravnatelj Katehetskoga ureda Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije u Mostaru, od 1994. do danas. Od 2000. do 2006. stručni je savjetnik (kao vanjski suradnik) za katolički vjeronauk u školi pri Zavodu za školstvo Mostar.
Doktorirao u Zagrebu na KBF-u s tezom: "Doprinos Ferde Hefflera razvoju kateheze i katehetskog pokreta u Hrvatskoj (1900.-1940.)." Od 1989. do danas član je Katehetskoga vijeća Hrvatske biskupske konferencije, potpredsjednik Stalnoga odbora Katehetske ljetne škole od 1990. do 1993. i potpredsjednik Katehetskog vijeća BKBiH (1997.-2005.), a od 2005. tajnik toga Vijeća. Od 1998. god. do danas vrši službu Višega savjetnika Nacionalnoga katehetskog ureda (NKU) HBK u Zagrebu za izdavanje teološko-katehetske literature i pomagala i ujedno je predsjednik Komisije NKU HBK za izradu vjeronaučnih programa i udžbenika za osnovne i srednje škole. Član je Povjerenstva BKBiH za vjerski odgoj u predškolskim ustanovama i vjeronauk u osnovnim i srednjim školama (od 2002. do danas) te član više povjerenstava Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske za područje vjerskoga odgoja i vjeronauka u školama. Također je od 2002. član Akademije za odgojne znanosti Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu. Od 2002. član je Koordinacije hrvatskih županijskih ministara obrazovanja Federacije BiH i od 2009. član Vijeća za nastavne planove i programe i udžbeničku politiku pri Zavodu za školstvo Mostar. Predavač je, moderator i animator na brojnim znanstvenim i stručnim simpozijima, skupovima i tribinama.Suautor je i dvaju vjeronaučnih udžbenika i radnih bilježnica za katolički vjeronauk u osnovnim školama. Suurednik je u izradi Nastavnoga plana i programa na hrvatskome jeziku za devetogodišnje osnovne škole u BiH (2008.). Surađuje u znanstvenim, stručnim, kulturnim i vjerskim časopisima: Bogoslovska smotra, Vrhbosnensia, Kateheza, Katehetski glasnik, Motrišta, Hum, Škola, Hrvatska misao, Suvremena pitanja, Svjedok, te tiskovinama kao što su Crkva na kamenu, Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije, Povezanost i dr. u kojima je objavio oko 50 znanstvenih i stručnih članaka te preko 150 drugih priloga.
Objavio je knjige: Doprinos Ferde Hefflera razvoju kateheze i katehetskog pokreta u Hrvatskoj (1900-1940), Mostar, 1997.; Putovima vjerskoga odgoja. Obitelj, škola, župna zajednica, Mostar, 1999.; Stari mostovi u Mostaru (prir.), Mostar, 2004.


   23. Don Ante Luburić rođen je u Studencima 3. srpnja 1955. od oca Ivana i majke Vide r. Vučić. Osnovno školovanje završio je u Dračevu - Studencima - Ljubuškome (1961.-1969.). Gimnaziju u Zagrebu u sjemeništu na Šalati (1969.-1973.). Filozofiju i teologiju pohađao na Vrhbosanskoj visokoj filozofsko-teološkoj školi u Sarajevu (1973.-1978.), s prekidom vojske u Tuzli (1975.-1977.). Nastavio bogoslovni studij na Teološkom fakultetu Katoličkoga sveučilišta u Eichstätu u Njemačkoj (1978.-1980.). Za svećenika zaređen u Dračevu 15. kolovoza 1980. Obnašao službu tajnika Biskupije u Mostaru (1980.-1986.), postdiplomski studij crkvenoga prava završio na Pravnom fakultetu Papinskoga lateranskoga sveučilišta u Rimu (1986.-1988.) s diplomom magisterija. Ponovno vraćen u Mostar na istu službu tajnika do 1992. Kancelar Biskupskoga ordinarijata od 1992. god. do danas. Ekonom biskupije od 1993. god. više puta do danas. Promicatelj pravde i branitelj ženidbenoga veza (1995. do danas). Član Nadzornoga odbora Biskupijskoga caritasa od 2001. do danas. Godine 1996. delegat, župnik u Trebinju od 1997., gdje je obnovio kuću, crkveno dvorište, crkvu izvana i iznutra (1999.-2000.), dekan Trebinjskoga dekanata od 1998., župni upravitelj župe Nevesinje od 1999. Postavio mozaik-keramiku sv. Pavla apostola na zvonik (2007.).Od 2009. god. biskupov osobni delegat za graditeljsku djelatnost u župama koje imaju crkvenih objekata za obnovu i novogradnju: u Trebinju, u Stocu, na Stjepan Krstu, u Nevesinju, župnik u Nevesinju gdje je obnovio župnu kuću, podigao oratorij sv. Pavla za slavljenje svete Mise, obnavlja župnu crkvu koja je bila razorena za vrijeme rata. Obnavlja crkvene objekte i okuplja vjernike u Foči, Čajniču i Čemernu, mjestima koja pripadaju župi Nevesinje. Živi i djeluje kao kancelar i ekonom Biskupije u Mostaru, dekan trebinjski, župnik nevesinjski.
Suurednik zbornika o životu o djelu nadbiskupa Petra Čule Za Kraljevstvo Božje, Mostar, 1991. Uredio knjigu Za pravedan mir, Mostar, 1995. Suurednik Vrhbosne (1990.-2006.), glavni urednik Službenoga vjesnika Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske (2007.-2008.). Uredio kataloge: Šimunović, Zagreb, 1992.; Zbirka umjetnina Mostarske biskupije, Mostar, 1992.; Galerija Prijateljstva, 2002.; Šohaj, 2002.; Ljubo Lah, 2003.; Biffelov David, 2005.; Đuro Seder, 2005.
Od godine 2009. otvorio internetsku mrežnu stranicu nevesinjske župe.


   24. O. Miljenko Sušac, monfortanac, rođen u Crnopodu, župa Studenci, 24. svibnja 1962. od oca Jure i majke Ruže r. Barbarić. Osnovnu je školu pohađao u rodnom selu i u Ljubuškom, gimnaziju u Ljubuškom, fakultet prometnih znanosti završio je u Zagrebu i istodobno pohađao povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu. Javio se u monfortance, boravio u Veroni godinu dana, zatim u novicijatu u Bariju drugu godinu, u Rimu studirao filozofiju i teologiju (1989.-1994.) i 1994. diplomirao i položio vječne zavjete. Zaređen za svećenika u Zagrebu 25. lipnja 1995. Mladu je Misu slavio na groblju sela Crnopod koje pripada trima župama: Studencima, Humcu i Međugorju. Nastavio postdiplomski studij teologije u Rimu (1995.-1997.). Sada je na ispomoći u župi sv. Jeronima u Zagrebu.

 

 


   25. Don Zlatko Kapular rođen je u Čapljini 28. listopada 1975. od oca Stanka i majke Anđe r. Perić. Osnovno školovanje završio je u Studencima i Ljubuškom (1982.-1990.). Gimnaziju u Zagrebu (1990.-1994.). Filozofski studij u Bolu (1994.-1996.). Teologiju u Dublinu (1996.-1999.), pastoralnu godinu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu (1999.-2000.). Zaređen za svećenika u Studencima 29. lipnja 2000. Sada izvan službe.

 

 

 

 

 


   26. Don Dražen Lauc rođen je u Ljubuškom 15. studenoga 1973. od oca Nikole i majke Nevenke r. Biško. Osnovnu školu pohađa u Studencima i na Gračinama (Humac). Odlazi 1990. u Nadbiskupsko sjemenište na Šalati u Zagrebu, 1991. god. prelazi u Dubrovnik i potom, zbog ratnik neprilika, u sjemenište u Split. Bogoslovni studij započinje 1995. u Splitu, nastavlja ga 2002. god. na Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove u Zagrebu, gdje diplomira 20. veljače 2006. Kao kandidat Zagrebačke nadbiskupije zaređen je za đakona 1. prosinca 2007. Za svećenika je zaređen 21. lipnja 2008. u zagrebačkoj katedrali. Mladu Misu slavi u rodnoj župi i svetištu Srca Isusova u Studencima 6. srpnja 2008. U srpnju iste godine imenovan je župnim vikarom u nekoliko župa: sv. Ivana Nepomuka u Glini, sv. Ilije Proroka u Maji, Ranjenog Isusa u Maloj Solini i sv. Franje Ksaverskog u Viduševcu. U tim župama i danas vrši službu župnoga vikara. Godine 2010. Premješten je u župu Bezgrešnog Srca Marijina, Ilova kod Kutine.


 

 

BOGOSLOVI, SJEMENIŠTARCI, NOVACI

   1. Dobroslav Luburić, franjevac, rođen od oca Ivana i majke Jake r. Grbavac u Studencima (tadašnja župa Humac) 3. travnja 1898. Krsno ime: Jure, kršten je 10. travnja 1898. Gimnaziju je završio kod franjevaca na Širokom Brijegu (1911.-1916.). Franjevački habit obukao je 10. svibnja 1916. a jednostavne zavjete položio je 10. svibnja 1917. i postao član Hercegovačke franjevačke provincije. Nakon toga na Širokom Brijegu započeo je studij filozofije. Bio je izvrstan pjevač i obljubljen od svojih kolega. Umro je na Širokom Brijegu, 9. studenoga 1918. od španjolice u 20. god. života i 2. god. redovništva. Pokopan je na groblju Mekovac na Širokom Brijegu 10. studenoga 1918.

 

 

 


   2. Stipe Pavlović, salezijanac, rođen je 31. srpnja 1956. u Studencima od majke Dragice. Osnovnu školu pohađao je u Studencima i Ljubuškom. Odlazi u salezijansko sjemenište u Križevce (1970.-1972.) Nakon godine novicijata polaže u Podsusedu 14. kolovoza 1973. prve redovničke zavjete. Druga dva razreda gimnazije nastavlja u Rijeci u salezijanskoj gimnaziji (1973.-1975.). Godina pedagoške prakse u Rijeci i vojni rok u Zrenjaninu i Zemunu (1976.-1977.). Upisao je studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1977. i završio je sav studij. Vječne je zavjete položio 4. ožujka 1981. Iz zdravstvenih razloga nije zaređen. Kao član salezijanske zajednice s doživotnim zavjetima, Stipe je ostao cijelo vrijeme u salezijanskoj kući na Knežiji u Zagrebu.

 

 


   3. Ilija Petković,bogoslov, rođen od oca Ivana i majke Veronike r. Šimunović u Čapljini, 6. siječnja 1992. Kršten i krizman u Studencima. Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio u Ljubuškom (2007.) ostala tri razreda gimnazije u Nadbiskupskom dječakom sjemeništu u Travniku 2007.-2010. Sada je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, 1. godina Filozofije.

 

 

 


   4. Luka Šimović,sjemeništarac, iz Zvirovića, 1944. god. završio gimnaziju i maturirao u Travniku. Dignut u vojsku, 1945. ranjen, izvučen iz bolnice i ubijen.


   5. Mario Jurković,sjemeništarac, rođen je u Mostaru, 12. srpnja 1994. od oca Nike i majke Marije r. Bošković. Osnovnu školu završio je u Studencima i Ljubuškom (2001.-2009.) Školske 2010./2011. godine završio je 2. razred gimnazije u Travničkom sjemeništu.

 

 

 

 

 


 

 

Stupili na put duhovnih zvanja i odstupili

   Marko Barišić, Mirko Barišić, Stjepan Barišić, Jure Brajković, Ivan Dragićević, Milan (fra Milan) Dragićević, Stipe Dragićević, Pero Dugandžić, Blago Gadže, Srećko (fra Srećko) Jelčić, Vlado Jelčić, Jozo Jurković, Tihomir Kapular, Rade Kraljević, Bernard Lauc, Andrija Leko, Blago Luburić, Srećko Mandarić, Jago Milićević, Jure (fra Domagoj) Milićević, Niko Nuić, Zdravko Pavlović, Ante Sušac, Ivan (fra Marinko) Sušac, Jure Šimović, stariji, Jure Šimović, mlađi, Ilija Vasilj, Jozo Vasilj, Filip Vrdoljak, Petar (fra Miljenko) Vukšić.