ŽUPNICI U STUDENCIMA

10. Don Ivo Šutalo, župnik od 2009 do 2016

   Don Ivo Šutalo rođen je 13. srpnja 1964. u Stocu, kao drugo od šestero djece Rafe i Janje r. Marić koji su živjeli u Deranima, župa Hrasno. Kršten je u Stocu 21. srpnja 1964. Osnovnu školu završio je u Boljunima (1971.-1975.) a od petog do osmog razreda u Stocu (1975.-1979.). Sjemenišnu gimnaziju završio je u Dubrovniku (1979.-1983.), a teološki studij u Sarajevu (1983.-1990.). Za vrijeme studija u Sarajevu odslužio je vojni rok u Kiseljaku (1986.-1987.). Za đakona Trebinjske biskupije zaređen je 3. prosinca 1989. u Sarajevu (biskup Marko Jozinović) a za svećenika 29. lipnja 1990. u Mostaru (biskup Pavao Žanić). Prve tri godine svećeništva proveo je u mostarskoj katedrali kao župni vikar (1990.-1993.) a poslije toga odlazi na studij duhovnosti u Rim gdje je magistrirao na papinskom sveučilištu Gregorijana (1993.-1995.). Poslije studija u Rimu vraća se u Mostar gdje pastoralno djeluje: župni vikar u župi sv. Mateja, Rudnik-Orlac (1995.-1998.), upravitelj iste župe (1998.-1999.), upravitelj župe Drežnica (1999.-2000.), župnik župe sv. Marka u Cimu (2000.-2006.), upravitelj župe sv. Luke u Ilićima (2003.-2006.). Godine 2006. imenovan je župnikom župe Presvetoga Trojstva, Blagaj-Buna, gdje ostaje do 2009. Te godine, 17. kolovoza, imenovan je župnikom i upraviteljem svetišta Presvetoga Srca Isusova u Studencima. Na Teološkom institutu u Mostaru predaje duhovnost i neke dogmatske predmete.
   Dok je djelovao u župi sv. Mateja u Mostaru započeo je rad s dječjim zborom te izdao četiri nosača zvuka. Zajedno s don Tomislavom Ljubanom uredio je i zbirku pjesama "2000 stihova za 2000 godina" koju su napisali gimnazijalci. U radu sa zborovima na Buni snimio je jedan nosač zvuka.

   Ujesen 2009. premješten je u župu Presvetoga Srca Isusova u Studencima gdje, uz redovne župničke poslove, radi također sa zborovima: mješoviti župni zbor "Vrelo života", zbor mladih "Plamen ljubavi", dječji zbor "Plavi anđeli",tamburaški sastav "Zlatno srce", djevojačka skupina "Izvor " te s HKUD-om "Studenčica" i nastavlja izdavati župni list Povezanost. - Objavio je: Dumo - don Stjepan Batinović (1912-1981), Mostar, 1998.; Hvala vama, hrvatski junaci, Mostar, 1998.; 315 mojih đaka, Mostar, 1999.; Jao meni ako ne propovijedam evanđelje (B), Mostar, 1999.; Propovijedajte na krovovima (C), Mostar, 2000.; Kamenje će progovoriti (A), Mostar, 2001.; Našminkaj dušu, Mostar, 2002.; često se javlja prilozima u Crkvi na kamenu.

9. Don Damjan Raguž, župnik od 1993. do 2009.

   Don Damjan Raguž rođen je 12. srpnja 1943. u Aladinićima, župa Prenj-Dubrave, općina Stolac, jer je roditeljska kuća u Prenju bila spaljena. Njegov otac Vidoje stradao je na Križnom putu na kraju Drugoga svjetskog rata, pa je don Damjan rastao samo s majkom Ljubom r. Krmek. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Opličićima i Prenju kad je škola bila u sadašnjoj župnoj kući. Dva prva razreda osmoljetke završio je u Aladinićima gdje je u sedmom razredu bio izbačen iz škole jer učitelju nije htio priznati da je postao od majmuna. Od svoje 14. do 19. godine nije išao u školu učio je svirati klavir i harmonij te jednu godinu dana harmoniku u Metkoviću. Neko vrijeme se bio zaposlio i radio na poljoprivrednim dobrima. A nakon što je odslužio vojsku u Trogiru, Solinu, Splitu i Trebinju (1963.-1965.), položio je 7. i 8. razred osmoljetke u Aladinićima.
   U Biskupijsko sjemenište u Dubrovniku došao je u jesen 1965. gdje mu je bilo dopušteno da u jednoj godini polaže dva razreda pa je klasičnu gimnaziju završio u proljeće 1968. te ujesen stupio u Bogosloviju u Splitu. U četvrtoj godini studija (1972.) imenovan je prefektom sjemeništaraca što je obnašao do 1975. godine.
Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je splitski pomoćni biskup Ivo Gugić 1. travnja 1973. u Splitu, a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 1. srpnja 1973. u Prenju. Nakon završene šeste godine studija, ostao je prefekt u Splitu do ljeta 1975. kad je imenovan župnim vikarom u Gabeli. Kad je u proljeće 1977. osnovana nova župa Gabela Polje, don Damjan je imenovan njezinim prvim župnikom. Na toj službi je ostao do 31. siječnja 1993. kad je postao župnik Studenaca gdje je 2006. imenovan i dekanom. Godine 2009. imenovan je na službu župnika u Rotimlji.
   Surađivao je povremeno u propovjedničkoj reviji Homilije te u Veritasu, Mariji i Glasu Koncila. U Studencima je, osim brojnih građevinskih radova o kojima nekom drugom prilikom, 1996. pokrenuo župni list Povezanost i osnovao Hrvatsko kulturno umjetničko društvo "Studenčica" i mandolinski orkestar "Zlatno srce".

8. Don Srećko Majić, župnik od 1980. do 1993.

   Don Srećko Majić rođen je 15. rujna 1939. u Drinovcima, župa Drinovci, općina Grude. Njegovi roditelji Petar i Kata r. Majić imali su 12 djece među kojima je Srećko rođen kao treći po redu. Prva četiri razreda osnovne škole pohađao je u Drinovcima (1946.-1950.), sljedeća četiri razreda u Sovićima (1950.-1954.) a klasičnu gimnaziju je završio u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1954.-1958.). Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu završio je šestogodišnji filozofsko-teološki studij (1958.-1966.) kojega je morao prekinuti zbog služenja dvogodišnjega vojnoga roka u Subotici (1959.-1961.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije u Zagrebu u ožujku 1965. zaredio ga je tadašnji zagrebački pomoćni biskup Franjo Kuharić, a za svećenika, nakon završene pete godine studija kako je tada bio običaj, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1965. u župi Vir kod Posušja.
   Nakon što je završio šestu godinu studija, bio je imenovan župnim vikarom u Rotimlji gdje je ostao godinu dana (1966.-1967.) a onda je premješten na službu župnoga vikara u Dračevo koju je obnašao također jednu godinu (1967.-1968.). U travnju 1968. imenovan je župnikom Gradine gdje je ostao sve do kraja siječnja 1980. Dana 31. siječnja 1980. postao je župnik u Studencima i tu službu je vršio do 30. siječnja 1993. kad je imenovan na službu župnika u Gabeli Polju. Istovremeno od 1980. do 1991. bio je i biskupski savjetnik. Don Srećko je bio župnik u Gabeli Polju do 2006. kad je imenovan u službu generalnoga vikara biskupa Ratka Perića i vodio je brigu za župu Mostarski Gradac. Umirovljen je 2009. god., zbog zdravstvenih razloga, nastanivši se u Svećeničkom domu u Mostaru. Dekretom od 9. travnja 2011. ponovno je imenovan generalnim vikarom biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske s pripadnim statutarnim službama.

   Don Srećko je objavio nekoliko studija u zbornicima o svećenicima iz Hercegovine. Za vrijeme svoga djelovanja u Studencima temeljito je obnovio župnu crkvu, posebice njezino svetište koje je uredio u skladu s liturgijskom obnovom Drugoga vatikanskog sabora tako što je u novi raspored ugradio elemente nekadašnjega oltara.

7. Don Zvonko Vuletić, župnik od 1970. do 1979.

   Šesti po redu studenački župnik, ako se izuzme dr. don Srećko Bošnjak koji je kao župni upravitelj vodio župu dok se don Andrija Majić nalazio u zatvoru (1959.-1962.), bio je don Zvonko Vuletić.
   Rodio se 5. studenoga 1932. u Podžablju, jednome od sela župe Gradac, u zaleđu Neuma. Otac mu se zvao Jozo a majka je bila Cvijeta r. Sentić. Poslije osnovne četverogodišnje škole u Gracu, prema ondašnjem običaju nazivanja škola, nižu i višu gimnaziju pohađao je u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1948.-1953. i 1955.-1956.).

   Poslije dvogodišnjega služenja vojske u Nišu (1953.-1955.), vratio se te završio posljednji razred gimnazije i maturirao. Poslije ispita zrelosti, upisao je filozofski i teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao (1956.-1962.). U Zagrebu je opet bio odličan student pa je dobio nagradu kao najbolji student Fakulteta.
   Za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije zaređen je u Stocu 2. srpnja 1961. Pod kraj ljeta 1962. najprije je imenovan župnim pomoćnikom u Ravnom gdje je tada župnik bio nekadašnji duhovni pomoćnik u Studencima (1941.-1942.) don Đuro Maslać o kojemu se don Zvonko brinuo jer je bio teško bolestan. Nakon njegove smrti u svibnju 1963. don Zvonko je i formalno preuzeo vodstvo župe u Ravnom na kojoj je službi ostao do kolovoza 1970. kad je, nakon umirovljenja (26. kolovoza 1970.) mons. Andrije Majića, imenovan župnikom u Studencima.
   Kad je došao u Studence zatekao je župnu kuću i crkvu u vrlo lošem stanju. Posebice je kuća bila neprikladna za stanovanje. Stoga je odlučio iz temelja obnoviti kuću za stanovanje a na crkvu postaviti fasadu koja nikada prije nije bila ni urađena. Tijekom proljeća i ljeta 1971. don Zvonko je temeljito obnovio kuću.
Predano je radio na materijalnom i duhovnom polju svoje župe.
   Don Zvonko je iznenada umro od srčanoga udara na Bezgrešno Začeće B.D. Marije 8. prosinca 1979. u župnoj kući u Studencima u 47. godini života i 18. godini svećeništva. Župa se oprostila od pok. Zvonke 10. prosinca svečanom svetom Misom koju je u studenačkoj župnoj crkvi predvodio mons. Pavao Žanić, mostarski pomoćni biskup s pravom nasljedstva. Poslije toga don Zvonkino je tijelo prevezeno u Gradac gdje je istoga dana pokopano u obiteljskoj grobnici u groblju pored župne crkve.

6. Dr. don Srećko Bošnjak, župni upravitelj od 1959. do 1962.

   Don Srećko Bošnjak rodio se u Višnjici, jednome od sela župe Ledinac, koja je smještena na zaravni u istočnom dijelu općine Grude pored puta koji iz Gruda vodi prema Širokom Brijegu. Četverogodišnju osnovnu školu završio je u Grudama, a osmogodišnju gimnaziju u Mostaru 1932. Vjerojatno je mogao maturirati u mostarskoj državnoj gimnaziji jer je stanovao, kao nadareno dijete nedovoljno bogatih roditelja, u domu "Petar Svačić" Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak" u Liskinoj ulici.
Tijekom ljeta 1932. prijavio se  kao svećenički kandidat Mostarsko­-duvanjske biskupije, te započinje filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu.

   Nakon završetka petogodišnjega studija, don Srećka je 13. ožujka 1937. Zaređen za svećenika. Godine 1937./1938.  don Srećko u Zagrebu diplomira na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i završava potrebnu pripravu za doktorat (1938.-1940.). Kroz to vrijeme u Hercegovini obnaša službu župnoga vikara u Viru (1937.-1939.) i Rotimlji (1939.-1940.). Od 25. studenoga 1940. do 17. listopada 1945. bio je župnik u Šipovači. Zbog bolesti i liječenja poslije Drugoga svjetskog rata odlazi u Hrvatsko zagorje gdje je župni vikar najprije u Vinagori (1945.-1946.) te kasnije u Mariji Bistrici (1946.-1948.). Kroz ovo vrijeme, pod vodstvom prof. dr. Andrije Živkovića, napisao je disertaciju (Sveti Jeronim kao učitelj kršćanskoga morala) i doktorirao 1948. god. Poslije položenoga doktorata don Srećko odlazi za profesora teologije u Đakovo gdje od 1948. do 1954. god. predaje pastoralne predmete (pasto­ral, liturgika, govorništvo) te u tamošnjem liceju (gimnaziji) vjeronauk, francuski, njemački i zemljopis. Nakon kraćega boravka u Zagrebu i Bistrici, vraća se u Hercegovinu gdje je jednu godinu pomoćnik župniku u Bijelom Polju (1954.-1955.). Sljedeće pak godine biva imenovan upraviteljem župe u Trebinju (1955.-1959.), te kroz dvije godine također predaje vjeronauk u sjemenišnoj gimnaziji u Dubrovniku.
   Nakon uhićenja mons. Andrije Majića 27. studenoga 1958. biskup Čule na njegovo mjesto u Studence imenuje don Srećka koji će tu ostati do 1962. godine kao upravitelj župe. Te godine don Andrija se vraća iz zatvora u Studence, a don Srećko odlazi za duhovnog pomoćnika u Rotimlju gdje ostaje samo godinu dana. Poslije toga imenovan je župnikom u Drežnici gdje ostaje do 1972. godine kada je umirovljen.
   Umro je 15. travnja 1996. te nakon svete Mise i sprovodnih obreda koje je predvodio biskup dr. Ratko Perić, pokopan je u obiteljskoj grobnici u rodnom selu.

5. Mons. Andrija Majić, župnik od 1945. do 1970.

   Andrija Majić  potječe iz Drinovaca, sela po kojemu nosi naziv istoimena župa koja je smještena na samoj granici između Hercegovine i Dalmacije, u općini Grude, gdje je rođen 9. travnja 1892. kao posljednje dijete u brojnoj obitelji Vida i Anice r. Ravlić koji su imali osmero djece.
   Osnovno školovanje završio je u novootvorenoj školi u rodnim Drinovcima u koju se, čim je otvorena, upisao 1901. kad mu je bilo devet godina.
   Nakon što je završio prva četiri razreda škole odličnim uspjehom, na preporuku tadašnjeg njegova učitelja Pavla Štambuka i župnika fra Vjenceslava Bašića, mostarski biskup fra Paškal Buconjić primio je maloga Andriju 1904. god. kao kandidata za svećeništvo i poslao ga u osmogodišnju sjemenišnu gimnaziju u Travnik koja je bila u vlasništvu Sarajevske nadbiskupije, a vodili su je isusovci.

   Poslije gimnazijskoga ispita zrelosti 1912. god., Andrija je iste godine u jesen započeo četverogodišnji teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu. Tek što je završio tri godine studija, bio je 11. lipnja 1915. zaređen za svećenika. A poslije sretno završene i četvrte godine studija, novi mostarski biskup fra Alojzije Mišić 3. rujna 1916. imenovao je don Andriju duhovnim pomoćnikom u župi Stolac koju je tada vodio don Marijan Vujnović. Točno godinu dana kasnije, 20. rujna 1917. biskup Mišić imenuje don Andriju župnikom u Gabeli gdje će ostati malo više od godinu dana. Zapravo, već 12. prosinca 1918. biskup ga je ponovno vratio u Stolac, ali sada u ulozi župnika.
   Don Andrija je u Stocu ostao kao župnik sve do 1930. kad je poslije smrti don Tadije Božića bio premješten za župnika u Potoke (Bijelo Polje) kod Mostara.
Obnašajući župničku službu, don Andrija je u Potocima ostao sve do jeseni 1943. god. kad ga je novi biskup dr. Petar Čule, usred rata, pozvao na službu u Biskupski ordinarijat u Mostaru. Kako je 1944. godine župa Studenci, radi odlaska don Jure Vrdoljaka u inozemstvo biskup Čule je don Andriju 11. travnja 1945. poslao tamo za župnika. Kao župnik don Andrija će u Studencima ostati sve do 26. kolovoza 1970. kad je umirovljen. No, i poslije toga ostat će u župnoj kući u Studencima u kojoj je umro 31. prosinca 1978. Pokopan je 2. siječnja 1979. u kapelici u groblju sv. Josipa u Donjim Studencima jer komunističke vlasti nisu dopustile da bude pokopan u dvorištu župne crkve kako je to sam želio. Uoči svetkovine Presvetoga Srca Isusova 1998. godine njegovi su zemni ostatci preneseni i pokopani u velikoj grobnici u crkvenom dvorištu u Studencima.
   Umro je u 87. godini života i 64. godini svećeništva. Za vrijeme svećeničkoga života obnašao je službu župnoga pomoćnika, župnika, biskupskoga delegata, generalnoga pro/vikara (1957.-1970.), arhivara i biskupijskoga savjetnika, a u siječnju 1950. papa Pijo XII. imenovao ga je apostolskim protonotarom te je nosio naslov monsinjora. Stoga su ga vjernici u Studencima uvijek oslovljavali s "prisvitli".
O njegovu životu i djelu održan je 1998. godine studijski dan u Mostaru te je kasnije objavljen zbornik radova.
   Iznad svega bio je snažan ljudski i svećenički duhovni lik te je kao takav uživao općepriznati ugled, kako među narodom tako među svećenicima.

4. Don Juraj Vrdoljak Bišćević, župnik od 1934. do 1945.

   Četvrti župnik u Studencima, nakon don Marijana Kelave, fra Vice Skoke i fra Grge Vasilja, bio je don Jure Vrdoljak. Rodio se 4. srpnja 1906. u Drinovcima, istoimena župa u općini Grude. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, potom tri razreda gimnazije na Širokom Brijegu (1919.-1922.) a ostalih pet u Travniku (1922.-1927.). Poslije položenoga ispita zrelosti u travničkoj gimnaziji, filozofske i teološke studije završio je u Sarajevu (1927.-1932.) a za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije, poslije četvrte godine studija, bio zaređen 29. rujna 1931.

   Po dekretu biskupa Mišića, u Studence dolazi 1934. godine. Biskupova želja bila je da se u Studencima sagradi župna crkva koje do tada nije bilo. Misa se govorila u kapelici pored župne kuće. Već iduće godine biskup Mišić je, 26. svibnja 1935., obavio kanonsku vizitaciju župe Studenci i tada blagoslovio temelje nove župne crkve. Sljedeće godine crkva je, uz pomoć vjernika, već bila pokrivena. Župnik je također počeo graditi i graditi crkveni zvonik uza župnu crkvu i čatrnju ispred župne kuće. Godine 1939. crkva je bila dovršena.
   Na duhovnom planu don Jure je redovito održavao vjeronauk u dvije škole u župi od kojih je jedna djelovala u kući Ivana Keže u Donjim a druga u kući Marijana Ereša u Gornjim Studencima. Osnovao je Društvo Srca Isusova koje je imalo oko 70 članova, Društvo Katoličke Akcije Križari s oko 50 članova i Društvo Trećega reda sv. Franje s oko 150 članova a za sve njih je župnik napisao da su elita župe. Djevojačko društvo Srca Isusova imalo je 1941. oko 100 članica. Te godine su članovi Križara nabavili posebne kape kao znak raspoznavanja. Osim toga, uz pomoć Križara, 1941. god., osnovao je don Jure Društvo za širenje vjere koje je brojalo 462 člana (Studenci 184, Zvirovići 178 i Stubica 100) s plaćenom članarinom od 12 kuna.
   Kad je započeo rat 1941. don Jure se nije micao iz župe sve do 1944. kad je u partizanske ruke pao i Ljubuški. Najprije je otišao u Zagreb gdje je do svibnja 1945. stanovao u sjemeništu na Šalati. Potom se, u općem povlačenju naroda i hrvatske vojske, našao u Austriji i radio kao dušobrižnik hrvatskih izbjeglica. Zbog velikih potreba izbjegloga naroda osnovan je u Austriji Caritas Croata a don Jure je imenovan njegovim predsjednikom i relativno lako se kretao jer je na toj službi imao iskaznicu Vatikana. U tim prilikama pokrenuo je Glasnik Srca Isusova i Marijina u kojemu je i on pisao. Na početku 1950. iz Austrije je otišao u Kanadu gdje u gradu Sudbury vodio duhovnu brigu za Slovence. U Toronto je prešao 10. listopada 1953. gdje je osnovao hrvatsku župu. U tom gradu je na službi hrvatskoga župnika ostao do listopada 1962. kad se vratio u Austriju i nastanio u Salzburgu. Umro je u Salzburgu 24. veljače 1969. i bio pokopan na gradskom groblju.
   Dok je bio na službi u Studencima, priredio je i objavio molitvenik koji je tiskan u "Štampariji Pacher i Kisić" u Mostaru: Don Juraj Vrdoljak Bišćević, Mali molitvenik, Mostar 1941. Za objavljivanje ovoga molitvenika dobio je "imprimatur", odnosno crkveno dopuštenje za tisak, biskupa Mišića 5. ožujka 1941.
   Uoči svetkovine Presvetoga Srca Isusova 1998. njegovi zemni ostatci preneseni su iz Austrije i pokopani u velikoj svećeničkoj grobnici u dvorištu župne crkve u Studencima čiju je gradnju predvodio.

3. Fra Grgo Vasilj, župnik od 1931. do 1934.

   Treći po redu župnik u Studencima bio je fra Grgo Vasilj, koji je rođen u Međugorju, istoimena župa u općini Čitluk, a na službu župnika u Studencima nastupio je 5. svibnja 1931. Zatekao je župu u vrlo dobru duhovnom stanju ali je narod živio u velikom materijalnom siromaštvu.
   U župi još nije bilo crkve. Sveta Misa se slavila u improviziranoj kapelici pored župne kuće koju je fra Grgo zatekao u vrlo lošem stanju. Bila je posvema zapuštena i još uvijek nedovršena, vrata i prozori gotovo istrunuli, zidovi izvana nisu bili izrađeni pa je, kako piše fra Grgo u župnoj kronici, župni je dom "izgledao kao kakva sjenica, a ne župski stan".

   Fra Grgo je rođen u Međugorju 13. ožujka 1886. u obitelji Andrije Vasilja i Mare r. Pehar iz Velikoga Ograđenika. Kršten je u Gradnićima a krizman u Međugorju "i to u prvoj krizmi te župe". Osnovnu školu završio je u Gradnićima, prvih šest razreda gimnazije na Širokom Brijegu a 7. i 8. razred gimnazije u Mostaru. Dvije godine studija filozofije završio je u Mostaru, dvije godine teologije u istom gradu i još dvije godine u Paderbornu u Njemačkoj gdje je zaređen za svećenika 7. travnja 1911. Prvu svetu Misu služio je sutradan na Cvjetnu nedjelju 8. travnja 1911. u Wüdenbrücku. U franjevački red stupio je 1. kolovoza 1905. i godinu novicijata potom proveo na Humcu. Jednostavne redovničke zavjete položio je točno godinu dana kasnije, a svečane 4. rujna 1909. Kao svećenik službovao je na raznim stranama po Hercegovini. Bio je duhovni pomoćnik u Tomislavgradu (1912.-1913.), Gradnićima (1913.-1914.),Konjicu (1914.-1916.) te ponovno u Gradnićima (1916.-1917.). Bio je potom župnik u Mostarskom Gracu (1917.-1923.), Blizancima (1923.-1925.); samostanski vikar i duhovni pomoćnik u Mostaru (1925.-1928.), gvardijan i župnik na Humcu (1928.-1931.), župnik u Studencima (5. svibnja 1931. - 5. travnja 1934.), gvardijan i duhovni pomoćnik u Mostaru (1934.-1937.), župnik na Čerinu (1937.-1943.) te još jednom gvardijan u Mostaru (1943.-1945.).
   Kao mostarski gvardijan, posljednjih godina Drugoga svjetskog rata, smjestio je u samostan i crkvu i prehranio mnoge izbjeglice i prognanike iz istočnoga dijela Hercegovine, žrtve četnika i partizana. Ponekad je bilo u tim prostorima smješteno istovremeno čak i do 300 osoba. Mnoge je tako spasio od sigurne smrti a njega su partizani, pri padu Mostara, 14. veljače 1945., zajedno sa šestoricom subraće, uhvatili, ubili i bacili u Neretvu u Mostaru.

2. Fra Vice Skoko, župnik od 1919. do 1931.

   Drugi studenčaki župnik, fra Vice Skoko rođen je u Grabu, župa Veljaci, kod Ljubuškoga 19. siječnja 1883. Osnovnu školu završio je u Veljacima 1896. a prva četiri razreda ondašnje gimnazije na Širokom Brijegu (1896.-1900.).

• Prve tri godine bogoslovnih studija završio je u Mostaru (1901.-1904.)
• Četvrtu godinu teologije završava u Grazu u Austiji (1904.-1905.)
• Svečane redovničke zavjete položio u Mostaru 1904.
• Za svećenika ga je zaredio biskup Paškal Buconjić 1905. u Mostaru
• Župni pomoćnik u Gabeli (1906.-1907.)
• Profesor na Širokom Brijegu (1907.-1910)
• Župnik u Grudama (1910.-1914.)
• Župnik u Konjicu (1914.-1919.)
• Župnik u Studencima (1919.-1931.)
• Župnik u Glavatičevu (1931.-1934.)
• Župnik u Slanom (1934.-1937.)
• Župnik u Gradnićima (1945.-1946.)
• Župnik u Čerinu (1946.-1949.)
• Obnašao službu definitora provincije (1919.-1922.)

   Kroz svoju svećeničko zvanje obavljao je i službu župnog pomoćnika: na Humcu od 1937., u Vitini (1943.-1945.), te u Konjicu (1949.-1950.). Duhovnik časnih sestara u Bijelom Polju bio je od 1950. do 1958., a od 1958. živio je na Širokom Brijegu. U 82. godini života, 59. godini svećeništva i 63. godini redovništva umro je od srčane kapi 17. ožujka 1964. na Širokom Brijegu i pokopan sutradan na groblju Mekovac.

1. Don Marijan Kelava, župnik od 1908. do 1919.

   Prvi studenački župnik, don Marijan Kelava, rođen je 13. kolovoza 1870. u selu Vojkovići u župi Roško Polje, općina Tomislavgrad. U istoj župi krstio ga je 20. kolovoza župnik fra Stipan Naletilić, a 22. lipnja 1879. krizmao ga je u Županjcu (danas Tomislavgrad) mons. Anđeo Kraljević, biskup i tadašnji apostolski vikar Hercegovačkoga vikarijata.

• 1885. – završio osnovnu školu
• 1894. – završio sjemenište u nadbiskupskom sjemeništu u Travniku
• 1898. – završio filozogsko-teološki studij u Sarajevu
• 1897. – zaređen za svećenika u Sarajevu
• 1898. – biskup Buconjić imenuje ga duhovnim pomoćnikom u Konjicu
• 1899. – odlazi za župnika u Nevesinje
• 1908. – imenovan župnikom u Studencima
• 1909. – sagradio župnu kuću i uselio u nju
• 1909. – sagradio malu kapelicu u kojoj je govorio svetu Misu za vjernike župe
• 1911. – zasadio župni vinograd
• 1913. – posadio 6 velikih čempresa ispred župne kuće (i danas su živi)
• 1919.–1934. u Mostaru, u biskupiji, obavlja dužnost generalno vikara, na poziv biskupa Alojzija Mišića
• 1934. preminuo je blago u Gospodinu, te je pokopan na svećeničkom groblju na Šoinovcu