ŽUPNICI U STUDENCIMA
10. Don Ivo Šutalo, župnik od 2009 do 2016 Don Ivo Šutalo rođen je 13. srpnja 1964. u Stocu, kao drugo od šestero djece Rafe i Janje r. Marić koji su živjeli u Deranima, župa Hrasno. Kršten je u Stocu 21. srpnja 1964. Osnovnu školu završio je u Boljunima (1971.-1975.) a od petog do osmog razreda u Stocu (1975.-1979.). Sjemenišnu gimnaziju završio je u Dubrovniku (1979.-1983.), a teološki studij u Sarajevu (1983.-1990.). Za vrijeme studija u Sarajevu odslužio je vojni rok u Kiseljaku (1986.-1987.). Za đakona Trebinjske biskupije zaređen je 3. prosinca 1989. u Sarajevu (biskup Marko Jozinović) a za svećenika 29. lipnja 1990. u Mostaru (biskup Pavao Žanić). Prve tri godine svećeništva proveo je u mostarskoj katedrali kao župni vikar (1990.-1993.) a poslije toga odlazi na studij duhovnosti u Rim gdje je magistrirao na papinskom sveučilištu Gregorijana (1993.-1995.). Poslije studija u Rimu vraća se u Mostar gdje pastoralno djeluje: župni vikar u župi sv. Mateja, Rudnik-Orlac (1995.-1998.), upravitelj iste župe (1998.-1999.), upravitelj župe Drežnica (1999.-2000.), župnik župe sv. Marka u Cimu (2000.-2006.), upravitelj župe sv. Luke u Ilićima (2003.-2006.). Godine 2006. imenovan je župnikom župe Presvetoga Trojstva, Blagaj-Buna, gdje ostaje do 2009. Te godine, 17. kolovoza, imenovan je župnikom i upraviteljem svetišta Presvetoga Srca Isusova u Studencima. Na Teološkom institutu u Mostaru predaje duhovnost i neke dogmatske predmete. Ujesen 2009. premješten je u župu Presvetoga Srca Isusova u Studencima gdje, uz redovne župničke poslove, radi također sa zborovima: mješoviti župni zbor "Vrelo života", zbor mladih "Plamen ljubavi", dječji zbor "Plavi anđeli",tamburaški sastav "Zlatno srce", djevojačka skupina "Izvor " te s HKUD-om "Studenčica" i nastavlja izdavati župni list Povezanost. - Objavio je: Dumo - don Stjepan Batinović (1912-1981), Mostar, 1998.; Hvala vama, hrvatski junaci, Mostar, 1998.; 315 mojih đaka, Mostar, 1999.; Jao meni ako ne propovijedam evanđelje (B), Mostar, 1999.; Propovijedajte na krovovima (C), Mostar, 2000.; Kamenje će progovoriti (A), Mostar, 2001.; Našminkaj dušu, Mostar, 2002.; često se javlja prilozima u Crkvi na kamenu.
9. Don Damjan Raguž, župnik od 1993. do 2009. Don Damjan Raguž rođen je 12. srpnja 1943. u Aladinićima, župa Prenj-Dubrave, općina Stolac, jer je roditeljska kuća u Prenju bila spaljena. Njegov otac Vidoje stradao je na Križnom putu na kraju Drugoga svjetskog rata, pa je don Damjan rastao samo s majkom Ljubom r. Krmek. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Opličićima i Prenju kad je škola bila u sadašnjoj župnoj kući. Dva prva razreda osmoljetke završio je u Aladinićima gdje je u sedmom razredu bio izbačen iz škole jer učitelju nije htio priznati da je postao od majmuna. Od svoje 14. do 19. godine nije išao u školu učio je svirati klavir i harmonij te jednu godinu dana harmoniku u Metkoviću. Neko vrijeme se bio zaposlio i radio na poljoprivrednim dobrima. A nakon što je odslužio vojsku u Trogiru, Solinu, Splitu i Trebinju (1963.-1965.), položio je 7. i 8. razred osmoljetke u Aladinićima.
8. Don Srećko Majić, župnik od 1980. do 1993. Don Srećko Majić rođen je 15. rujna 1939. u Drinovcima, župa Drinovci, općina Grude. Njegovi roditelji Petar i Kata r. Majić imali su 12 djece među kojima je Srećko rođen kao treći po redu. Prva četiri razreda osnovne škole pohađao je u Drinovcima (1946.-1950.), sljedeća četiri razreda u Sovićima (1950.-1954.) a klasičnu gimnaziju je završio u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1954.-1958.). Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu završio je šestogodišnji filozofsko-teološki studij (1958.-1966.) kojega je morao prekinuti zbog služenja dvogodišnjega vojnoga roka u Subotici (1959.-1961.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije u Zagrebu u ožujku 1965. zaredio ga je tadašnji zagrebački pomoćni biskup Franjo Kuharić, a za svećenika, nakon završene pete godine studija kako je tada bio običaj, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1965. u župi Vir kod Posušja. Don Srećko je objavio nekoliko studija u zbornicima o svećenicima iz Hercegovine. Za vrijeme svoga djelovanja u Studencima temeljito je obnovio župnu crkvu, posebice njezino svetište koje je uredio u skladu s liturgijskom obnovom Drugoga vatikanskog sabora tako što je u novi raspored ugradio elemente nekadašnjega oltara.
7. Don Zvonko Vuletić, župnik od 1970. do 1979. Šesti po redu studenački župnik, ako se izuzme dr. don Srećko Bošnjak koji je kao župni upravitelj vodio župu dok se don Andrija Majić nalazio u zatvoru (1959.-1962.), bio je don Zvonko Vuletić. Poslije dvogodišnjega služenja vojske u Nišu (1953.-1955.), vratio se te završio posljednji razred gimnazije i maturirao. Poslije ispita zrelosti, upisao je filozofski i teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao (1956.-1962.). U Zagrebu je opet bio odličan student pa je dobio nagradu kao najbolji student Fakulteta. 6. Dr. don Srećko Bošnjak, župni upravitelj od 1959. do 1962. Don Srećko Bošnjak rodio se u Višnjici, jednome od sela župe Ledinac, koja je smještena na zaravni u istočnom dijelu općine Grude pored puta koji iz Gruda vodi prema Širokom Brijegu. Četverogodišnju osnovnu školu završio je u Grudama, a osmogodišnju gimnaziju u Mostaru 1932. Vjerojatno je mogao maturirati u mostarskoj državnoj gimnaziji jer je stanovao, kao nadareno dijete nedovoljno bogatih roditelja, u domu "Petar Svačić" Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak" u Liskinoj ulici. Nakon završetka petogodišnjega studija, don Srećka je 13. ožujka 1937. Zaređen za svećenika. Godine 1937./1938. don Srećko u Zagrebu diplomira na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i završava potrebnu pripravu za doktorat (1938.-1940.). Kroz to vrijeme u Hercegovini obnaša službu župnoga vikara u Viru (1937.-1939.) i Rotimlji (1939.-1940.). Od 25. studenoga 1940. do 17. listopada 1945. bio je župnik u Šipovači. Zbog bolesti i liječenja poslije Drugoga svjetskog rata odlazi u Hrvatsko zagorje gdje je župni vikar najprije u Vinagori (1945.-1946.) te kasnije u Mariji Bistrici (1946.-1948.). Kroz ovo vrijeme, pod vodstvom prof. dr. Andrije Živkovića, napisao je disertaciju (Sveti Jeronim kao učitelj kršćanskoga morala) i doktorirao 1948. god. Poslije položenoga doktorata don Srećko odlazi za profesora teologije u Đakovo gdje od 1948. do 1954. god. predaje pastoralne predmete (pastoral, liturgika, govorništvo) te u tamošnjem liceju (gimnaziji) vjeronauk, francuski, njemački i zemljopis. Nakon kraćega boravka u Zagrebu i Bistrici, vraća se u Hercegovinu gdje je jednu godinu pomoćnik župniku u Bijelom Polju (1954.-1955.). Sljedeće pak godine biva imenovan upraviteljem župe u Trebinju (1955.-1959.), te kroz dvije godine također predaje vjeronauk u sjemenišnoj gimnaziji u Dubrovniku. 5. Mons. Andrija Majić, župnik od 1945. do 1970. Andrija Majić potječe iz Drinovaca, sela po kojemu nosi naziv istoimena župa koja je smještena na samoj granici između Hercegovine i Dalmacije, u općini Grude, gdje je rođen 9. travnja 1892. kao posljednje dijete u brojnoj obitelji Vida i Anice r. Ravlić koji su imali osmero djece. Poslije gimnazijskoga ispita zrelosti 1912. god., Andrija je iste godine u jesen započeo četverogodišnji teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu. Tek što je završio tri godine studija, bio je 11. lipnja 1915. zaređen za svećenika. A poslije sretno završene i četvrte godine studija, novi mostarski biskup fra Alojzije Mišić 3. rujna 1916. imenovao je don Andriju duhovnim pomoćnikom u župi Stolac koju je tada vodio don Marijan Vujnović. Točno godinu dana kasnije, 20. rujna 1917. biskup Mišić imenuje don Andriju župnikom u Gabeli gdje će ostati malo više od godinu dana. Zapravo, već 12. prosinca 1918. biskup ga je ponovno vratio u Stolac, ali sada u ulozi župnika. 4. Don Juraj Vrdoljak Bišćević, župnik od 1934. do 1945. Četvrti župnik u Studencima, nakon don Marijana Kelave, fra Vice Skoke i fra Grge Vasilja, bio je don Jure Vrdoljak. Rodio se 4. srpnja 1906. u Drinovcima, istoimena župa u općini Grude. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, potom tri razreda gimnazije na Širokom Brijegu (1919.-1922.) a ostalih pet u Travniku (1922.-1927.). Poslije položenoga ispita zrelosti u travničkoj gimnaziji, filozofske i teološke studije završio je u Sarajevu (1927.-1932.) a za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije, poslije četvrte godine studija, bio zaređen 29. rujna 1931. Po dekretu biskupa Mišića, u Studence dolazi 1934. godine. Biskupova želja bila je da se u Studencima sagradi župna crkva koje do tada nije bilo. Misa se govorila u kapelici pored župne kuće. Već iduće godine biskup Mišić je, 26. svibnja 1935., obavio kanonsku vizitaciju župe Studenci i tada blagoslovio temelje nove župne crkve. Sljedeće godine crkva je, uz pomoć vjernika, već bila pokrivena. Župnik je također počeo graditi i graditi crkveni zvonik uza župnu crkvu i čatrnju ispred župne kuće. Godine 1939. crkva je bila dovršena. 3. Fra Grgo Vasilj, župnik od 1931. do 1934. Treći po redu župnik u Studencima bio je fra Grgo Vasilj, koji je rođen u Međugorju, istoimena župa u općini Čitluk, a na službu župnika u Studencima nastupio je 5. svibnja 1931. Zatekao je župu u vrlo dobru duhovnom stanju ali je narod živio u velikom materijalnom siromaštvu. Fra Grgo je rođen u Međugorju 13. ožujka 1886. u obitelji Andrije Vasilja i Mare r. Pehar iz Velikoga Ograđenika. Kršten je u Gradnićima a krizman u Međugorju "i to u prvoj krizmi te župe". Osnovnu školu završio je u Gradnićima, prvih šest razreda gimnazije na Širokom Brijegu a 7. i 8. razred gimnazije u Mostaru. Dvije godine studija filozofije završio je u Mostaru, dvije godine teologije u istom gradu i još dvije godine u Paderbornu u Njemačkoj gdje je zaređen za svećenika 7. travnja 1911. Prvu svetu Misu služio je sutradan na Cvjetnu nedjelju 8. travnja 1911. u Wüdenbrücku. U franjevački red stupio je 1. kolovoza 1905. i godinu novicijata potom proveo na Humcu. Jednostavne redovničke zavjete položio je točno godinu dana kasnije, a svečane 4. rujna 1909. Kao svećenik službovao je na raznim stranama po Hercegovini. Bio je duhovni pomoćnik u Tomislavgradu (1912.-1913.), Gradnićima (1913.-1914.),Konjicu (1914.-1916.) te ponovno u Gradnićima (1916.-1917.). Bio je potom župnik u Mostarskom Gracu (1917.-1923.), Blizancima (1923.-1925.); samostanski vikar i duhovni pomoćnik u Mostaru (1925.-1928.), gvardijan i župnik na Humcu (1928.-1931.), župnik u Studencima (5. svibnja 1931. - 5. travnja 1934.), gvardijan i duhovni pomoćnik u Mostaru (1934.-1937.), župnik na Čerinu (1937.-1943.) te još jednom gvardijan u Mostaru (1943.-1945.). 2. Fra Vice Skoko, župnik od 1919. do 1931. Drugi studenčaki župnik, fra Vice Skoko rođen je u Grabu, župa Veljaci, kod Ljubuškoga 19. siječnja 1883. Osnovnu školu završio je u Veljacima 1896. a prva četiri razreda ondašnje gimnazije na Širokom Brijegu (1896.-1900.).
Kroz svoju svećeničko zvanje obavljao je i službu župnog pomoćnika: na Humcu od 1937., u Vitini (1943.-1945.), te u Konjicu (1949.-1950.). Duhovnik časnih sestara u Bijelom Polju bio je od 1950. do 1958., a od 1958. živio je na Širokom Brijegu. U 82. godini života, 59. godini svećeništva i 63. godini redovništva umro je od srčane kapi 17. ožujka 1964. na Širokom Brijegu i pokopan sutradan na groblju Mekovac. 1. Don Marijan Kelava, župnik od 1908. do 1919. Prvi studenački župnik, don Marijan Kelava, rođen je 13. kolovoza 1870. u selu Vojkovići u župi Roško Polje, općina Tomislavgrad. U istoj župi krstio ga je 20. kolovoza župnik fra Stipan Naletilić, a 22. lipnja 1879. krizmao ga je u Županjcu (danas Tomislavgrad) mons. Anđeo Kraljević, biskup i tadašnji apostolski vikar Hercegovačkoga vikarijata.
|