Mise u Svetištu sljedeće nedjelje u 8:00 i 11:00 sati.                                                                   Aktualni župni list
miva

Copy of Kapelani i zamjenici

ŽUPNI VIKARI U STUDENCMA

 

1. Mons. Petar Bulum, župni vikar od 1942. do 1945.

   Prvi imenovani župni vikar za župu Studence ili kapelan, bio je don Petar Bulum. Rođen je 13. veljače 1918. u selu Kolojanj, u tadašnjoj župi Donje Hrasno (danas Hrasno). Otac mu se zvao Kuzma a mater Stana, rođena Krešić. Kad su mu bile četiri godine, obitelj se preselila u Dračevo, selo koje se tada nalazilo u župi Klepci, gdje je Petar proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu 1929. godine. Poslije toga prijavio se među svećeničke kandidate Trebinjske biskupije. Biskup Alojzije Mišić poslao ga je u sjemenište i gimnaziju u Travnik gdje je proveo vrijeme od 1929. do 1937. kad je maturirao. Naime, gimnazijom se tada nazivalo osmogodišnje školovanje poslije četvrtoga razreda osnovne škole koje je završavalo "velikom maturom". Položivši tu "veliku maturu" Bulum se prijavljuje za filozofsko-teološki studij pa ga isti biskup šalje u Sarajevo gdje je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji petogodišnji studij uspješno priveo kraju u kasno proljeće 1942. Međutim, za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije bio je zaređen već godinu dana ranije, 8. travnja 1941., tj. poslije četvrte godine studija kako je tada bio običaj.
   Po odredbi Biskupskog ordinarijata u Mostaru, don Petar dolazi u Studence 1942. Godine i ostaje sve do 2. veljače 1945.
   Mnogi stariji župljani još se uvijek dobro sjećaju ovoga svećenika. Posebice oni koji su tada išli u osnovnu školu kamo je don Petar kao školski kateheta redovito dolazio. Upamtili su ga kao čovjeka blage naravi.
Zbog najezde partizana koji su ubili i njegovog oca Kuzmu i brata Rafu, don Petar se povukao najprije u Zagreb, potom u Austriju, Italiju, pa onda u Ameriku. U Americi je magistrirao pravo 1949. godine, ali je također obavljao i mnoge pastoralne poslove na raznim župama sv do svoga umirovljenja 1984. godine.
   Umro je 12. siječnja 1994. Nadbiskup Los Angelesa kardinal Roger Mahony predvodio je 14. siječnja za njega sprovodnu Misu poslije koje je don Petar pokopan na mjesnom groblju "Holy Cross Cemetery".


2. Don Petar Vuletić, župni vikar od 1963. do 1964.

   Don Petar Vuletić je rođen je 10. siječnja 1937. u zaseoku Podžablje koji pripada župi Gradac u zaleđu Neuma. Drugo je od osmero djece svojih roditelja: Josipa, koji je umro 1976., i Janje r. Vukasović, koja je preminula tri godine kasnije.
Osnovnu školu pohađao je u Gracu (1943.-1947.), prvu godinu ondašnje male gimnazije, završio je na Širokom Brijegu (1947./1948.). Sjemenište je završio u Duborvniku (1948.-1955.), a bogoslovni fakultet u Zagrebu 1963.

   S kolegama don Nedjeljkom Galićem i don Vinkom Majićem, 29. lipnja 1962. u Gorici kod Gruda bio zaređen za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije.
Nakon studija biskup Čule mu je za prvo radno mjesto odredio službu župnoga vikara u Studencima. Poslije godinu dana provedenih u ovoj župi, don Petar je bio imenovan župnikom u Trebinji, susjednoj župi svoga rodnoga Graca, gdje je ostao četiri sljedeće godine (1964.-1968.). Iz Trebinje je bio premješten za župnika u Grabovicu u duvanjskom kraju, gdje je ostao samo dvije godine (1968.-1970.), a iz Grabovice u župu Ledinac koju je vodio pet godina (1970.-1975.). U svim ovim župama, uza svoj redoviti pastoralni rad, obnavljao je crkvene objekte i podizao nove te se počeo baviti spisateljskim radom ali i nastavio gajiti svoj veliki smisao i talent za folklorni izraz.
Don Petar je 1975. otišao u Australiju gdje se u Hrvatskoj katoličkoj misiji Adelaidi kroz pet godina (1975.-1980.) brinuo za hrvatske katoličke iseljenike.
   Nakon pet australijskih godina vratio se u Hercegovinu te početkom rujna 1980. bio imenovan za župnika u Stolac gdje je naslijedio mons. Anđelka Babića. Na službi stolačkoga župnika ostao je svega dvije godine (1980.-1982.) jer ga je biskup mons. Pavao Žanić, na Šjorovu izričitu zamolbu da ga imenuje župnim vikarom gdje god za to postoji potreba, premjestio u župu Potoke za pomoćnika mons. Mati Nuiću. U Potocima je najprije kao župni vikar djelovao dvije godine (1982.-1984.) a onda je u službi župnika naslijedio Nuića i u pastoralnoj službi ostao još jednu godinu (1984.-1985.). Nakon toga je bio imenovan upraviteljem Svećeničkoga doma u Potocima gdje se sljedeće četiri godine (1985.-1989.), zajedno sa sestrama franjevkama, brinuo za bolesne i umirovljene svećenike.
   U veljači 1989. otputovao je u SAD gdje je u hrvatskoj župi sv. Ante u Los Angelesu devet i pol godina bio župni vikar. Poslije toga, 1. srpnja 1998. imenovan je župnikom te župe no ostao je na službi vrlo kratko jer je već 12. studenoga iste godine umro nakon srčanoga udara. Njegovo je tijelo prevezeno u domovinu te je, nakon sprovodne Mise u mostarskoj katedrali koju je predvodio biskup mons. dr. Ratko Perić u koncelebraciji mnogo svećenika, bilo pokopano u svećeničku grobnicu na groblju Šoinovac u Mostaru.


3. Don Nedjeljko Galić, župni vikar od 1964. do 1965.

   Don Nedjeljko Galić rođen je 2. kolovoza 1935. u Gorici, župa Gorica, općina Grude. Osnovnu školu završio je u Gorici (1942.-1947.) a klasičnu gimnaziju u sjemeništu u Zagrebu (1947.-1955.). Nakon toga je služio vojsku u Zagrebu, Ilirskoj Bistrici i Umagu (1955.-1957.) i ujesen 1957. godine upisao filozofsko teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu koji je završio 1963. godine. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je u Zagrebu u ožujku 1962. a za svećenika ga je zaredio, nakon završene pete godine studija, biskup Petar Čule u Gorici 29. lipnja 1962. Nakon što je završio i šestu godinu studija, bio je župni vikar u Kruševu (1963.-1964.) te je na istu službu Studencima imenovan 1. lipnja 1964. a razriješen dekretom od 20. kolovoza 1965. Svoj pastoralni rad u Studencima, uz redovito održavanje župnoga vjeronauka, posvetio je i provođenju liturgijske obnove i osobito uvođenja obreda svete Mise na hrvatskome jeziku. Nakon toga bio je župnik u Vinici godinu dana (1965.-1966.) a onda je imenovan župnikom u novoosnovanoj župi Jare (1966.-1985.) gdje je sagradio župnu kuću i crkvu. Nakon 19 godina iz Jara je premješten za župnika u Gradinu (1985.-2004.) a odatle je 2004. prešao na službu upravitelja Svećeničkoga doma u Mostaru koju je obnašao do 2008. Umirovljen je u jesen 2010. sa stalnim boravkom u Svećeničkom domu u Mostaru.


4. Don Tomislav Majić, župni vikar od 1965. do 1968.

   Don Tomislav Majić rođen je 19. ožujka 1937. u Drinovcima, župa Drinovci, općina Grude. Rođen je kao peto od desetero djece roditelja, Josipa i Kate r. Alerić. Osnovnu školu pohađao je u Drinovcima (1944.-1948.). Nižu gimnaziju, kako se tada govorilo, odnosno od petog do osmoga razreda, u Ljubuškom (1948.-1949.), Sovićima (1949.-1952.) i u Zagrebu (1952.-1953.). Klasičnu gimnaziju završio je u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu (1953.-1957.). Dvogodišnju vojnu obvezu služio je u Podgorici i Vučitrnu (1957.-1959.). Nakon toga pohađao je filozofsko teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1959.-1965.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je u Zagrebu u proljeće 1964. godine a za svećenika, nakon završene pete godine studija, zaredio ga je biskup Petar Čule 29. lipnja 1964. Nakon što je diplomirao 1965. godine, biskup Čule ga je poslao za privremenog upravitelja župe Prisoje (lipanj-kolovoz 1965.). Potom je 20. kolovoza 1965. imenovan župnim vikarom u Studencima  gdje je ostao do 5. svibnja 1968. Već sutradan, kao župnik, preuzeo je župu Trebinja gdje je ostao godinu i pol dana (1968.-1969.). Zatim je imenovan župnikom u novoj župi Buhovo (1969.-1985.), gdje je sagradio župnu kuću i crkvu, pa na istu službu u Jarama (1985-1993.), te mostarskoj katedralnoj župi (1993.-1998.). Nakon toga biskup dr. Ratko Perić imenovao ga je 1998. godine župnikom u Grljevićima gdje je sagradio novu župnu kuću.

   Don Tomislav Majić u nekoliko je zbornika objavio više studija o svećenicima iz Hercegovine i ratnim događajima u Mostaru. Posebno ističemo njegov članak “Don Jerko Nuić (1915.-1945.)” koji je napisao za Zbornik radova o stradalim biskupijskim svećenicima u Hercegovini s naslovom Svjedoci vjere i rodoljublja (Mostar, 2005.).


5. Don Mile Miljko, župni vikar od 1968. do 1970.

   Don Mile Miljko rođen je u Jasenici kod Mostara, u župi sv. Petra i Pavla, 20. rujna 1942. Njegovi roditelji Ilija i Ruža r. Gagro imali su šestero djece od kojih je don Mile rođen kao peti po redu. Osnovnu četverogodišnju školu pohađao je u Jasenici (1949.-1953.) a nižu gimnaziju, kao posljednja generacija toga školskoga sustava, u Mostaru (1953.-1957.). Prvu godinu klasične gimnazije završio je u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1957.-1958.) a ostale tri godine u Nadbiskupijskom sjemeništu u Zagrebu (1958.-1961.). Filozofsko teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Zagrebu (1961.-1967.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper 23. ožujka 1966. u Zagrebu a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1966. u Kruševu. Istovremeno, dok je pohađao šestu godinu studija, bio je duhovni pomoćnik i studentski dušobrižnik u zagrebačkoj župi sv. Blaža a nakon završetka studija imenovan je župnim vikarom u Hrasnu, općina Neum, gdje je ostao kraće od jednu godinu dana. Dana 22. travnja 1968. imenovan je župnim vikarom u Studencima gdje je ostao do 13. srpnja 1970. kad je imenovan župnim vikarom u Šipovači-Vojnićima gdje će malo kasnije postati župnik. Na toj službi ostao je do listopada 1978. kad je poslan za dušobrižnika iseljenih hrvatskih katolika u Njemačku. Najprije je vodio Hrvatsku katoličku misiju u Göppingenu (1978.-1984.), biskupija Rottenburg-Stuttgart, a onda Hrvatsku katoličku misiju u Hamelnu, biskupija Hildesheim. Na ovoj službi ostao je do 30. ožujka 2008. Toga dana je umirovljen nakon čega se vratio iz Njemačke i nastanio u Zagrebu.


6. Don Šimun Pavlović, župni vikar od 1974. do 1977.

   Don Šimun Pavlović je rođen 1. rujna 1949. u Rotimlji, istoimena župa, općina Stolac. Roditelji su mu se zvali Božo i Ljubica r. Puljić. Osnovnu školu završio je u Rotimlji (1956.-1960.) a sljedeća četiri razreda u Aladinićima (1960.-1964.). Klasičnu gimnaziju završio je u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1964.-1968.) a filozofski i teološki studij u Bogosloviji u Splitu (1968.-1974.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je pomoćni splitski biskup Ivo Gugić 1. travnja 1973. u Splitu a za svećenika, nakon pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 1. srpnja 1973. u Prenju, općina Stolac. Tijekom posljednje godine studija pastoralno je pomagao u župi Blažene Djevice Marije (Spinut) u Splitu a nakon završetka studija imenovan je 2. rujna 1974. župnim vikarom u Studencima gdje je ostao tri godine te je 7. rujna 1977. imenovan za župnika u Neumu. Dok je bio u Studencima, vodio je brigu oko izgradnje filijalne crkve u Stubici. Nakon službovanja u Studencima imenovan je župnikom u Neumu gdje je ostao do 3. kolovoza 1978. kad je ostavio svećeničku službu. Kasnije je studirao pravni fakultet i novinarstvo u Beogradu. Danas sa svojom obitelji živi u Zagrebu, radi s djecom i mladeži s posebnim potrebama i kao vjeroučitelj u školi.


7. Don Ljubo Majić, župni vikar od 1977. do 1979.     

   Don Ljubo Majić je rođen  22. kolovoza 1948. u Drinovcima, u istoimenoj župi, općina Grude, od roditelja Petar i Slavka r. Majić. Osmogodišnju školu don Ljubo je završio u rodnim Drinovcima (1955.-1963.) a klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1963.-1967.). Nakon ispita zrelosti, obavljenoga u lipnju 1967., dvije godine je služio vojsku u Knjaževcu i Prištini (1967.-1969.) a onda je započeo filozofski i teološki studij na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu (1969.-1975.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je sarajevski nadbiskup Smiljan Čekada 21. travnja 1974. u Sarajevu a za svećenika, nakon pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1974. u Pologu kod Mostara. Nakon što je završio i šestu godinu studija, prva služba na koju je bio imenovan bila je u župi Rašeljke, općina Tomislavgrad, gdje je kao župni vikar djelovao dvije godine (1975.-1977.). Nakon toga je 5. rujna 1977.  imenovan župnim vikarom u Studencima gdje je ostao također dvije godine te je nakon toga od 1. rujna 1979. još jednu godinu bio župni vikar u Domanovićima, općina Čapljina. Iz Domanovića je premješten na službu župnika u Sutini, gdje je ostao 11 godina (1980.-1991.). Za vrijeme službe u Sutini počeo je ozbiljno pobolijevati te je 1991. godine razriješen župničke službe radi liječenja koje je vršeno u Mostaru i Splitu. Kad je 1992. godine započeo rat, don Ljubo se također našao u njegovu vrtlogu. Dijeleći izbjegličke dane s mnogim prognanim ljudima, po dogovoru biskupa iz Mostara i s Hvara, stavio se 1993. godine na raspolaganju za duhovne potrebe prognanim vjernicima koji su se našli na Hvaru. Nakon nekoliko mjeseci boravka na Hvaru, iste 1993. imenovan je prefektom u splitskom sjemeništu gdje je, liječeći se istovremeno kod tamošnjih liječnika, ostao do 1996. Tada se, zbog zdravstvenih poteškoća, nastanio u Svećeničkom domu u Dubrovniku gdje su boravili umirovljeni i bolesni svećenici iz Hercegovine zato što je Svećenički dom u Bijelom Polju bio posvema razrušen. U rujnu 1999., iako narušena zdravlja, prihvatio je službu ravnatelja Svećeničkoga doma u Dubrovniku gdje je boravilo desetak svećenika i nekoliko časnih sestara franjevaka koje su se brinule o njima. Na toj službi doživio je iznenadan moždani udar u srijedu 13. veljače 2001. ujutro te je istoga dana navečer, u 53. godini života i 27. godini svećeništva, umro u dubrovačkoj bolnici. Pokopan je dva dana kasnije, 15. veljače, u obiteljsku grobnicu na groblju "Bartuluša" u Drinovcima.


8. Don Mato Šarić, župni vikar od 1979. do 1980.

   Don Mato Šarić rođen je 24. rujna 1952. u Grabovici, u istoimenoj župi, općina Tomislavgrad. Roditelji su mu bili Drago i Jaka r. Ivančić. Osnovnu četverogodišnju školu pohađao je u Grabovici (1959.-1963.) a sljedeća četiri razreda u Prisoju (1963.-1967.). Potom je završio klasičnu gimnaziju u splitskom sjemeništu (1967.-1971.). Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu (1971.-1978.) uz prekid od jedne godine radi služenja vojske. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je pomoćni sarajevski biskup Tomislav Jablanović 17. travnja 1977. u Sarajevu a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule u župi Šipovača-Vojnići 29. lipnja 1977. Nakon završene i šeste godine studija don Mate je najprije bio godinu dana župni vikar u Kruševu kod Mostara (1978.-1979.). Na službu župnoga vikara u Studencima imenovan je 1. rujna 1979. Malo poslije toga, nakon iznenadne smrti župnika don Zvonke Vuletića don Mato je 10. prosinca 1979. imenovan župnim upraviteljem župe do imenovanja don Tadije Pavlovića 4. siječnja 1980. Nakon godinu dana boravka u Studencima, don Mato je 24. rujna 1980. imenovan za župnoga vikara u Vinici, općina Tomislavgrad, gdje je ostao do 13. svibnja 1982. kad je postao župnik u župi Kapela kod Bjelovara (1982.-2004.), u Zagrebačkoj nadbiskupiji, i inkardiniran u Zagrebačku nadbiskupiju. Od 2004. godine župnik je župe Štefanje kod Bjelovara a od 2007. i dekan Čazmanskoga dekanata.


9. Don Blaž Ivanda, župni vikar od 1980. do 1984.

   Don Blaž  Ivanda rođen je 13. studenoga 1952. u Vinici, župa Vinica, općina Tomislavgrad gdje su živjeli njegovi roditelji, Petar i Mara r. Šiško, koji su kasnije preselili u Makarsku. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Vinici (1959.-1963.) a sljedeća četiri u Aržanu (1963.-1967.). Poslije završene klasične gimnazije i splitskom sjemeništu (1967.-1971.) služio je vojsku u Zrenjaninu i Nišu (1971.-1972.). Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1973.-1979.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je pomoćni sarajevski biskup Tomislav Jablanović u Sarajevu 17. travnja 1977. a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1978. u Gracu, općina Neum. Završivši i šestu godinu studija, bio je imenovan župnim vikarom u Grljevićima (1979.-1980.). Potom je 24. rujna 1980. imenovan na službu župnoga vikara u Studence. Potom je 6. srpnja 1984. imenovan župnikom u Gracu gdje je bio zaređen za svećenika. Od 2002. godine je župnik u Čeljevu kod Čapljine. U Gracu je sagradio novu župnu kuću i čak tri puta morao obnavljati župnu crkvu koja je u posljednjem ratu bila posvema stradala a kao župnik Čeljeva sagradio je filijalnu crkvu i kuću u Tasovčićima.


10. Don Ivan Kordić, župni vikar od 1984. do 1988.

   Don Ivan Kordić rođen je 10. siječnja 1956. u Grljevićima, u istoimenoj župi, općina Ljubuški. Roditelji su mu Stojan i Mila r. Babić. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Grljevićima (1961.-1965.) a sljedeća četiri u Vitini (1965.-1969.). Klasičnu gimnaziju započeo je 1969. u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu a završio 1974. godine u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1974.-1981.) uz jednu godinu prekida kada je služio vojsku u Tuzli (1976.-1977.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je u Mostaru 7. prosinca 1980. biskup Pavao Žanić a za svećenika isti biskup 29. lipnja 1981., također u Mostaru. Ujesen iste godine imenovan je župnim vikarom u Šipovači-Vojnićima (1981.-1983.), zatim je istu službu obnašao u župi Gradina (1983-1984.). Za župnoga vikara u Studencima imenovan je 5. rujna 1984. gdje je ostao do 1988. godine. Nakon toga imenovan je 22. kolovoza 1988. župnikom u Čeljevu kod Čapljine, odakle je 2002. godine premješten za župnika u susjedno Dračevo, a 2008. za župnika u Gabelu.


11. Don Zdravko Ivanković, župni vikar od 1988. do 1989.

   Don Zdravko Ivanković rođen je 1. ožujka 1959. u Hodovu (Ljuca), župa Rotimlja, a živio je na Stjepan Krstu, općina Stolac. Roditelji su mu Boško i Mara r. Marić. Nakon četverogodišnje osnovne škole na Donjem Brštaniku (1966.-1970.), sljedeća četiri razreda pohađao je u Stocu (1970.-1974.). Klasičnu gimnaziju završio je u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu (1974.-1978.) a odmah nakon ispita zrelosti pozvan je na odsluženje vojske i poslan u Pulu (1978.-1979.). Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1979.-1985.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je biskup Pavao Žanić 2. prosinca 1984. u Mostaru a za svećenika isti biskup u istom gradu 29. lipnja 1985. Nakon svećeničkoga ređenja bio je tri godine župni vikar u Hrasnu, općina Neum, (1985.-1988.) a onda je na istu službu u Studence imenovan 23. kolovoza 1988. U Studencima je ostao godinu dana te je 7. studenoga 1989. imenovan župnikom u župi Šipovača-Vojnići. Nakon službovanja u toj župi (1989.-1993.), premješten je za župnika u Rotimlju (1993.-1998.) a onda za župnika na Ledinac (1998.-2007.). Zatim je razriješen župe Ledinac te smješten u Svećenički dom odakle je u rujnu 2007. otišao na liječenje u Zagreb. U prosincu 2007. i siječnju 2008. zamjenjivao je župnika u Gabeli. Od listopada 2008. ravnatelj je Svećeničkoga doma u Mostaru. Uz to od siječnja 2009. vodi brigu za župu Crnač, a u međuvremenu bio je privremeni upravitelj župe Prisoje (siječanj-lipanj 2009.) i Janjina u Dubrovačkoj biskupiji (siječanj-travanj 2010.) a od 29. travnja 2010. zamjenik je župniku u Neumu.


12. Don Marinko Pervan, župni vikar od 1989. do 1991.

   Don Marinko Pervan rođen je u Čapljini 30. travnja 1963. Potječe iz obitelji Pere i Ruže r. Perić iz Tasovčića, župa Čeljevo, općina Čapljina. Osnovnu četverogodišnju školu završio je u Tasovčićima (1970.-1974.), sljedeća četiri razreda u Čapljini (1974.-1978.) a klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1978.-1982.). Poslije ispita zrelosti služio je vojsku u Derventi i Hadžićima kod Sarajeva (1982.-1983.) a nakon toga je završio filozofski i teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1983.-1989.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je 6. prosinca 1988. u Sarajevu nadbiskup Marko Jozinović a za svećenika biskup Pavao Žanić u Mostaru 29. lipnja 1989. Iste godine, 7. studenoga, imenovan je župnim vikarom u Studencima gdje je ostao do 23. veljače 1991. kad mu je dopušteno da pođe spremati se za rad u misijama te je poslije studija engleskoga jezika u Irskoj (1991.) i talijanskoga u Italiji (1992.) kao misionar djelovao 12 godina u Etiopiji (1992.-2004.). Vrativši se u Hercegovinu, imenovan je župnim vikarom u mostarskoj župi sv. Ivana (2004.-2006.) a od studenoga 2006. djeluje kao misionar za hrvatske katolike u Norveškoj.


13. Don Gordan Božić, župni vikar od 1993. do 1994.

   Don Gordan Božić, rođen je 24. listopada 1966. u Blizancima, župa Gradina, općina Čitluk, a sin je Mladena i Ljilje r. Zubac. Četiri razreda osnovne škole završio je u Blizancima (1973.-1977.) a sljedeća četiri u Čitluku (1977.-1981.). Nakon toga završio je klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1981.-1985.) te je ujesen 1985. upisao studij filozofije i teologije na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu. Nakon prve godine studija služio je vojsku u Bitoli (1986.-1987.), potom nastavio studij u Sarajevu gdje je završio pet godina a šestu (1991.-1992.) na Nadbiskupskoj teologiji u Splitu. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je 5. travnja 1992. biskup Pavao Žanić u Splitu (župa sv. Pavla, Pujanke) a za svećenika 29. lipnja 1992. biskup na istome mjestu. Prva njegova služba bila je župni vikar u Šipovači-Vojnićima odakle je dekretom od 3. studenoga 1993. premješten za župnoga vikara u Studencima (1993.-1994.). Nakon godinu dana, dekretom od 9. srpnja 1994., premješten je za župnoga vikara u Mostar, u župu sv. Ivana Evanđelista (1994.-1998.) a potom na istu službu u Stolac (1998.-2000.). Nakon toga bio je župni upravitelj župe sv. Luke u Mostaru (2000.-2003.) te od 2003. župni upravitelj župe Rotimlja i iseljene župe Stjepan Krst. Godine 2009. imenovan je na službu župnika u Prisoje, općina Tomislavgrad.


14. Don Jozo Čirko, župni vikar od 1994. do 1997.

   Don Jozo Čirko rođen je 31. listopada 1966. u Tomislavgradu od oca Stipe i majke Anđe r. Udovičić. Osnovno školovanje završio je u Kazagincu (1973.-1981.). Potom je završio prvu godinu srednje škole u Livnu (1981.-1982.) a onda se upisao u klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1982.-1986.). Nakon ispita zrelosti služio je vojsku u Leskovcu (1986.-1987.). Prvih pet godina filozofskoga i teološkoga studija završio je u Sarajevu (1987.-1992.) a šestu godinu na Nadbiskupskoj Teologiji u Splitu (1992.-1993.) kamo ga poslao mostarski biskup radi istovremenog obnašanja službe pomoćnika nadstojnika u Nadbiskupskom sjemeništu koju je vršio do ljeta 1993. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je biskup Pavao Žanić 13. ožujka 1993. u Bolu na Braču gdje se tada u izbjeglištvu nalazila Vrhbosanska katolička teologija. Za svećenika ga je zaredio isti biskup u Prisoju 29. lipnja 1993. Najprije je imenovan župnim vikarom u Neumu, gdje je ostao godinu dana a poslije toga, 1. kolovoza 1994., imenovan je za župnoga vikara u Studencima. Nakon tri godine, 11. rujna 1997.,  premješten je na jednaku službu u Domanoviće (1997.-1998.). Nakon toga ga je biskup poslao na postdiplomski studij biblijske teologije u Rim, gdje je magistrirao na Papinskom sveučilištu Urbanianum u lipnju 2000. Nakon povratka, od rujna 2000. do kolovoza 2006. bio je župni vikar u katedralnoj župi u Mostaru i župni upravitelj Mostarskoga Graca a od rujna 2006. je župnik župe sv. Luke Evanđelista u Ilićima i župni upravitelj župe sv. Marka Evanđelista (Mostar). Od 2000. godine je profesor biblijskih predmeta na Teološkom institutu u Mostaru. Za vrijeme službe župnoga vikara u Studencima, zajedno sa župnikom, pokrenuo je i uredio prva dva broja župnoga lista Povezanost te uredio i pripremio za tisak knjigu o žrtvama drugoga svjetskog rata i domovinskoga rata: Poginuli iz župe Studenci za vrijeme drugoga svjetskog rata, (Studenci, 1997.). Povremeno objavljuje u Crkvi na kamenu.


15. Don Milenko Krešić, župni vikar od 1998. do 2002.

   Don Milenko Krešić, sin Boke i Mare r. Šutalo, koji je rođen 23. studenoga 1971. u Čapljini. Osmogodišnju školu završio je u Hutovu (1978.-1986.) a klasičnu gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu (1986.-1990.). Nakon položenog ispita zrelosti služio je vojsku u Banjoj Luci i Plitvicama (1990.-1991.). Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1991.-1992.), Bolu na Braču (1992.-1996.) i ponovno Sarajevu (1996.-1997.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je sarajevski nadbiskup Vinko Puljić 1. prosinca 1996. u Sarajevu a za svećenika biskup Ratko Perić 29. lipnja 1997. u Trebinju. Njegova prva služba bila je u mostarskoj katedralnoj župi gdje je bio župni vikar (1997.-1998.) a onda je kroz naredne četiri godine obnašao istu službu u Studencima (1998.-2002.). Imenovan je 19. kolovoza 1998. Iz Studenaca ga je biskup Perić, dekretom od 29. srpnja 2002., poslao na studij crkvene povijesti u Rim (2002.-2004.) gdje je magistrirao. Nakon povratka u Hercegovinu, imenovan je župnim vikarom u Aladinićima, općina Stolac, gdje je ostao do 2009. kad je imenovan župnim upraviteljem u Trebinju. Istovremeno je profesor na Teološkom institutu u Mostaru. Doktorirao je povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u jesen 2008. Objavio je knjige: Crkva i država u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.-1945.), Mostar, 2006.; La Chiesa e lo Stato in Croazia (1941-1945), Ancona, 2006; uredio jedan zbornik; objavio nekoliko radova iz crkvene povijesti; povremeno se izvješćima javlja u Crkvi na kamenu.


16. Don Ivan Bebek, župni vikar od 2002. do 2006.

   Don Ivan Bebek rođen je 3. ožujka 1977. u Ljubuškom. Potječe iz obitelji Drage i Kate r. Bebek iz Šipovače, župa Šipovača-Vojnići, općina Ljubuški.  Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Šipovači (1983.-1987.) a naredna četiri u Vitini (1987.-1991.). Ujesen 1991. godine upisao se u klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku ali su svi učenici vrlo brzo, zbog ratnih događanja, premješteni u Split i tamo upisani u Nadbiskupsko sjemenište gdje je don Ivan završio školovanje polaganjem ispita zrelosti 1995. godine. Iste godine don Ivan je započeo filozofski i teološki studij na isusovačkom Teološkom institutu u Zagrebu. Nakon završene dvije godine filozofije (1995-1997.) jednu godinu je služio vojsku u Čapljini (1997.-1998.) a onda je završio teološki dio studija (1998.-2001.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je biskup Ratko Perić 26. prosinca 2001. u Šipovači-Vojnićima a za svećenika isti biskup 29. lipnja 2002. u Mostaru. Prije svećeničkoga ređenja vršio je đakonsku praksu u rodnoj župi te u župi Srca Marijina u Zagrebu koju vode isusovci. Njegova prva služba nakon svećeničkoga ređenja bila je u Studencima. Imenovan je 29. srpnja 2002. za župnoga vikara odakle je 8. kolovoza 2006. premješten na službu župnoga vikara u katedralnoj župi u Mostaru.


17. Don Nikola Menalo, župni vikar od 2006. do 2007.

   Don Nikola Menalo, sin Marka i Zore r. Vuletić iz Višića, župa Dračevo, općina Čapljina, rođen je 30. svibnja 1975. u Metkoviću. Osmogodišnje osnovno školovanje završio je u Višićima (1982.-1990.) a klasičnu gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu (1990.-1994.). Nakon položenog ispita zrelosti započeo je filozofski i teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji koja je tada djelovala u izbjeglištvu u Bolu na Braču (1994.-1996.) i nastavio u Sarajevu kad se Teologija nakon rata tamo vratila (1996./1997.) te na Teološkom fakultetu u Splitu (1997.-2000.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je biskup Ratko Perić 26. prosinca 1999. u Mostaru a za svećenika isti biskup 29. lipnja 2000., također u Mostaru. Nakon svećeničkoga ređenja djelovao je kao župni vikar u sljedećim župama: Stolac (2000.-2002.), Domanovići (2002.-2004.), katedralna župa u Mostaru (2004.-2006.) i u Studencima gdje je imenovan 8. kolovoza 2006. a razriješen 4. srpnja 2007. Bio je član vijeća BKBiH za mlade (2005.-2007.) i povjerenik za pastoral mladih u Hercegovini (2006.-2007.). Od rujna 2007. do ljeta 2010. nalazio se u Veneciji na postdiplomskom studiju crkvenoga prava, koje je magistrirao. Po povratku iz Venecije, 2010. godine imenovan je pomoćnikom župnika sv. Mateja u Mostaru i upraviteljem župe Drežnica.


18. Don Marijo Pavlović, župni vikar od 2007. do 2010.

  Don Marijo Pavlović, sin Josipa i Marije r. Raguž iz Svitave, župa Hrasno, općina Čapljina, rođen je 17. kolovoza 1978. u Čap­ljini. Četiri razreda osnovne škole završio je u Svitavi (1985.-1989.) a sljedeća četiri u Višićima (1989.-1993.). Nakon završene klasične gimnazije u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu (1993.-1998.) filozofiju je završio na isusovačkom Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1998.-2000.). Nakon toga je služio vojsku u Čapljini (2000.-2001.) a potom završio studij teologije na Institutu Družbe Isusove u Zagrebu (2001.-2005.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je biskup Ratko Perić 14. rujna 2005. u Mostaru. Nakon đakonskoga praktikuma u Viru (2005.-2006.) biskup Perić zaredio ga je za svećenika 14. svibnja 2006. u Hrasnu. Kao svećenik vršio je službu župnoga vikara u župi sv. Mateja u Mostaru (2006.-2007.) i Studencima od jeseni 2007. do početka prosinca 2010., kad je napustio svećeničku službu.

 

 

ZAMJENICI STUDENAČKIH
ŽUPNIKA I ŽUPNIH VIKARA

 

   U različitim situacijama, i zbog različitih razloga, trebalo je ponekad privremeno, na kraće ili dulje vrijeme, zamijeniti bolesnoga, spriječenoga ili odsutnoga svećenika koji je službovao u Studencima. Zbog toga su se župnici obraćali molbom mostarskim biskupima tražeći zamjenike koje su im biskupi onda službeno slali. Prema tomu, u nastavku će biti prikazani samo oni svećenici koji su se kao zamjenici u župi Studenci pojavljivali službeno, to jest s dekretom mostarskih biskupa.

1. Dr. fra Radoslav Vukšić, na zamjeni u Studencima 1930.

2. Don Đuro (Juraj) Maslać, na zamjeni u Studencima 1941. i 1942.

3. Fra Hadrijan Sivrić, upravljao župom Studenci 1949.-1950.

4. Don Srećko Čulina, na zamjeni u Studencima 1955. i 1956.

5. Mons. Mate Nuić, na zamjeni u Studencima od 1956. do 1958.

6. Mons. dr. Marko Perić, na zamjeni u Studencima od 1958. do 1959.

7. Don Milivoj Galić, na zamjeni u Studencima 1970.

8. Don Tadija Pavlović, upravitelj župe 1979.-1980.

 

 

DVOJICA ĐAKONA NA PASTORALNOM PRAKTIKUMU

Tijekom posljednjih dvadesetak godina, u skladu s novim crkvenim propisima, polako se ustalio običaj da se nanovo zaređene đakone na neko vrijeme šalje u župe kako bi prije svećeničkoga ređenja stekli potrebno pastoralno iskustvo radi lakšeg uključivanja u odgovoran posao s ljudima onoga časa kad postanu svećenici i kako bi se barem donekle upoznali sa stanjem u biskupiji u kojoj će djelovati.

1. Don Željko Majić, đakon na praktikumu 1987.-1988.

2. Don Marko Šutalo, đakon na praktikumu 1998.

Svećenici iz župe

SVEĆENICI

    1. Mons. Tomo Vukšić, biskup, rođen je 9. siječnja 1954. u Studencima od oca Ivana i majke Mare r. Petković. Osnovnu je školu pohađao u Studencima (1961.-1965.) i Ljubuškom (1965.-1969.), gimnaziju u sjemeništu u Zagrebu (1969.-1973.). Filozofsko-teološki studij završio je u Sarajevu (1973.-1980.) s prekidom vojne obveze u Subotici i Zrenjaninu (1977.-1978.). Za svećenika je zaređen u Studencima, 29. lipnja 1980. Mladomisnik je najprije bio župni vikar u katedralnoj župi u Mostaru (1980.-1982.), surađujući u novopokrenutom biskupijskom mjesečniku Crkva na kamenu. Poslan je na poslijediplomski studij u Rim s boravkom u misijskom zavodu sv. Pavla kao stipendist Kongregacije za širenje vjere. Postigao je magisterij na Fakultetu istočnih crkvenih znanosti na Papinskom istočnom institutu (1982.-1984.), potom je dekretiran za dvogodišnji studij crkvenoga prava na Papinskom sveučilištu Urbanijani (1984.-1986.), gdje je magistrirao s pravno-ekumenskom tematikom. Biskup ga je Žanić pozvao u Mostar, gdje je dvije godine obavljao službu tajnika biskupije (1986.-1988.) da bi se ponovno vratio u Rim, gdje je 1991. doktorirao na Papinskom istočnom institutu s tezom "Odnosi između pravoslavnih i katolika u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1903. Povijesno teološki studij", boraveći u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Profesor je istočne teologije, ekumenizma i patrologije na Bogoslovnom fakultetu u Sarajevu (od 1991. do danas), kanonskoga prava (2000.-2006.), ekumenske teologije i patrologije na Teološkom institutu u Mostaru (od 1991. do sada), gdje je bio i predstojnik od 1991. do 1994. Predavač je na poslijediplomskom studiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 2005. Priredio je više znanstvenih zbornika i monografija u suradnji s drugima. Bio je član više Vijeća pri BK BiH, Mješovitoga povjerenstva Svete Stolice i Bosne i Hercegovine za primjenu Temeljnoga ugovora, voditelj Tiskovne agencije KTA. Obavljao je službu vicerektora u sarajevskoj bogosloviji (1993.-1998.), sudskoga vikara (1993.-2009.) i generalnoga vikara u Mostaru od 2009. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 1. veljače 2011. biskupom vojnim ordinarijem u Bosni i Hercegovini. Biskupsko ređenje u Mostaru 2. travnja 2011. Objavio je više knjiga: Međusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini (1878.-1903.), na talijanskom u Rimu 1991. i na hrvatskom u Mostaru, 1994. Confessores fidei [Ispovjedaoci vjere] (P. Čule, Č. Čekada, A. Majić, M. Nuić, M. Perić), Mostar, 2000. Mi i oni. Siguran identitet pretpostavka susretanja, Sarajevo, 2000. Još jedna kap, Mostar, 2005. Crkva i država u Bosni i Hercegovini. Zakoni, podzakonski akti, ugovori i komentari, Sarajevo, 2007. Bibliografija znanstvenih članaka i popularnih osvrta i napisa novoga biskupa vojnog ordinarija broji više od 750 naslova u raznim zbornicima, časopisima i novinama.


   2. Fra Grgo Dogandžić   Prva duhovna zvanja s područja današnje župe bilježimo već u 17. st. U franjevačkom samostanu u Kreševu na popisu gvardijana toga samostana, na četvrtom mjestu po redu, navodi se ime gvardijana fra Grge Dogandžića (1672.-1675.). Čini se da je prezime Dogandžić u to vrijeme bilo samo u zaseoku Dugandžijama koje pripada selu Zvirovići. Naime 70 godina poslije, Dogandžiće nalazimo na popisu pučanstva biskupa fra Pave Dragićevića koji je 23. rujna 1742. pohodio Zviroviće i tu ubilježio tri obitelji Dogandžića: u Jerke 17 članova, u Tome 10 članova i u Frane 5 članova. Pretpostavljamo da je fra Grgo rođen upravo u tom zaseoku, pa bi on bio prvo poznato duhovno zvanje s današnjega područja studenačke župe. Ne znamo mu godine ni rođenja ni smrti.


   3. Fra Grgo Dragićević rođen je u Dugandžijama, selo Zvirovići, župa Brotnjo, 12. ožujka 1814. Ocu mu je bilo ime Petar. Njegovo krsno ime: Jozo. Krstio ga je fra Augustin Juričić 4. kolovoza 1814., a krizmao biskup fra Augustin Miletić. Potrebnu izobrazbu stekao je u kreševskom samostanu, gdje je 4. kolovoza 1830. obukao redovničko odijelo. Točno godinu dana kasnije, 1831. u istom samostanu položio je svečane zavjete. Djelovao je neko vrijeme na području istočne Hercegovine: bio je najprije kapelan u Ravnom i ujedno upravitelj župe Dubrave (do 1840.), a kasnije i župnik u Hrasnu (1842.-1847.). Bio je dva puta kapelan u Brotnju (1840./1841. i 1847./1848.). Šest godina bio je župnik u Rošku Polju (1848.-1854.). Slovio je kao vrstan propovjednik. Ali-paša Rizvanbegović optužio ga je zajedno sa župnikom fra Antom Čuturom da su bez fermana sagradili kapelicu na katoličkom groblju u Čapljini (1847.) i dao ga zatvoriti. Od 1854. do smrti je kapelan na Širokom Brijegu. Preminuo je 25. lipnja 1858. u Veljacima, u 44. godini života i 27. godini redovništva. Pokopan je na groblju Krpuševcu u Veljacima.


   4. Fra Nikola Šimović rođen je u Zvirovićima (tada župa Brotnjo), 25. travnja 1839. od oca Nikole i majke Stane r. Ilić. Krsno mu je ime: Marko. Obukao je franjevački habit 15. ožujka 1855. i uzeo redovničko ime Nikola. Član Hercegovačke franjevačke kustodije odnosno provincije. Školovao se u Italiji. Za svećenika je zaređen 8. studenoga 1861. Bio je profesor, tajnik i savjetnik biskupa fra Anđela Kraljevića, župnik, kustod Hercegovačke franjevačke kustodije (1889.-1892.) i prvi provincijal Hercegovačke franjevačke provincije (1892.-1895.). Gradio samostan u Mostaru. Ugledan hercegovački fratar, osobito prigodom izbora biskupa u Mostaru 1910. god. Piše biskup Alojzije Mišić u Kronici biskupije: "Baron Benko otvori govor i upita me, bi li primio čast biskupa u Mostaru? Odgovorio sam: ne bi pa nastavim: Excel.[encijo], kako znate, po naputku Vlade ja sam 1910. išô u Mostar i propitkivô se med franjevcima, koji bi med njima najprikladniji bio za biskupa u Hercegovini. Pitao sam za mnenje najuvaženije franjevce. Navodim O. Ambru Miletića Provinciala, O. Nikolu Šimovića, O. Luku Begića... O. Nikola Šimović reče, ako baš treba da bude Hercegovac, preporučio bih O. Dujma Ostojić, ali očekujemo Vas, upre prstom meni. Vas ili nikoga. Pitam dalje, prečasni Vi ste Konsistorialac, Ex Prov. franj. osim O. Dujma Ostojića, imate još koga drugoga kandidata? Ne odgovori. Šutio." Fra Nikola je upravo te godine, kad je izabran mostarski biskup, preminuo, 10. rujna 1912., u 73. godini života. Pokopan je na groblju Šoinovac u Mostaru.
Pisao je u Kršćanskoj obitelji. Godine 1876. objavio udžbenik Kratka računica. Uređena za malu djecu školah hercegovačkih. Priručnik s naslovom Zemljopis. Godine 1889. u Mostaru tiskao Schematismus... Kustodije čiju je upravu tada preuzeo, te Directorium romano-seraphicum… Sarajevo, 1894. Objavio je kratak spis Devetnica na čast sv. Ante Padovanskog, Mostar, bez godine, i životopis istoga sveca s naslovom Kita cvijeća iz rajskoga vrta ili život i čudesa sv. Ante Padovanskog, Mostar, 1902.


   5. Fra Pavo Šimović rođen je u Zvirovićima (Gabela, župa od 1854.), 10. listopada 1877., od oca Jure i majke Ive r. Pehar. Krsno mu je ime: Luka. Pučku školu polazio je u Čapljini, gimnaziju završio na Širokom Brijegu, filozofiju i teologiju na Humcu i u Mostaru. Član je Hercegovačke franjevačke provincije (HFP) od 29. kolovoza 1894. Obukao mu habit provincijal fra Nikola Šimović. Svečane je zavjete položio 4. kolovoza 1899. Za svećenika zaređen 25. ožujka 1900. u Ljubuškom. Djelovao je u brojnim hercegovačkim župama: Humac, Gradnići, Mostar, Vitina (1907.-1916.), gdje je sagradio crkvu (1910.-1914.), Gradac, Kongora (1922.-1932.), i tu je sagradio prostranu crkvu za koju je sam izradio nacrt (1925.-1927.). Kao župnik u Posušju (1932.-1943.) podigao je novu župnu kuću (1937.-1938.). Preminuo je u Samoboru, 20. srpnja 1947. Tu je i pokopan u franjevačkoj grobnici u župnom groblju.

 


   6. Fra Ciprijan Brkić rođen je u Studencima, župa Humac, 3. veljače 1868. od oca Blaža i majke Anice r. Bubalo. Krsno mu je ime bilo Ivan. Član je Hercegovačke franjevačke provincije od 26. studenoga 1884. Svečane je zavjete položio 18. prosinca 1888. Za svećenika je zaređen 10. kolovoza 1890. Službovao je najprije kao kapelan u Duvnu zatim kao župnik u Klobuku (1896.-1902.), u Kočerinu (1902.-1907.), u Veljacima (1908.), u Glavatičevu (1908.-1912.), u Šuici (1914.-1915.). U Šematizmu iz 1933. nalazimo ga kao islužena župnika te kao ispovjednika i propovjednika u Mostaru. Preminuo je u Drinovcima 28. srpnja 1945. Pokopan je na groblju "Bartuluša".

 

 

 


   7. Fra Radoslav Vukšić, stariji, poznatiji pod imenom fra Rade (Hilaris), rođen je od oca Tome i majke Vide r. Sivrić u Studencima (tada župa Humac), 5. prosinca 1894. Krsno mu je ime Ivan. Član je Hercegovačke franjevačke provincije od 19. kolovoza 1913. Školovao se na Širokom Brijegu, u Požegi, u Mostaru (1914.-1919.). Svečane je zavjete položio 15. rujna 1917. Zaređen je za svećenika u Mostaru, 7. listopada 1917. Studirao je matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu u Beču (1921.-1926.) i postigao doktorat. Bio je profesor spomenutih predmeta na Širokom Brijegu (1919.-1921. i 1926.-1945.) te ravnatelj gimnazije od 1939. god. Dana 8. veljače 1945. uhićen i nakon toga na putu od Širokoga do Splita na nepoznatu mjestu ubijen.

 

 

 


   8. Fra Andrija Jelčić rođen od oca Mate i majke Kate r. Sivrić u Stubici (tada župa Humac), 8. svibnja 1904. Krsno ime: Jozo. Školovao se u Trebižatu, na Širokom Brijegu (1918.-1926.), u Mostaru (1926.-1931.) i Breslau. Član je Hercegovačke franjevačke provincije od 29. lipnja 1924. Svečane je zavjete položio 3. srpnja 1928. Zaređen je za svećenika 13. srpnja 1930. Najprije kapelan na Širokom Brijegu (1931.-1932.) i na Humcu (1932.-1934.), zatim župnik u Jablanici (1934.-1936.) i u Čapljini (1936.-1943.). Ponovno kapelan potom gvardijan i župnik na Širokom (1943.-1945.). O njemu piše biskup Mišić: "Župnik O. Andrija Jelčić franjevac, vrlo zgodan svećenik. Kod vjernika vrlo omiljen duhovnik. Redom svi u Čapljini Srbi i muslimani rado ga imaju, uvažavaju... O. Andrija Jelčić u godini 1938. odpočeo je da izgrađuje od temelja novu crkvu... Na 12. VI. 1938. postavljen je temeljni kamen novoj crkvi koja se sada izgrađuje i po tome kako se vidi, biće vrlo lijepa po položaju i po građevnoj formi... Trebižat je razvikan ko da imade komunizma. Nije istina. Što je u stvari? Trebižaćani poduzeti su, marljivi. Dobri težaci, mladi Trebižaćani uče zanate. Državna vlast namješta Srbe, muslimane, katolicima Hrvatima ne da namještenja. Katolici na nepravdu reagiraju stoga: podvala komuniste ko opravdanje što državna vlast sebi u odbranu i opravdanje uzima. Reci komunist pa dovoljno."
A godine 1941. isti biskup piše: "U Čapljini izgrađena je nova župska crkva s. Frane... Počev od 1917. Čapljina, jer nije imala crkve, s. misa služila se je na čapljinskom groblju, pod košćelama na otvorenom. To je trajalo od davnina dok nije došo vrijedni i poduzetni o. Andrija Jelčić franjevac, koji je snažno posô uzeo u ruke da se u Čapljini tandem (= konačno) izgradi crkva i da vjernici dalje ne moraju pod košćelam na otvorenom na kiši, buri i snijegu prisustvovati s. misi... Crkva je blagosovljena 16. II. 1941. Blagoslov je obavio ordinarij o. Alojzije Mišić..."
Fra Andrija je odveden 8. veljače 1945. od Širokoga i negdje na putu do Splita ubijen u 41. godini života.


   9. Fra Nenad Venancije Pehar rođen od oca Frane i majke Mande r. Dugandžić u Stubici, župa Studenci, 7. svibnja 1910. Krsno ime: Jozo. Osnovno školovanje u Trebižatu a srednje na Širokom Brijegu. Bogoslovlje u Mostaru. Član je Hercegovačke franjevačke provincije od 3. kolovoza 1930. Svečane je zavjete položio 12. kolovoza 1934. Za svećenika zaređen u Kotoru, 14. lipnja 1936. Bio je najprije kateheta u Konjicu (1938.-1939.). Od 1939. do 1943. pohađao je Filozofski fakultet u Zagrebu na kojemu završava studij Hrvatske povijesti. Potom obnaša službu profesora u gimnaziji na Širokom Brijegu (1943.-1945.). U Mostaru 14. veljače 1945., sa šestoricom braće, partizani ga bacili s Čekrka u Neretvu. Fra Nenad je bio perspektivan svećenik i profesor, nasilno zaustavljen u 35. godini života.

Objavljivao pjesme u zagrebačkoj Luči, te pjesme, teološke priloge i poučne članke u mostarskoj Kršćanskoj obitelji i mostarskom godišnjaku Stopama otaca.


 

   10. Fra Lujo Milićević rođen od oca Ivana i majke Jele r. Sivrić u Donjim Studencima 23. rujna 1919. Krsno mu je ime Nikola. Osnovnu je školu polazio u Ljubuškom, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Bogosloviju je učio u Mostaru. Član je Hercegovačke franjevačke provincije od 11. srpnja 1937. Svečane je zavjete položio 12. srpnja 1941. Svećeničko ređenje u Mostaru 22. kolovoza 1943. "in ecclesia cathedrali de Mostar" (u mostarskoj katedrali), zajedno s još sedmoricom franjevaca: fra Andrijom Topićem, fra Darinkom Mikulićem, fra Urbanom Pavkovićem, fra Krešimirom Jukićem, fra Klemom Brkićem, fra Bosiljkom Kordićem i fra Eugenom Tomićem. Prva su dvojica od spomenutih ubijena 1945. Akademsku godinu fra Lujo je 1944.-1945. proveo na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U svibnju 1945. i on je poginuo negdje u Sloveniji, u drugoj godini misništva, u 26. godini života. Za grob mu se ne zna.

 


   11. Fra Luka Sušac rođen od oca Luke i majke Ive r. Kraljević u Studencima 4. listopada 1922. Krsno ime: Ante. Školovanje na Humcu, Širokom Brijegu, Mostaru i Sarajevu: 1944.-1945. U ožujku 1945. otišao u Zagreb i nastavio studij. Član HFP. Svečani zavjeti: 13. travnja 1947. Zaređen 29. lipnja 1947. u Zagrebu. Kapelan u Mostaru (1949.-1951.), u zatvoru, župnik u Konjicu (1952.-1956.), župnik i gvardijan na Širokom Brijegu (1956.-1958.) i isto tako na Humcu (1958.-1964.), župnik u Vitini (1964.-1974.), u Međugorju (1974.-1980.). Potom živio i radio na Humcu. Godine 1997. proslavio je zlatnu Misu. Preminuo 21. rujna 1997. na Humcu.

 

 

 


   12. Don Mate Šimović rođen u Zvirovićima 31. ožujka 1923. Školovanje u Trebižatu, u Zvirovićima, u Travniku. Prvu godinu bogoslovlja studirao u Sarajevu, 1943.-1944., zatim godinu dana 1944.-1945., negdje od Dravograda do Dubrovnika, te ostalih pet godina teologije u Zagrebu, do 1950. Zaređen za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije u Zagrebu, 29. lipnja 1949. Svećeničke službe: župnik na Trebinji (1951.-1962.), u Viru te na Gabeli do 1988. kada je umirovljen. Ravnatelj Svećeničkoga doma, 1995.-1999. u Dubrovniku. Godine 1999. proslavio je zlatnu Misu. Preminuo u 80. godini života u Mostaru, 18. listopada 2003. Pokopan u svećeničkoj grobnici u Studencima.

 

 

 


   13. Fra Radoslav Dragićević, sin Jure i Ive r. Vukšić, rođen u Studencima 7. prosinca 1933. Krsno ime: Mile. Posljednji i najmlađi đak Franjevačke širokobriješke gimnazije, 1945., koju su komunisti 1945. zapalili i zabranili. Nastavio je gimnaziju, nižu pa višu, u Ljubuškom i u Zagrebu na Šalati (1946.-1948.) te u Visokom (1948.-1954.). Teologiju u Sarajevu (1954.-1959.). Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1955. Za svećenika zaređen 27. srpnja 1958. Vojsku služio u Makedoniji (1959.-1961.). Službe: kapelan u Mostaru (1961.-1964.), župnik u Jablanici (1964.-1967.), u Rošku Polju (1967.-1977.), gdje je podigao novu župnu kuću, 1970., kapelan u Posušju (1977.-1978.), župnik i gvardijan u Konjicu (1978.-1980.), kapelan u Bukovici (1980.-1983.), u Mostaru (1983.-1989.) djelujući pastoralno u Jablanici (1988.-1989.), u Posušju (1989.-1995.), u Čerinu (1995.-2005.), Humac. Zlatnu Misu proslavio s mladom Misom don Dražena Lauca u Studencima, 6. srpnja 2008. Živi na Humcu.

 


   14. Don Vinko Brkić rođen u Stubici 27. rujna 1931. od oca Ivana i majke Janje r. Jelčić. Osnovnu školu završio u Zvirovićima (1938.-1942.). Nižu gimnaziju počeo u Čapljini (1942.-1943.) nastavio u Travniku (1943.-1945.) i završio u Zagrebu (1945.-1951.). Vojnu obvezu služio u Beogradu i Bitolju (1951.-1952.) Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1952.-1958.). Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen u Zagrebu, 29. lipnja 1957. Kapelan u Bijelom Polju i poslužitelj pa župnik u Drežnici (1958.-1963.), gdje je popravio crkvu i župni stan. Od 1963. u Pologu, gdje je podigao župnu crkvu i župni stan. Od 1980. župnik u Gracu kod Neuma, župnik u Kruševu do 1989. Umirovljen 7. listopada 1989. sa stanom u Svećeničkom domu u Bijelome Polju (1989.-1992.), na župi u Njemačkoj (1992.-1993.), u svećeničkoj kući u Neumu (1993.-1996.), u Domu umirovljenih svećenika u Dubrovniku (1996.-2001.). Preminuo je u bolnici u Zagrebu 10. lipnja 2001. Pokopan u svećeničkoj grobnici u crkvenom dvorištu u Studencima.
Napisao "Osvrt na don Marka Perića", u: A. Komadina (prir.), Veličina evanđeoske malenosti, Život i djelo don Marka Perića, Mostar, 1997., str. 190-192; "Dušobrižnička djelatnost mons. Andrije Majića", u: Ž. Majić (prir.), Sluga dobri i vjerni, Život i djelo mons. Andrije Majića, Mostar, 1998., str. 61-74 i 329.


   15. Don Tadija Pavlović, rođen je u Crnićima, današnja župa Gabela Polje, 1. siječnja 1932. od oca Franje i majke Mare r. Ostojić. Osnovnu školu pohađao u Studencima (1939.-1943.), Peti i šesti razred u Travničkom sjemeništu (1943.-1945.), zatim u Zagrebu na Šalati (1948.-1953.). Vojna obveza u Srijemskoj Mitrovici (1953.-1955.). Filozofija i teologija u Zagrebu (1955.-1961.). Zaređen je za svećenika u Zagrebu, 29. lipnja 1959. Kapelan u Viru (1961.), u: Rašeljkama (1961.-1962.), župnik u Sutini (1962.-1964.), u Viru (1964.-1977.), u: Ottawi, Kanadi (1977.-1979.), u Baru na Ordinarijatu (1979.), župnik u Krehin Gracu (1980.-1985.), u Prenju (1985.-1988.). Ravnatelj gimnazije u Dubrovniku (1988.-1990.). Župnik na Domanovićima (1990.-1991.), pomaže u Zagrebu (1991.-1993.), u Retkovcu (1993.-1994.). Duhovni pomoćnik i kateheta u Stocu (1994.-1995.), župnik na Šipanu (1995.-1997.). Umirovljen 1997. s boravkom u Dubrovniku. Upravitelj Svećeničkoga doma (2001.-2003.). Sada boravi u Svećeničkom domu u Mostaru.


   16. Fra Rade Vukšić, sin Jure i Jake r. Rupčić, rođen je u Studencima 4. srpnja 1942. Krsno ime: Andrija. Pučku školu pohađao u Studencima, Makarskoj, Ljubuškom i Metkoviću (1949.-1957.), a srednju u Zadru i Visokom (1957.-1960.). Maturirao u Dubrovniku 1961. Filozofsko-teološki studij pohađao u Visokom, Sarajevu i Grazu (1961.-1968.). Član Hercegovačke franjevačke provincije od 16. srpnja 1960. Svečane zavjete položio je 15. srpnja 1966. na Humcu. Zaređen za svećenika: 9. srpnja 1967. u Sarajevu, a mladu Misu slavio 10. kolovoza na Groblju u Gornjim Studencima. Duhovni pomoćnik u Frohleitenu (1968.-1970.) i potom na Širokom Brijegu (1970.-1971.). Misionar je hrvatske inozemne pastve u HKM Zürich i delegat za Hrvate u Švicarskoj (1971.-1985.) a potom župnik u Heretsriedu i Lauternbrunnu (1985.-1995.). Sada radi kao misionar u Zugu u Švicarskoj.

 


   17. Don Zdravko Petković rođen je u Studencima 7. rujna 1943. od oca Mate i majke Stane r. Pavlović. Školovao se u Studencima (1951.-1959.), u Đakovu (1964.-1970.), u Sarajevu (1970.-1976.). Vojni rok u Danilovgradu (1966.-1968.). Zaređen je za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije u Jarama, 29. lipnja 1976. Službovao je u hercegovačkim župama: Raskrižje (1976.-1977.), Ledinac (1977.-1978.), Vir (1978.-1980.), Zagorje (1980.-1983.), gdje je sagradio župnu crkvu i župni stan. U Bijelom Polju vodio radove u Svećeničkom domu (1983.-1985.), zatim župnik na Trebinji. Tu je i umro 14. svibnja 1995. Pokopan u Studencima.

 

 

 


   18. Don Branko Šimović rođen je u Zvirovićima 10. svibnja 1940. od oca Ilije i majke Cvite r. Matić. Osnovnu školu završio je na Ćupriji i u Zvirovićima. Nižu gimnaziju u Čapljinu (1952.-1956.), višu u dubrovačkom sjemeništu (1956.-1961.) uz prekid odsluženja vojne obveze u Aleksincu pune dvije godine. Vraća se u Dubrovnik i polaže maturu u veljači 1963. U kolovozu iste godine sa svojim vršnjakom Vilimom Šimovićem prelazi austrijsku granicu, talijansku pa francusku. Policija ga vraća u Italiju, u Torino pa u Trst. Traži politički azil i dobiva ga. Kao emigrant u Capui, u veljači 1964. prelazi u logor u Latinu, u kolovozu 1966. u Njemačku u Essen. Najprije kao sjemeništarac Dubrovačke biskupije, a od 1969. pripada Essenskoj biskupiji. Zaređen u Duisburgu 10. srpnja 1970. Službe: kapelan u župi sv. Josipa i Medarda u Ludenscheidu (1970.-1973.). Iste se 1970. god. osniva i Hrvatska katolička misija u gradu, koju vodi. Izdaje pjesmaricu Slavimo Gospodina. Pomaže da se osnuju i druge hrvatske misije. Od 1975. djeluje u Bochumu kao hrvatski dušobrižnik. Otvara socijalne urede, pomaže studentima u zapošljavanju, službeni je prevoditelj, od 1982. do 1990. vodi "Susrete hrvatskih studenata i akademičara u Njemačkoj" i poziva predavače i iz domovine. U Domovinskome ratu zauzeo se humanitarno za dobro naroda. Godine 2010. svečano proslavio 40. obljetnicu misništva u Studencima. Živi i djeluje u Ennepetalu u Njemačkoj.


   19. Don Ivan Vukšić rođen je u Studencima 24. ožujka 1947. od oca Luke i majke Ruže r. Paponja. Osnovnu školu pohađao u Studencima i Ljubuškom (1955.-1963.) Gimnaziju u Zagrebu na Šalati (1963.-1968.) s prekidom vojnoga roka u Kičevu (1965.-1966.). Filozofsko-teološki studij u Splitu (1968.-1974.). Ređen za svećenika 1. srpnja 1973. Svećeničke službe: kapelan u Viru (1974.-1978.), župnik u Šipovači-Vojnićima (1978.-1985.), kapelan u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve pola godine, a onda župnik (1985.-1993.). Župnik novoosnovane župe sv. Ivana apostola i evanđelista u Mostaru (1993.- 1999.), potom župnik u župi Blagaj-Buna (1999.-2000.). Naslovni župnik Mostarskoga Graca (2000.-2001.). Liječenje s boravkom u Mostaru. Od godine 2003. u župi Presvetoga Trojstva u Oakvilleu u Kanadi kao duhovni pomoćnik. Sada je koordinator svih hrvatskih svećenika u dušobrižništvu u SAD-u i Kanadi. U kratkom životopisu 12. siječnja 1982. za Ordinarijat piše: "Zadnje godine išao sam na vjeronauk na Humac jer sam bio u Ljubuškom u školi. Često sam bio s fratrima i odlučio ići u franjevce. Nisam bio primljen, jer su rekli nema mjesta." I nastavlja: "Veliku ulogu u mom odgoju imao je pokojni don Andrija Majić komu najviše dugujem. On me krstio, ispovjedio, pričestio krizmao, poslao u sjemenište i dočekao Mladu Misu." A propovijedao je don Tadija Pavlović. Ima još jedna zanimljivost: Studij teologije završio je u Splitu 1974. Bio je napisao i dobar dio diplomske radnje, ali mu se to negdje zagubilo. I nakon 21 godinu, 1995., promijenio temu, napisao je, otišao u Split i diplomirao.


   20. Don Niko Luburić rođen je u Studencima 21. studenoga 1951. od oca Marka i majke Ljubice r. Milićević. Osnovnu je školu polazio u Studencima i Ljubuškom (1958.-1966.). Gimnaziju u sjemeništu u Splitu (1966.-1970.). Filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1970.-1977.) s prekidom vojne obveze u Zagrebu (1972.-1973.). Zaređen je za svećenika u Šipovači 29. lipnja 1977. Kapelanovao u Dračevu (1977.-1979.), u Kruševu (1979.-1981.) i u Mostaru, gdje je osnovao i vodio više crkvenih zborova (1981.-1990.). Studirao je na Institutu za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1990.-1993.). Diplomirao s radnjom: "Duhovne popijevke iz Hercegovine", 1993. s naslovom Artifex musicae sacrae. Predavao liturgijsku glazbu na Teologiji u Sarajevu (1993.-2010.), vodio više zborova i održao više koncerata. Sada predaje na Teološko-katehetskom institutu i pomaže u župi sv. Ivana apostola i evanđelista u Mostaru.
Objavio je više radova s područja religiozne glazbe: Duhovne popijevke iz Hercegovine, Zagreb, 1994.; Pjevajte Gospodu pjesmu novu, Vlastitosti Biskupske konferencije BiH (supriredio), Zagreb - Sarajevo, 2003., drugo izdanje 2008.; Notni zapis litanija iz Hercegovine, Zagreb, 2006.;Duša narodna, zbirka narodnih i popularnih pjesama i napjeva (supriredio), Sarajevo - Zagreb, 2007.; Da se ne zaboravi - Glazbena izvješća iz Sarajeva 1997.-2007.; Crkvene popijevke iz Hercegovine, Zagreb - Sarajevo, 2010. Član je Hrvatskoga društva crkvenih glazbenika. Suradnik u više domaćih časopisa i novina.


   21. Don Ilija Petković rođen je u Studencima 22. ožujka 1952. od oca Miška i majke Jele r. Pavlović. Školovao se u Studencima i Ljubuškom (1959.-1967.), gimnaziju završio u Splitu (1967.-1971.). Filozofsko-teološki studij pohađao u Sarajevu (1971.-1975.) s prekidom vojske u Karlovcu i Zagrebu (1975.-1976.). Nastavio teologiju u Eichstattu u Njemačkoj (1977.-1981.).
Zaređen za svećenika u Mostaru 29. lipnja 1981.
Pastoralne službe: kapelan u Grljevićima (1981.-1983.); u Dračevu (1981.-1985.), u Aladinićima (1985.-1988.), voditelj hrvatske katoličke misije u Schwäbisch Gmündu (1988.-1996.) u hrvatskoj župi u Oakvilleu u Kanadi (1996. do danas).
Don Ilija je 2001. objavio spomen knjigu u povodu 25. obljetnice oakvilleske župe, na engleskom i hrvatskom jeziku. Iste je godine objavio Dušobrižnikove zapise u Mostaru. Piše pjesme, a neke je i sam uglazbio.

 


   22. Don Ante Pavlović rođen je u Studencima 14. veljače 1955. od oca Joze i majke Danice r. Buntić. Školovanje: Studenci i Ljubuški (1962.-1970.). Gimnazija u Zagrebu (1970.-1974.). Filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1974.-1981.) s prekidom vojske u Zrenjaninu i Vranju (1976.-1977.). Zaređen za svećenika u Mostaru 29. lipnja 1981. Kapelan u Dračevu (1981.-1983.) i Gabeli Polju (1983.-1984.), studij katehetike na Fakultetu odgojnih znanosti Papinskoga sveučilišta Salezijane u Rimu (1983.-1988.) s magisterijem. Duhovni pomoćnik i kateheta mladeži u katedralnoj župi u Mostaru i predstojnik novoosnovanog Teološkog instituta u Mostaru (1988.-1990.). Od 1990. prefekt je bogoslova na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u Sarajevu, a na njezinoj teologiji počinje 1989. predavati katehetiku, te od 1990. i razvojnu psihologiju. Stalni je profesor religijske pedagogije i katehetike i jedno vrijeme nositelj iste katedre, te potom katedre liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Predstojnik je i Teološkog instituta u Sarajevu od 1990. do 1992., te profesor na Teološko-katehetskom institutu u Dubrovniku (1992.-1997.). Predstojnik i profesor Teološkoga instituta i ravnatelj Katehetskoga ureda Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije u Mostaru, od 1994. do danas. Od 2000. do 2006. stručni je savjetnik (kao vanjski suradnik) za katolički vjeronauk u školi pri Zavodu za školstvo Mostar.
Doktorirao u Zagrebu na KBF-u s tezom: "Doprinos Ferde Hefflera razvoju kateheze i katehetskog pokreta u Hrvatskoj (1900.-1940.)." Od 1989. do danas član je Katehetskoga vijeća Hrvatske biskupske konferencije, potpredsjednik Stalnoga odbora Katehetske ljetne škole od 1990. do 1993. i potpredsjednik Katehetskog vijeća BKBiH (1997.-2005.), a od 2005. tajnik toga Vijeća. Od 1998. god. do danas vrši službu Višega savjetnika Nacionalnoga katehetskog ureda (NKU) HBK u Zagrebu za izdavanje teološko-katehetske literature i pomagala i ujedno je predsjednik Komisije NKU HBK za izradu vjeronaučnih programa i udžbenika za osnovne i srednje škole. Član je Povjerenstva BKBiH za vjerski odgoj u predškolskim ustanovama i vjeronauk u osnovnim i srednjim školama (od 2002. do danas) te član više povjerenstava Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske za područje vjerskoga odgoja i vjeronauka u školama. Također je od 2002. član Akademije za odgojne znanosti Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu. Od 2002. član je Koordinacije hrvatskih županijskih ministara obrazovanja Federacije BiH i od 2009. član Vijeća za nastavne planove i programe i udžbeničku politiku pri Zavodu za školstvo Mostar. Predavač je, moderator i animator na brojnim znanstvenim i stručnim simpozijima, skupovima i tribinama.Suautor je i dvaju vjeronaučnih udžbenika i radnih bilježnica za katolički vjeronauk u osnovnim školama. Suurednik je u izradi Nastavnoga plana i programa na hrvatskome jeziku za devetogodišnje osnovne škole u BiH (2008.). Surađuje u znanstvenim, stručnim, kulturnim i vjerskim časopisima: Bogoslovska smotra, Vrhbosnensia, Kateheza, Katehetski glasnik, Motrišta, Hum, Škola, Hrvatska misao, Suvremena pitanja, Svjedok, te tiskovinama kao što su Crkva na kamenu, Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije, Povezanost i dr. u kojima je objavio oko 50 znanstvenih i stručnih članaka te preko 150 drugih priloga.
Objavio je knjige: Doprinos Ferde Hefflera razvoju kateheze i katehetskog pokreta u Hrvatskoj (1900-1940), Mostar, 1997.; Putovima vjerskoga odgoja. Obitelj, škola, župna zajednica, Mostar, 1999.; Stari mostovi u Mostaru (prir.), Mostar, 2004.


   23. Don Ante Luburić rođen je u Studencima 3. srpnja 1955. od oca Ivana i majke Vide r. Vučić. Osnovno školovanje završio je u Dračevu - Studencima - Ljubuškome (1961.-1969.). Gimnaziju u Zagrebu u sjemeništu na Šalati (1969.-1973.). Filozofiju i teologiju pohađao na Vrhbosanskoj visokoj filozofsko-teološkoj školi u Sarajevu (1973.-1978.), s prekidom vojske u Tuzli (1975.-1977.). Nastavio bogoslovni studij na Teološkom fakultetu Katoličkoga sveučilišta u Eichstätu u Njemačkoj (1978.-1980.). Za svećenika zaređen u Dračevu 15. kolovoza 1980. Obnašao službu tajnika Biskupije u Mostaru (1980.-1986.), postdiplomski studij crkvenoga prava završio na Pravnom fakultetu Papinskoga lateranskoga sveučilišta u Rimu (1986.-1988.) s diplomom magisterija. Ponovno vraćen u Mostar na istu službu tajnika do 1992. Kancelar Biskupskoga ordinarijata od 1992. god. do danas. Ekonom biskupije od 1993. god. više puta do danas. Promicatelj pravde i branitelj ženidbenoga veza (1995. do danas). Član Nadzornoga odbora Biskupijskoga caritasa od 2001. do danas. Godine 1996. delegat, župnik u Trebinju od 1997., gdje je obnovio kuću, crkveno dvorište, crkvu izvana i iznutra (1999.-2000.), dekan Trebinjskoga dekanata od 1998., župni upravitelj župe Nevesinje od 1999. Postavio mozaik-keramiku sv. Pavla apostola na zvonik (2007.).Od 2009. god. biskupov osobni delegat za graditeljsku djelatnost u župama koje imaju crkvenih objekata za obnovu i novogradnju: u Trebinju, u Stocu, na Stjepan Krstu, u Nevesinju, župnik u Nevesinju gdje je obnovio župnu kuću, podigao oratorij sv. Pavla za slavljenje svete Mise, obnavlja župnu crkvu koja je bila razorena za vrijeme rata. Obnavlja crkvene objekte i okuplja vjernike u Foči, Čajniču i Čemernu, mjestima koja pripadaju župi Nevesinje. Živi i djeluje kao kancelar i ekonom Biskupije u Mostaru, dekan trebinjski, župnik nevesinjski.
Suurednik zbornika o životu o djelu nadbiskupa Petra Čule Za Kraljevstvo Božje, Mostar, 1991. Uredio knjigu Za pravedan mir, Mostar, 1995. Suurednik Vrhbosne (1990.-2006.), glavni urednik Službenoga vjesnika Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske (2007.-2008.). Uredio kataloge: Šimunović, Zagreb, 1992.; Zbirka umjetnina Mostarske biskupije, Mostar, 1992.; Galerija Prijateljstva, 2002.; Šohaj, 2002.; Ljubo Lah, 2003.; Biffelov David, 2005.; Đuro Seder, 2005.
Od godine 2009. otvorio internetsku mrežnu stranicu nevesinjske župe.


   24. O. Miljenko Sušac, monfortanac, rođen u Crnopodu, župa Studenci, 24. svibnja 1962. od oca Jure i majke Ruže r. Barbarić. Osnovnu je školu pohađao u rodnom selu i u Ljubuškom, gimnaziju u Ljubuškom, fakultet prometnih znanosti završio je u Zagrebu i istodobno pohađao povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu. Javio se u monfortance, boravio u Veroni godinu dana, zatim u novicijatu u Bariju drugu godinu, u Rimu studirao filozofiju i teologiju (1989.-1994.) i 1994. diplomirao i položio vječne zavjete. Zaređen za svećenika u Zagrebu 25. lipnja 1995. Mladu je Misu slavio na groblju sela Crnopod koje pripada trima župama: Studencima, Humcu i Međugorju. Nastavio postdiplomski studij teologije u Rimu (1995.-1997.). Sada je na ispomoći u župi sv. Jeronima u Zagrebu.

 

 


   25. Don Zlatko Kapular rođen je u Čapljini 28. listopada 1975. od oca Stanka i majke Anđe r. Perić. Osnovno školovanje završio je u Studencima i Ljubuškom (1982.-1990.). Gimnaziju u Zagrebu (1990.-1994.). Filozofski studij u Bolu (1994.-1996.). Teologiju u Dublinu (1996.-1999.), pastoralnu godinu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu (1999.-2000.). Zaređen za svećenika u Studencima 29. lipnja 2000. Sada izvan službe.

 

 

 

 

 


   26. Don Dražen Lauc rođen je u Ljubuškom 15. studenoga 1973. od oca Nikole i majke Nevenke r. Biško. Osnovnu školu pohađa u Studencima i na Gračinama (Humac). Odlazi 1990. u Nadbiskupsko sjemenište na Šalati u Zagrebu, 1991. god. prelazi u Dubrovnik i potom, zbog ratnik neprilika, u sjemenište u Split. Bogoslovni studij započinje 1995. u Splitu, nastavlja ga 2002. god. na Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove u Zagrebu, gdje diplomira 20. veljače 2006. Kao kandidat Zagrebačke nadbiskupije zaređen je za đakona 1. prosinca 2007. Za svećenika je zaređen 21. lipnja 2008. u zagrebačkoj katedrali. Mladu Misu slavi u rodnoj župi i svetištu Srca Isusova u Studencima 6. srpnja 2008. U srpnju iste godine imenovan je župnim vikarom u nekoliko župa: sv. Ivana Nepomuka u Glini, sv. Ilije Proroka u Maji, Ranjenog Isusa u Maloj Solini i sv. Franje Ksaverskog u Viduševcu. U tim župama i danas vrši službu župnoga vikara. Godine 2010. Premješten je u župu Bezgrešnog Srca Marijina, Ilova kod Kutine.


 

 

BOGOSLOVI, SJEMENIŠTARCI, NOVACI

   1. Dobroslav Luburić, franjevac, rođen od oca Ivana i majke Jake r. Grbavac u Studencima (tadašnja župa Humac) 3. travnja 1898. Krsno ime: Jure, kršten je 10. travnja 1898. Gimnaziju je završio kod franjevaca na Širokom Brijegu (1911.-1916.). Franjevački habit obukao je 10. svibnja 1916. a jednostavne zavjete položio je 10. svibnja 1917. i postao član Hercegovačke franjevačke provincije. Nakon toga na Širokom Brijegu započeo je studij filozofije. Bio je izvrstan pjevač i obljubljen od svojih kolega. Umro je na Širokom Brijegu, 9. studenoga 1918. od španjolice u 20. god. života i 2. god. redovništva. Pokopan je na groblju Mekovac na Širokom Brijegu 10. studenoga 1918.

 

 

 


   2. Stipe Pavlović, salezijanac, rođen je 31. srpnja 1956. u Studencima od majke Dragice. Osnovnu školu pohađao je u Studencima i Ljubuškom. Odlazi u salezijansko sjemenište u Križevce (1970.-1972.) Nakon godine novicijata polaže u Podsusedu 14. kolovoza 1973. prve redovničke zavjete. Druga dva razreda gimnazije nastavlja u Rijeci u salezijanskoj gimnaziji (1973.-1975.). Godina pedagoške prakse u Rijeci i vojni rok u Zrenjaninu i Zemunu (1976.-1977.). Upisao je studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1977. i završio je sav studij. Vječne je zavjete položio 4. ožujka 1981. Iz zdravstvenih razloga nije zaređen. Kao član salezijanske zajednice s doživotnim zavjetima, Stipe je ostao cijelo vrijeme u salezijanskoj kući na Knežiji u Zagrebu.

 

 


   3. Ilija Petković,bogoslov, rođen od oca Ivana i majke Veronike r. Šimunović u Čapljini, 6. siječnja 1992. Kršten i krizman u Studencima. Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio u Ljubuškom (2007.) ostala tri razreda gimnazije u Nadbiskupskom dječakom sjemeništu u Travniku 2007.-2010. Sada je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, 1. godina Filozofije.

 

 

 


   4. Luka Šimović,sjemeništarac, iz Zvirovića, 1944. god. završio gimnaziju i maturirao u Travniku. Dignut u vojsku, 1945. ranjen, izvučen iz bolnice i ubijen.


   5. Mario Jurković,sjemeništarac, rođen je u Mostaru, 12. srpnja 1994. od oca Nike i majke Marije r. Bošković. Osnovnu školu završio je u Studencima i Ljubuškom (2001.-2009.) Školske 2010./2011. godine završio je 2. razred gimnazije u Travničkom sjemeništu.

 

 

 

 

 


 

 

Stupili na put duhovnih zvanja i odstupili

   Marko Barišić, Mirko Barišić, Stjepan Barišić, Jure Brajković, Ivan Dragićević, Milan (fra Milan) Dragićević, Stipe Dragićević, Pero Dugandžić, Blago Gadže, Srećko (fra Srećko) Jelčić, Vlado Jelčić, Jozo Jurković, Tihomir Kapular, Rade Kraljević, Bernard Lauc, Andrija Leko, Blago Luburić, Srećko Mandarić, Jago Milićević, Jure (fra Domagoj) Milićević, Niko Nuić, Zdravko Pavlović, Ante Sušac, Ivan (fra Marinko) Sušac, Jure Šimović, stariji, Jure Šimović, mlađi, Ilija Vasilj, Jozo Vasilj, Filip Vrdoljak, Petar (fra Miljenko) Vukšić.

miva

Copy of Župnici

ŽUPNICI U STUDENCIMA
OD OSNUTKA ŽUPE 1908. GODINE DO DANAS

 

 

1. Don Marijan Kelava, župnik od 1908. do 1919.

   Prvi studenački župnik, don Marijan Kelava, rođen je 13. kolovoza 1870. u selu Vojkovići u župi Roško Polje, općina Tomislavgrad. U istoj župi krstio ga je 20. kolovoza župnik fra Stipan Naletilić, a 22. lipnja 1879. krizmao ga je u Županjcu (danas Tomislavgrad) mons. Anđeo Kraljević, biskup i tadašnji apostolski vikar Hercegovačkoga vikarijata.

  • 1885. – završio osnovnu školu
  • 1894. – završio sjemenište u nadbiskupskom sjemeništu u Travniku
  • 1898. – završio filozogsko-teološki studij u Sarajevu
  • 1897. – zaređen za svećenika u Sarajevu
  • 1898. – biskup Buconjić imenuje ga duhovnim pomoćnikom u Konjicu
  • 1899. – odlazi za župnika u Nevesinje
  • 1908. – imenovan župnikom u Studencima
  • 1909. – sagradio župnu kuću i uselio u nju
  • 1909. – sagradio malu kapelicu u kojoj je govorio svetu Misu za vjernike župe
  • 1911. – zasadio župni vinograd
  • 1913. – posadio 6 velikih čempresa ispred župne kuće (i danas su živi)
  • 1919.–1934. u Mostaru, u biskupiji, obavlja dužnost generalno vikara, na poziv biskupa Alojzija Mišića
  • 1934. preminuo je blago u Gospodinu, te je pokopan na svećeničkom groblju na Šoinovcu

2. Fra Vice Skoko, župnik od 1919. do 1931.

   Drugi studenčaki župnik, fra Vice Skoko rođen je u Grabu, župa Veljaci, kod Ljubuškoga 19. siječnja 1883. Osnovnu školu završio je u Veljacima 1896. a prva četiri razreda ondašnje gimnazije na Širokom Brijegu (1896.-1900.).

  • Prve tri godine bogoslovnih studija završio je u Mostaru (1901.-1904.)
  • Četvrtu godinu teologije završava u Grazu u Austiji (1904.-1905.)
  • Svečane redovničke zavjete položio u Mostaru 1904.
  • Za svećenika ga je zaredio biskup Paškal Buconjić 1905. u Mostaru
  • Župni pomoćnik u Gabeli (1906.-1907.)
  • Profesor na Širokom Brijegu (1907.-1910)
  • Župnik u Grudama (1910.-1914.)
  • Župnik u Konjicu (1914.-1919.)
  • Župnik u Studencima (1919.-1931.)
  • Župnik u Glavatičevu (1931.-1934.)
  • Župnik u Slanom (1934.-1937.)
  • Župnik u Gradnićima (1945.-1946.)
  • Župnik u Čerinu (1946.-1949.)
  • Obnašao službu definitora provincije (1919.-1922.)

   Kroz svoju svećeničko zvanje obavljao je i službu župnog pomoćnika: na Humcu od 1937., u Vitini (1943.-1945.), te u Konjicu (1949.-1950.). Duhovnik časnih sestara u Bijelom Polju bio je od 1950. do 1958., a od 1958. živio je na Širokom Brijegu. U 82. godini života, 59. godini svećeništva i 63. godini redovništva umro je od srčane kapi 17. ožujka 1964. na Širokom Brijegu i pokopan sutradan na groblju Mekovac.


3. Fra Grgo Vasilj, župnik od 1931. do 1934.

   Treći po redu župnik u Studencima bio je fra Grgo Vasilj, koji je rođen u Međugorju, istoimena župa u općini Čitluk, a na službu župnika u Studencima nastupio je 5. svibnja 1931. Zatekao je župu u vrlo dobru duhovnom stanju ali je narod živio u velikom materijalnom siromaštvu.
   U župi još nije bilo crkve. Sveta Misa se slavila u improviziranoj kapelici pored župne kuće koju je fra Grgo zatekao u vrlo lošem stanju. Bila je posvema zapuštena i još uvijek nedovršena, vrata i prozori gotovo istrunuli, zidovi izvana nisu bili izrađeni pa je, kako piše fra Grgo u župnoj kronici, župni je dom "izgledao kao kakva sjenica, a ne župski stan".

   Fra Grgo je rođen u Međugorju 13. ožujka 1886. u obitelji Andrije Vasilja i Mare r. Pehar iz Velikoga Ograđenika. Kršten je u Gradnićima a krizman u Međugorju "i to u prvoj krizmi te župe". Osnovnu školu završio je u Gradnićima, prvih šest razreda gimnazije na Širokom Brijegu a 7. i 8. razred gimnazije u Mostaru. Dvije godine studija filozofije završio je u Mostaru, dvije godine teologije u istom gradu i još dvije godine u Paderbornu u Njemačkoj gdje je zaređen za svećenika 7. travnja 1911. Prvu svetu Misu služio je sutradan na Cvjetnu nedjelju 8. travnja 1911. u Wüdenbrücku. U franjevački red stupio je 1. kolovoza 1905. i godinu novicijata potom proveo na Humcu. Jednostavne redovničke zavjete položio je točno godinu dana kasnije, a svečane 4. rujna 1909. Kao svećenik službovao je na raznim stranama po Hercegovini. Bio je duhovni pomoćnik u Tomislavgradu (1912.-1913.), Gradnićima (1913.-1914.),Konjicu (1914.-1916.) te ponovno u Gradnićima (1916.-1917.). Bio je potom župnik u Mostarskom Gracu (1917.-1923.), Blizancima (1923.-1925.); samostanski vikar i duhovni pomoćnik u Mostaru (1925.-1928.), gvardijan i župnik na Humcu (1928.-1931.), župnik u Studencima (5. svibnja 1931. - 5. travnja 1934.), gvardijan i duhovni pomoćnik u Mostaru (1934.-1937.), župnik na Čerinu (1937.-1943.) te još jednom gvardijan u Mostaru (1943.-1945.).
   Kao mostarski gvardijan, posljednjih godina Drugoga svjetskog rata, smjestio je u samostan i crkvu i prehranio mnoge izbjeglice i prognanike iz istočnoga dijela Hercegovine, žrtve četnika i partizana. Ponekad je bilo u tim prostorima smješteno istovremeno čak i do 300 osoba. Mnoge je tako spasio od sigurne smrti a njega su partizani, pri padu Mostara, 14. veljače 1945., zajedno sa šestoricom subraće, uhvatili, ubili i bacili u Neretvu u Mostaru.


4. Don Juraj Vrdoljak Bišćević, župnik od 1934. do 1945.

   Četvrti župnik u Studencima, nakon don Marijana Kelave, fra Vice Skoke i fra Grge Vasilja, bio je don Jure Vrdoljak. Rodio se 4. srpnja 1906. u Drinovcima, istoimena župa u općini Grude. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, potom tri razreda gimnazije na Širokom Brijegu (1919.-1922.) a ostalih pet u Travniku (1922.-1927.). Poslije položenoga ispita zrelosti u travničkoj gimnaziji, filozofske i teološke studije završio je u Sarajevu (1927.-1932.) a za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije, poslije četvrte godine studija, bio zaređen 29. rujna 1931.

   Po dekretu biskupa Mišića, u Studence dolazi 1934. godine. Biskupova želja bila je da se u Studencima sagradi župna crkva koje do tada nije bilo. Misa se govorila u kapelici pored župne kuće. Već iduće godine biskup Mišić je, 26. svibnja 1935., obavio kanonsku vizitaciju župe Studenci i tada blagoslovio temelje nove župne crkve. Sljedeće godine crkva je, uz pomoć vjernika, već bila pokrivena. Župnik je također počeo graditi i graditi crkveni zvonik uza župnu crkvu i čatrnju ispred župne kuće. Godine 1939. crkva je bila dovršena.
   Na duhovnom planu don Jure je redovito održavao vjeronauk u dvije škole u župi od kojih je jedna djelovala u kući Ivana Keže u Donjim a druga u kući Marijana Ereša u Gornjim Studencima. Osnovao je Društvo Srca Isusova koje je imalo oko 70 članova, Društvo Katoličke Akcije Križari s oko 50 članova i Društvo Trećega reda sv. Franje s oko 150 članova a za sve njih je župnik napisao da su elita župe. Djevojačko društvo Srca Isusova imalo je 1941. oko 100 članica. Te godine su članovi Križara nabavili posebne kape kao znak raspoznavanja. Osim toga, uz pomoć Križara, 1941. god., osnovao je don Jure Društvo za širenje vjere koje je brojalo 462 člana (Studenci 184, Zvirovići 178 i Stubica 100) s plaćenom članarinom od 12 kuna.
   Kad je započeo rat 1941. don Jure se nije micao iz župe sve do 1944. kad je u partizanske ruke pao i Ljubuški. Najprije je otišao u Zagreb gdje je do svibnja 1945. stanovao u sjemeništu na Šalati. Potom se, u općem povlačenju naroda i hrvatske vojske, našao u Austriji i radio kao dušobrižnik hrvatskih izbjeglica. Zbog velikih potreba izbjegloga naroda osnovan je u Austriji Caritas Croata a don Jure je imenovan njegovim predsjednikom i relativno lako se kretao jer je na toj službi imao iskaznicu Vatikana. U tim prilikama pokrenuo je Glasnik Srca Isusova i Marijina u kojemu je i on pisao. Na početku 1950. iz Austrije je otišao u Kanadu gdje u gradu Sudbury vodio duhovnu brigu za Slovence. U Toronto je prešao 10. listopada 1953. gdje je osnovao hrvatsku župu. U tom gradu je na službi hrvatskoga župnika ostao do listopada 1962. kad se vratio u Austriju i nastanio u Salzburgu. Umro je u Salzburgu 24. veljače 1969. i bio pokopan na gradskom groblju.
   Dok je bio na službi u Studencima, priredio je i objavio molitvenik koji je tiskan u "Štampariji Pacher i Kisić" u Mostaru: Don Juraj Vrdoljak Bišćević, Mali molitvenik, Mostar 1941. Za objavljivanje ovoga molitvenika dobio je "imprimatur", odnosno crkveno dopuštenje za tisak, biskupa Mišića 5. ožujka 1941.
   Uoči svetkovine Presvetoga Srca Isusova 1998. njegovi zemni ostatci preneseni su iz Austrije i pokopani u velikoj svećeničkoj grobnici u dvorištu župne crkve u Studencima čiju je gradnju predvodio.


5. Mons. Andrija Majić, župnik od 1945. do 1970.

   Andrija Majić  potječe iz Drinovaca, sela po kojemu nosi naziv istoimena župa koja je smještena na samoj granici između Hercegovine i Dalmacije, u općini Grude, gdje je rođen 9. travnja 1892. kao posljednje dijete u brojnoj obitelji Vida i Anice r. Ravlić koji su imali osmero djece.
   Osnovno školovanje završio je u novootvorenoj školi u rodnim Drinovcima u koju se, čim je otvorena, upisao 1901. kad mu je bilo devet godina.
   Nakon što je završio prva četiri razreda škole odličnim uspjehom, na preporuku tadašnjeg njegova učitelja Pavla Štambuka i župnika fra Vjenceslava Bašića, mostarski biskup fra Paškal Buconjić primio je maloga Andriju 1904. god. kao kandidata za svećeništvo i poslao ga u osmogodišnju sjemenišnu gimnaziju u Travnik koja je bila u vlasništvu Sarajevske nadbiskupije, a vodili su je isusovci.

   Poslije gimnazijskoga ispita zrelosti 1912. god., Andrija je iste godine u jesen započeo četverogodišnji teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu. Tek što je završio tri godine studija, bio je 11. lipnja 1915. zaređen za svećenika. A poslije sretno završene i četvrte godine studija, novi mostarski biskup fra Alojzije Mišić 3. rujna 1916. imenovao je don Andriju duhovnim pomoćnikom u župi Stolac koju je tada vodio don Marijan Vujnović. Točno godinu dana kasnije, 20. rujna 1917. biskup Mišić imenuje don Andriju župnikom u Gabeli gdje će ostati malo više od godinu dana. Zapravo, već 12. prosinca 1918. biskup ga je ponovno vratio u Stolac, ali sada u ulozi župnika.
   Don Andrija je u Stocu ostao kao župnik sve do 1930. kad je poslije smrti don Tadije Božića bio premješten za župnika u Potoke (Bijelo Polje) kod Mostara.
Obnašajući župničku službu, don Andrija je u Potocima ostao sve do jeseni 1943. god. kad ga je novi biskup dr. Petar Čule, usred rata, pozvao na službu u Biskupski ordinarijat u Mostaru. Kako je 1944. godine župa Studenci, radi odlaska don Jure Vrdoljaka u inozemstvo biskup Čule je don Andriju 11. travnja 1945. poslao tamo za župnika. Kao župnik don Andrija će u Studencima ostati sve do 26. kolovoza 1970. kad je umirovljen. No, i poslije toga ostat će u župnoj kući u Studencima u kojoj je umro 31. prosinca 1978. Pokopan je 2. siječnja 1979. u kapelici u groblju sv. Josipa u Donjim Studencima jer komunističke vlasti nisu dopustile da bude pokopan u dvorištu župne crkve kako je to sam želio. Uoči svetkovine Presvetoga Srca Isusova 1998. godine njegovi su zemni ostatci preneseni i pokopani u velikoj grobnici u crkvenom dvorištu u Studencima.
   Umro je u 87. godini života i 64. godini svećeništva. Za vrijeme svećeničkoga života obnašao je službu župnoga pomoćnika, župnika, biskupskoga delegata, generalnoga pro/vikara (1957.-1970.), arhivara i biskupijskoga savjetnika, a u siječnju 1950. papa Pijo XII. imenovao ga je apostolskim protonotarom te je nosio naslov monsinjora. Stoga su ga vjernici u Studencima uvijek oslovljavali s "prisvitli".
O njegovu životu i djelu održan je 1998. godine studijski dan u Mostaru te je kasnije objavljen zbornik radova.
   Iznad svega bio je snažan ljudski i svećenički duhovni lik te je kao takav uživao općepriznati ugled, kako među narodom tako među svećenicima.


6. Dr. don Srećko Bošnjak, župni upravitelj od 1959. do 1962.

   Don Srećko Bošnjak rodio se u Višnjici, jednome od sela župe Ledinac, koja je smještena na zaravni u istočnom dijelu općine Grude pored puta koji iz Gruda vodi prema Širokom Brijegu. Četverogodišnju osnovnu školu završio je u Grudama, a osmogodišnju gimnaziju u Mostaru 1932. Vjerojatno je mogao maturirati u mostarskoj državnoj gimnaziji jer je stanovao, kao nadareno dijete nedovoljno bogatih roditelja, u domu "Petar Svačić" Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak" u Liskinoj ulici.
Tijekom ljeta 1932. prijavio se  kao svećenički kandidat Mostarsko­-duvanjske biskupije, te započinje filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu.

   Nakon završetka petogodišnjega studija, don Srećka je 13. ožujka 1937. Zaređen za svećenika. Godine 1937./1938.  don Srećko u Zagrebu diplomira na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i završava potrebnu pripravu za doktorat (1938.-1940.). Kroz to vrijeme u Hercegovini obnaša službu župnoga vikara u Viru (1937.-1939.) i Rotimlji (1939.-1940.). Od 25. studenoga 1940. do 17. listopada 1945. bio je župnik u Šipovači. Zbog bolesti i liječenja poslije Drugoga svjetskog rata odlazi u Hrvatsko zagorje gdje je župni vikar najprije u Vinagori (1945.-1946.) te kasnije u Mariji Bistrici (1946.-1948.). Kroz ovo vrijeme, pod vodstvom prof. dr. Andrije Živkovića, napisao je disertaciju (Sveti Jeronim kao učitelj kršćanskoga morala) i doktorirao 1948. god. Poslije položenoga doktorata don Srećko odlazi za profesora teologije u Đakovo gdje od 1948. do 1954. god. predaje pastoralne predmete (pasto­ral, liturgika, govorništvo) te u tamošnjem liceju (gimnaziji) vjeronauk, francuski, njemački i zemljopis. Nakon kraćega boravka u Zagrebu i Bistrici, vraća se u Hercegovinu gdje je jednu godinu pomoćnik župniku u Bijelom Polju (1954.-1955.). Sljedeće pak godine biva imenovan upraviteljem župe u Trebinju (1955.-1959.), te kroz dvije godine također predaje vjeronauk u sjemenišnoj gimnaziji u Dubrovniku.
   Nakon uhićenja mons. Andrije Majića 27. studenoga 1958. biskup Čule na njegovo mjesto u Studence imenuje don Srećka koji će tu ostati do 1962. godine kao upravitelj župe. Te godine don Andrija se vraća iz zatvora u Studence, a don Srećko odlazi za duhovnog pomoćnika u Rotimlju gdje ostaje samo godinu dana. Poslije toga imenovan je župnikom u Drežnici gdje ostaje do 1972. godine kada je umirovljen.
   Umro je 15. travnja 1996. te nakon svete Mise i sprovodnih obreda koje je predvodio biskup dr. Ratko Perić, pokopan je u obiteljskoj grobnici u rodnom selu.


7. Don Zvonko Vuletić, župnik od 1970. do 1979.

   Šesti po redu studenački župnik, ako se izuzme dr. don Srećko Bošnjak koji je kao župni upravitelj vodio župu dok se don Andrija Majić nalazio u zatvoru (1959.-1962.), bio je don Zvonko Vuletić.
   Rodio se 5. studenoga 1932. u Podžablju, jednome od sela župe Gradac, u zaleđu Neuma. Otac mu se zvao Jozo a majka je bila Cvijeta r. Sentić. Poslije osnovne četverogodišnje škole u Gracu, prema ondašnjem običaju nazivanja škola, nižu i višu gimnaziju pohađao je u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1948.-1953. i 1955.-1956.).

   Poslije dvogodišnjega služenja vojske u Nišu (1953.-1955.), vratio se te završio posljednji razred gimnazije i maturirao. Poslije ispita zrelosti, upisao je filozofski i teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao (1956.-1962.). U Zagrebu je opet bio odličan student pa je dobio nagradu kao najbolji student Fakulteta.
   Za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije zaređen je u Stocu 2. srpnja 1961. Pod kraj ljeta 1962. najprije je imenovan župnim pomoćnikom u Ravnom gdje je tada župnik bio nekadašnji duhovni pomoćnik u Studencima (1941.-1942.) don Đuro Maslać o kojemu se don Zvonko brinuo jer je bio teško bolestan. Nakon njegove smrti u svibnju 1963. don Zvonko je i formalno preuzeo vodstvo župe u Ravnom na kojoj je službi ostao do kolovoza 1970. kad je, nakon umirovljenja (26. kolovoza 1970.) mons. Andrije Majića, imenovan župnikom u Studencima.
   Kad je došao u Studence zatekao je župnu kuću i crkvu u vrlo lošem stanju. Posebice je kuća bila neprikladna za stanovanje. Stoga je odlučio iz temelja obnoviti kuću za stanovanje a na crkvu postaviti fasadu koja nikada prije nije bila ni urađena. Tijekom proljeća i ljeta 1971. don Zvonko je temeljito obnovio kuću.
Predano je radio na materijalnom i duhovnom polju svoje župe.
   Don Zvonko je iznenada umro od srčanoga udara na Bezgrešno Začeće B.D. Marije 8. prosinca 1979. u župnoj kući u Studencima u 47. godini života i 18. godini svećeništva. Župa se oprostila od pok. Zvonke 10. prosinca svečanom svetom Misom koju je u studenačkoj župnoj crkvi predvodio mons. Pavao Žanić, mostarski pomoćni biskup s pravom nasljedstva. Poslije toga don Zvonkino je tijelo prevezeno u Gradac gdje je istoga dana pokopano u obiteljskoj grobnici u groblju pored župne crkve.


8. Don Srećko Majić, župnik od 1980. do 1993.

   Don Srećko Majić rođen je 15. rujna 1939. u Drinovcima, župa Drinovci, općina Grude. Njegovi roditelji Petar i Kata r. Majić imali su 12 djece među kojima je Srećko rođen kao treći po redu. Prva četiri razreda osnovne škole pohađao je u Drinovcima (1946.-1950.), sljedeća četiri razreda u Sovićima (1950.-1954.) a klasičnu gimnaziju je završio u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1954.-1958.). Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu završio je šestogodišnji filozofsko-teološki studij (1958.-1966.) kojega je morao prekinuti zbog služenja dvogodišnjega vojnoga roka u Subotici (1959.-1961.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije u Zagrebu u ožujku 1965. zaredio ga je tadašnji zagrebački pomoćni biskup Franjo Kuharić, a za svećenika, nakon završene pete godine studija kako je tada bio običaj, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1965. u župi Vir kod Posušja.
   Nakon što je završio šestu godinu studija, bio je imenovan župnim vikarom u Rotimlji gdje je ostao godinu dana (1966.-1967.) a onda je premješten na službu župnoga vikara u Dračevo koju je obnašao također jednu godinu (1967.-1968.). U travnju 1968. imenovan je župnikom Gradine gdje je ostao sve do kraja siječnja 1980. Dana 31. siječnja 1980. postao je župnik u Studencima i tu službu je vršio do 30. siječnja 1993. kad je imenovan na službu župnika u Gabeli Polju. Istovremeno od 1980. do 1991. bio je i biskupski savjetnik. Don Srećko je bio župnik u Gabeli Polju do 2006. kad je imenovan u službu generalnoga vikara biskupa Ratka Perića i vodio je brigu za župu Mostarski Gradac. Umirovljen je 2009. god., zbog zdravstvenih razloga, nastanivši se u Svećeničkom domu u Mostaru. Dekretom od 9. travnja 2011. ponovno je imenovan generalnim vikarom biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske s pripadnim statutarnim službama.

   Don Srećko je objavio nekoliko studija u zbornicima o svećenicima iz Hercegovine. Za vrijeme svoga djelovanja u Studencima temeljito je obnovio župnu crkvu, posebice njezino svetište koje je uredio u skladu s liturgijskom obnovom Drugoga vatikanskog sabora tako što je u novi raspored ugradio elemente nekadašnjega oltara.


9. Don Damjan Raguž, župnik od 1993. do 2009.

   Don Damjan Raguž rođen je 12. srpnja 1943. u Aladinićima, župa Prenj-Dubrave, općina Stolac, jer je roditeljska kuća u Prenju bila spaljena. Njegov otac Vidoje stradao je na Križnom putu na kraju Drugoga svjetskog rata, pa je don Damjan rastao samo s majkom Ljubom r. Krmek. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Opličićima i Prenju kad je škola bila u sadašnjoj župnoj kući. Dva prva razreda osmoljetke završio je u Aladinićima gdje je u sedmom razredu bio izbačen iz škole jer učitelju nije htio priznati da je postao od majmuna. Od svoje 14. do 19. godine nije išao u školu učio je svirati klavir i harmonij te jednu godinu dana harmoniku u Metkoviću. Neko vrijeme se bio zaposlio i radio na poljoprivrednim dobrima. A nakon što je odslužio vojsku u Trogiru, Solinu, Splitu i Trebinju (1963.-1965.), položio je 7. i 8. razred osmoljetke u Aladinićima.
   U Biskupijsko sjemenište u Dubrovniku došao je u jesen 1965. gdje mu je bilo dopušteno da u jednoj godini polaže dva razreda pa je klasičnu gimnaziju završio u proljeće 1968. te ujesen stupio u Bogosloviju u Splitu. U četvrtoj godini studija (1972.) imenovan je prefektom sjemeništaraca što je obnašao do 1975. godine.
Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je splitski pomoćni biskup Ivo Gugić 1. travnja 1973. u Splitu, a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 1. srpnja 1973. u Prenju. Nakon završene šeste godine studija, ostao je prefekt u Splitu do ljeta 1975. kad je imenovan župnim vikarom u Gabeli. Kad je u proljeće 1977. osnovana nova župa Gabela Polje, don Damjan je imenovan njezinim prvim župnikom. Na toj službi je ostao do 31. siječnja 1993. kad je postao župnik Studenaca gdje je 2006. imenovan i dekanom. Godine 2009. imenovan je na službu župnika u Rotimlji.
   Surađivao je povremeno u propovjedničkoj reviji Homilije te u Veritasu, Mariji i Glasu Koncila. U Studencima je, osim brojnih građevinskih radova o kojima nekom drugom prilikom, 1996. pokrenuo župni list Povezanost i osnovao Hrvatsko kulturno umjetničko društvo "Studenčica" i mandolinski orkestar "Zlatno srce".


10. Don Ivo Šutalo, župnik od 2009 do 2016

   Don Ivo Šutalo rođen je 13. srpnja 1964. u Stocu, kao drugo od šestero djece Rafe i Janje r. Marić koji su živjeli u Deranima, župa Hrasno. Kršten je u Stocu 21. srpnja 1964. Osnovnu školu završio je u Boljunima (1971.-1975.) a od petog do osmog razreda u Stocu (1975.-1979.). Sjemenišnu gimnaziju završio je u Dubrovniku (1979.-1983.), a teološki studij u Sarajevu (1983.-1990.). Za vrijeme studija u Sarajevu odslužio je vojni rok u Kiseljaku (1986.-1987.). Za đakona Trebinjske biskupije zaređen je 3. prosinca 1989. u Sarajevu (biskup Marko Jozinović) a za svećenika 29. lipnja 1990. u Mostaru (biskup Pavao Žanić). Prve tri godine svećeništva proveo je u mostarskoj katedrali kao župni vikar (1990.-1993.) a poslije toga odlazi na studij duhovnosti u Rim gdje je magistrirao na papinskom sveučilištu Gregorijana (1993.-1995.). Poslije studija u Rimu vraća se u Mostar gdje pastoralno djeluje: župni vikar u župi sv. Mateja, Rudnik-Orlac (1995.-1998.), upravitelj iste župe (1998.-1999.), upravitelj župe Drežnica (1999.-2000.), župnik župe sv. Marka u Cimu (2000.-2006.), upravitelj župe sv. Luke u Ilićima (2003.-2006.). Godine 2006. imenovan je župnikom župe Presvetoga Trojstva, Blagaj-Buna, gdje ostaje do 2009. Te godine, 17. kolovoza, imenovan je župnikom i upraviteljem svetišta Presvetoga Srca Isusova u Studencima. Na Teološkom institutu u Mostaru predaje duhovnost i neke dogmatske predmete.
   Dok je djelovao u župi sv. Mateja u Mostaru započeo je rad s dječjim zborom te izdao četiri nosača zvuka. Zajedno s don Tomislavom Ljubanom uredio je i zbirku pjesama "2000 stihova za 2000 godina" koju su napisali gimnazijalci. U radu sa zborovima na Buni snimio je jedan nosač zvuka.

   Ujesen 2009. premješten je u župu Presvetoga Srca Isusova u Studencima gdje, uz redovne župničke poslove, radi također sa zborovima: mješoviti župni zbor "Vrelo života", zbor mladih "Plamen ljubavi", dječji zbor "Plavi anđeli",tamburaški sastav "Zlatno srce", djevojačka skupina "Izvor " te s HKUD-om "Studenčica" i nastavlja izdavati župni list Povezanost. - Objavio je: Dumo - don Stjepan Batinović (1912-1981), Mostar, 1998.; Hvala vama, hrvatski junaci, Mostar, 1998.; 315 mojih đaka, Mostar, 1999.; Jao meni ako ne propovijedam evanđelje (B), Mostar, 1999.; Propovijedajte na krovovima (C), Mostar, 2000.; Kamenje će progovoriti (A), Mostar, 2001.; Našminkaj dušu, Mostar, 2002.; često se javlja prilozima u Crkvi na kamenu.

Sestre u župi

PASTORALNO DJELOVANJE SESTARA SLUŽAVKI MALOG ISUSA U ŽUPI STUDENCI

Prvo pastoralno djelovanje sestara u župi Studencima (1967.-1975.)

Vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler,
utemeljitelj družbe Sestara Služavki Maloga Isusa

   O dolasku sestara u župu i prvom razdoblju njihova pastoralnoga rada i života u župi, postoje pisani dokumenti odnosno prepiska između župnika mons. Andrije Majića i biskupa Petra Čule, pismo provincijalne glavarice Vrhovnoj upravi u Zagreb o zatvaranju pastoralnoga djelovanja sestara u župi Studencima, te kratka pisana svjedočanstva pojedinih sestara.

 

 

Dolazak sestara u župu

   Vrhovna poglavarica sestara Služavki Maloga Isusa s. M. Maristela Goić rado se odazvala pozivu mons. Andrije Majića, te je uz odobrenje biskupa Čule, poslala dvije sestre u župu Studence. Dolaskom u župu sestre preuzimaju brigu za liturgijsko pjevanje i sviranje, uređivanje crkve, vjerski odgoj djece i mladih, te brigu za župno seosko domaćinstvo. Prve sestre u župi Studencima bile su s. Violeta Barišić i s. Gonzaga Mušterić. Za vrijeme prvoga pastoralnog rada u župi, koji je trajao 8 godina, djelovalo je 11 sestara: s. Violeta Barišić (1967.-1970.), s. Gonzaga Mušterić (1967.-1970.), s. Danica Župarić, s. Vilibalda Kvesić (1970.-1971.), s. Amata Doknjaš (1970.-1973.), s. Nevena Jurić, s. Pavka Dujmović, s. Jadranka Lacić (1973.-1975.), s. Florentina Crnković (1973.-1974.), s. Mercedes Mijatović (1974.-1975.), s. Cecilija Topić.

 

 

Pastoralni rad sestara u župi

   S. Violeta Barišić na poseban se način posvetila liturgijskom pjevanju i sviranju, katehizaciji djece i mladih, te uređivanju crkve. Dolaskom u župu pokrenula je dva župna zbora s višeglasnim pjevanjem. Među vjernicima je ostala živa uspomena na to vrijeme i ljepota višeglasnog liturgijskog pjevanja, posebno "Glibotićeve Mise" i pričesne liturgijske pjesme O hostijo spasonosna. S. Gonzaga Mušterić brinula se za župno domaćinstvo. Kasnije se njima pridružuje s. Danica Župarić.
   Sjećanja i svjedočanstva župljana i sestara potvrđuju da su sestre imale dobru suradnju sa župnikom i svećenicima te u pastoralnom radu s djecom, mladima i njihovim obiteljima, kako u Studencima tako i u obližnjim selima: Stubica, Prćavci i Zvirovići. O boravku pojedinih sestara i njihovu svakodnevnom poslu i aktivnostima nema mnogo zapisa, nego tek poneka fotografija i svjedočanstva sestara.
   S. Jadranka Lacić svjedoči da je bila u župi Studenci od 26. kolovoza 1973. do 28. listopada 1975. S njom je jednu godinu bila s. Florentina Crnković, a drugu godinu s. Mercedes Mijatović, koja je ostala još mjesec dana nakon odlaska s. Jadranke Lacić. S. Florentina u Studencima ostaje samo godinu dana jer je bila premještena zbog bolesti srca.
   S. Amata Doknjaš pripovijeda da je bila u Studencima od Velike Gospe 1970. do Velike Gospe 1973. god. Vodila je poslove domaćinstva. S njom je jedno vrijeme bila s. Danica Župarić, a kasnije s. Nevenka Jurić uz kraću pomoć s. Pavke Dujmović koja se nalazila na dvomjesečnom katehetskom praktikumu što je tražio Katehetski institut kojega je pohađala u Zagrebu.
   U opisu posla s. Jadranka kaže: "Moj posao bio je katehizacija i sviranje, vođenje pjevanja. U ono vrijeme nismo imali nekog posebnog zbora, ali bila je uvijek grupa mladih od 15 do 20 članova s vrlo lijepim glasovima. Neki od njih su poslije i sami postali voditelji pjevanja, predvoditelji tamburaškog benda, zbor tamburica (Petković). U to vrijeme, a možda i sada ženski posao je tamo bio slabo cijenjen..." Poslovi domaćinstva koje su sestre vodile sadržavali su rad u vrtu, kuhanje, kućanstvo, briga za životinje - kravu, sitnu perad...
   Župljani su imali veliko poštovanje prema sestrama. S. Jadranka Lacić svjedoči o povezanosti sestara s obližnjim obiteljima i poštovanju koje su u narodu uživali svećenici i časne sestre. "Veoma su nas voljeli i cijenili... Mnogi su redovno donosili prvine od svoga uroda i darivali sestrama. Odluka o zatvaranju pastoralnoga djelovanja sestara u njihovoj župi teško im je pala." Sestre su povučene iz župe Studenci 3. studenoga 1975.

   U vremenu prvoga pastoralnog djelovanja sestre su iz župe Studenci dobile tri kandidatice: Maru i Rastislavu Šimović, kćeri Mije i Ive, te Veselku Brajković. Preporuka za prijem u samostan Mare i Rastislave nalazi se u dokumentima župe.

   Mara i Rastislava Šimović napustile su život u redovničkoj zajednici. Veselka Brajković je i danas Služavka Maloga Isusa s redovničkim imenom s. Finka Brajković.

 

S. Vilibalda Kvesić

 

S. Jadranka Lacić s mladima

 

 

Drugo pastoralno djelovanje sestara u župi Studencima (1996.-2003.)

Ponovni dolazak sestara u župu

   Na molbu župnika don Damjana Raguža, uz odobrenje biskupa Ratka Perića, te provincijalne i Vrhovne uprave sestara Služavki Maloga Isusa, sestre su 7. rujna 1996. po drugi put došle u župu Studence. Toga dana oko 15 sati crkvena zvona su najavila njihov dolazak. Pred crkvom su sestre dočekali odrasli vjernici, djeca i mladi zajedno sa župnikom don Damjanom Ragužem i kapelanom don Jozom Čirkom. Radosno su pozdravili sestre i izrazili im dobrodošlicu, a sutradan na blagdan Male Gospe, pod svečanom svetom Misom, sestre su, uz nazočnost tadašnje provincijalne poglavarice s. Vitomire Begić, predstavljene puku.
   Tom prigodom gimnazijalka Helena Petković u pozdravnom govoru sestrama naglasila je: "Učit ćete nas Bogu se moliti, ljude voljeti, Boga nadasve ljubiti. Današnji svijet prepun je lažnih učitelja, lažnih proroka, lažnih prijatelja. Od vas očekujemo nesebičnu ljubav, prijateljstvo i zalaganje za duhovno dobro, kako nas mladih tako i cijele naše zajednice."
   Na Malu Gospu 1996. god. pastoralno djelovanje započele su s. Cecilija Topić, s. Mirka Iličić i s. Livija Pandžić. Kroz vrijeme drugog pastoralnog rada u župi Studenci djelovalo je 8 sestara: s. Livija Pandžić (7. rujna 1996. - 17. kolovoza 1999., katehizira u župi i u školi); s. Cecilija Topić (7. rujna 1996. - lipanj 2003., obavlja poslove domaćice); s. Mirka Iličić ( 7. rujna 1996. - 17. kolovoza 1999., vrši dužnost kuharice i odgovorne sestre u zajednici); s. Anita Rajić (17. kolovoza 1999. - 13. srpnja 2000., katehizira u župi i u školi); s. Edita Perić (17. kolovoza 1999. - 15. rujna 2000., vrši dužnost kuharice i odgovorne sestre u zajednici); s. Pavka Dujmović (9. rujna 2000. - lipanj 2003., katehizira u župi, u školi i obavlja službu odgovorne sestre u zajednici); s. Amata Doknjaš (8. rujna 2000. - 29. kolovoza 2002., obavlja posao kuharice); s. Marta Rošić (25. kolovoza 2002. - 1. svibnja 2003., obavlja posao kuharice).

 

 

Pastoralne aktivnosti sestara

   Nakon pastoralne odsutnosti od 21 godinu, preuzele su župnu katehezu i školski vjeronauk, liturgijsko pjevanje, odnosno okupile su mali i veliki zbor, te preuzele župno domaćinstvo i poslove oko uređivanja crkve.
   Plodovi drugog pastoralnog djelovanja sestara u župi Studenci najbolje se očituju kroz djelovanje društva Prijatelji maloga Isusa, koje je zaživjelo 1998. godine. Od tada društvo djeluje kao produžena ruka sestara Služavki Maloga Isusa i nadbiskupa Josipa Stadlera. Dok su sestre djelovale u župi Studencima, Prijatelji maloga Isusa sa sestrama su posjećivali stare, nemoćne, bolesne i siromašne osobe. Posebno su to činili u vrijeme došašća i korizme. Takvi posjeti bili su svima veliko zadovoljstvo i radost, i članovima društva Prijatelja maloga Isusa i posjećenim osobama u potrebi. Iz vremena drugog pastoralnog djelovanja sestre nemaju ni jedno duhovno zvanje, ali povećao se broj Prijatelja maloga Isusa. Sudjelovanje na godišnjim susretima Prijatelja maloga Isusa pokazuje kako njihova brojnost raste iz godine u godinu.

   Primjerice, u kronici kuće sestara Služavki Maloga Isusa stoji zapisano da na susret Prijatelja maloga Isusa u Vidovice 17. lipnja 2000. odlazi 29 mladih Prijatelja maloga Isusa, a vodili su ih župnik don Damjan Raguž, s. Anita Rajić i s. Cecilija Topić. Na susretu je nastupio tamburaški sastav i mali zbor s pjesmom "Cijeli svijet", a župljanin Željko Keža izveo je na diplama i gajdama svoj program. Zauzeli su četvrto mjesto u nastupu. Na susretu u Maglaju, 30. lipnja 2001. sudjeluje 50 djece Prijatelja maloga Isusa, a već sljedeći put, 27. travnja 2002. na susretu Prijatelja maloga Isusa u Sarajevu nazočno je 150 djece Prijatelja maloga Isusa iz župe Studenci.
   Kroz članove društva Prijatelji maloga Isusa i danas u župi Studenci živi duh ljubavi prema malom Isusu i ugroženom bratu čovjeku.

 

Sestre u župi sa sestrom provincijalkom

S. Anita Rajić pored jaslica u Studencima

S. Livija Pandžić s prvopričesnicima 1999. godine

S. Edita Perić

S. Pavka Dujmović s prvopričesnicima

S. Pavka Dujmović, s. Cecilija Topić, s. Amata Doknjaš

 

 

Zaključak

   Pastoralnim radom u župi Studencima časne sestre Služavke Maloga Isusa darovale su 14 godina života, rada i svjedočenja ljubavi prema Bogu i čovjeku. Kroz društvo Prijatelji maloga Isusa darovale su župi i narodu svoje duhovno blago i karizmu Družbe.

   Unutar župe Studenci Bog je sestrama darovao tri duhovna zvanja od kojih je jedno ostvareno i ustrajalo te služi Bogu i Crkvi kroz duh i karizmu sestara Služavki Maloga Isusa, a to je s. Finka Brajković.

   Kroz vrijeme prvoga pastoralnog djelovanja od 8 godina i drugog od 7 godina, sestre Služavke Maloga Isusa ostavile su poseban pečat svoga djelovanja u župi Studencima, osobito na području vjerskog odgoja, liturgijske glazbe i ljubavi prema malom Isusu i čovjeku u nevolji.

Časne sestre iz župe

REDOVNICE RAZNIH REDOVA I KONGREGACIJE

 

   1. Kata Pavlović, kći Joze i Jele r. Nikše, kandidatica milosrdnica u Zagrebu (1917.-1918.), umrla u samostanu u Zagrebu 15. studenoga 1918.


   2. S. Auksilijatriks (Stana) Pavlović, milosrdnica, rođena 18. veljače 1898. u Studencima, kći Marijana.41 U Družbu sestara milosrdnica ušla 6. lipnja 1917., novicijat započela 15. kolovoza 1918. i prve redovničke zavjete položila 15. kolovoza 1919. Umrla u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu 24. studenoga 1921.


   3. S. Fererija (Magdalena) Erceg, milosrdnica, rođena je u Studencima kod Ljubuškog 10. studenoga 1898. U Družbu je stupila kao dvadesetogodišnja djevojka 2. lipnja 1918., prve zavjete položila 1920., a vječne 1924. Vršila je službu kuharice u Mostaru, Ljubuškom, Livnu i Splitu. Posljednje dane provela je u samostanu u Splitu, gdje je i umrla 25. travnja 1973.


   4. S. Bogoljuba (Marija) Sušac, franjevka, rođena u Studencima 20. listopada 1889., od oca Jure i majke Marije r. Buntić. U Mostaru je primljena u kandidaturu 5. kolovoza 1905. U Mariboru je položila prve zavjete 16. kolovoza 1911. i doživotne 16. kolovoza 1914. Poslije novicijata i prvih zavjeta vratila se u Mostar, gdje je vršila službu učiteljice novakinja, prvoga novicijata u Mostaru. Po zanimanju je učiteljica stručne škole, a neko je vrijeme radila u vezionici i šivaonici. Nakon otvaranja stručne škole u Trebinju, s. Bogoljuba preuzela je upravu škole i kao upraviteljica radila sve do zatvaranja škole 1945. god. Potom, jedno je vrijeme radila u Međugorju, a staračke dane provela u Bijelom Polju. Umrla je prigodom posjete rodbini u Crnopodu, i pokopana je u sestarskom groblju Gruban u Potocima.

 

 


   5. S. Gema (Stana) Sušac, franjevka, rođena je 24. siječnja 1913. u Crnopodu, župa Studenci, od oca Joze i majke Stane r. Kraljević. U zajednicu Školskih sestara franjevaka primljena je 10. lipnja 1934. u Mostaru. Novicijat je započela na svetkovinu sv. Josipa 1937. god. Prve redovničke zavjete položila je 20. ožujka 1938., a doživotne 25. ožujka 1941. u Mostaru. Redovnički život proživjela je obavljajući kućne poslove u Trebinju, Međugorju, Konjicu, na Širokom Brijegu, u Jablanici i u Banićima. Posljednjih dvadesetak godina živjela je u Potocima gdje je preminula 7. siječnja 1992. Pokopana na sestarskom groblju Gruban u Bijelome Polju.

 

 

 

 


   6. S. Maristela (Ljiljanka) Jelčić, klarisa, rođena je 19. rujna 1937. u Stubici, od oca Ivana i majke Janje r. Pehar. U kandidaturu sestara franjevaka u Bijelom Polju stupila 9. srpnja 1952., a u novicijat 7. listopada 1954. Prve redovničke zavjete položila 8. listopada 1955. i potom doživotne 12. kolovoza 1958. U toj redovničkoj zajednici obavljala je dužnost sviranja i crkvenoga pjevanja do 1. siječnja 1963. Prešla 2. siječnja iste godine u redovničku zajednicu sestara klarisa u Splitu, gdje vječne zavjete polaže 11. veljače 1964. U tom samostanu do kraja života obavlja službu pomoćne organistice i brinula se za dio vrta. Umrla je 27. travnja 2000.


   7. S. Matilda (Božica) Pehar, karmelićanka, rođena je u Stubici 7. studenoga 1938., od oca Marka i majke Marte r. Buntić. Prva četiri razreda osnovne škole pohađala u rodnom mjestu. U samostan karmelićanki Božanskoga Srca Isusova u Zagrebu stupila 11. studenoga 1960. Prve zavjete položila 2. srpnja 1965. a vječne zavjete 8. prosinca 1970.47 U Zagrebu dovršila osnovno školovanje i pohađala Katehetski institut na KBF-u (1966.-1968.). Po završetku studija dvije godine je obavljala katehetsku službu u župi Sveta Nedjelja kod Zagreba i pomagala u radu s djecom u samostanskom dječjem vrtiću na Vrhovcu. Od 1971. do 1981. radila kao kuharica i pomagala u katehizaciji u Punatu na otoku Krku i potom jedno desetljeće u župi Belica kod Čakovca. Posljednjih 20 godina radi kao kuharica i uređuje vrt u samostanu u Strmecu Samoborskom.


   8. S. Benedikta (Marica) Luburić, franjevka, rođena 17. prosinca 1945. u Stipanićima kod Bjelovara, od oca Nikole i majke Anice r. Marinčić. Osnovnu školu pohađala je u Studencima i Ljubuškom. U samostan sestara u Bijelom Polju ušla 1965., u novicijat 22. kolovoza 1966. Vječne zavjete položila 2. kolovoza 1971. Od 1968. do 1972. radila u Franjevačkoj tiskari u Chicagu, SAD. Završila 1975. Katehetski institut u Zagrebu. Posvetila se vjerskom odgoju djece u župama i školama: Čitluk, Zagreb - Knežija, Vitina, Tomislavgrad, Zagreb - Dubrava, Široki Brijeg i Ljubuški. Vjeroučiteljsku službu završila u Osnovnoj školi Marka Marulića u Ljubuškom, gdje je 2010. zaslužila umirovljenje. Trenutno nastanjena u samostanu sestara franjevaka u Ljubuškom.

 

 


   9. S. Finka (Veselka) Brajković rođena je 24. veljače 1955. u Zvirovićima, od oca Žarka i majke Ruže r. Šimović. Po završetku osmogodišnje osnovne škole pristupila 1968. Družbi sestara Služavki Maloga Isusa u Sarajevu. Ušla u novicijat 6. siječnja 1972. Prve zavjete položila 1973. u Čardaku, a doživotne 15. kolovoza 1980. u Sarajevu. Završila je dvogodišnji Katehetski institut u Sarajevu i njegovateljsku školu u Zagrebu. Na službi je u Bogosloviji u Sarajevu dva puta (1973.-1982. i 1983.-1988.), u Čardaku (1982.-1983.) u župi Domanovićima (1988.-1989.), u Domu za starije i iznemogle osobe u Viggiu/Italija (1992.-1995.), u Slavonskom Brodu u samostanu i Domu za starije i nemoćne osobe (1995.-1998. i 1999.-2006.), u samostanu "Egipat" u Sarajevu (1998.-1999.). Trenutno je na službi u Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu.

 

 

 


   10. S. Katarina (Janja) Petković, franjevka, rođena je u Studencima 2. rujna 1957. od oca Miška i majke Jele r. Pavlović. Osnovnu školu završila u rodnom mjestu i Ljubuškom. Novicijat: 12. kolovoza 1975. Vječni zavjeti: 11. kolovoza 1982. Od 1982. do 1985. pohađala Institut za crkvenu glazbu KBF-a u Zagrebu, gdje je stekla diplomu crkvenoga glazbenika. Ravnateljica je Glazbene škole na Širokom Brijegu (1994.-2009.), predstojnica zajednice sestara na Širokom Brijegu (1989.-1991.) i u samostanu u Bijelom Polju (2005.-2008.), te odgajateljica kandidatica i postulantica (2004.-2007.). Živi u samostanu sestara u Širokom Brijegu i radi u Glazbenoj školi kao učiteljica glasovira.

 

 

 


   11. S. Slavica Šimović, franjevka, rođena je u Zvirovićima 30. srpnja 1962. Osnovnu i srednju školu završila u Čapljini 1981. U samostan u Bijelom Polju stupila je 12. rujna 1981., gdje je položila prve zavjete 4. listopada 1983. i potom doživotne zavjete 11. kolovoza 1988. Pastoralno radila u župama Konjic, Vitina i Kočerin. Potom studirala na Katehetskom institutu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu gdje je diplomirala 1993. god. Kao katehistica djelovala u župama Tihaljina, Rama-Šćit, Humac, Köln, Düsseldorf, Knežija u Zagrebu i Drinovci. Sada vrši vjeroučiteljsku službu u Osnovnoj školi Marka Marulića u Ljubuškom i vodi dječji zbor u crkvi sv. Kate u Ljubuškom.

 

 

Stupile na put duhovnoga zvanja pa odstupile:

   Benedikta Jelčić, Kata Jurković, Ruža Petković, rođene sestre Marija i Rastislava Šimović, Sanktina Vukšić. Redovito su svima istekli zavjeti ili su izdani crkveni oprosti od zavjeta.

Kapelani i zamjenici

ŽUPNI VIKARI U STUDENCMA

18. Don Marijo Pavlović, župni vikar od 2007. do 2010.

  Don Marijo Pavlović, sin Josipa i Marije r. Raguž iz Svitave, župa Hrasno, općina Čapljina, rođen je 17. kolovoza 1978. u Čap­ljini. Četiri razreda osnovne škole završio je u Svitavi (1985.-1989.) a sljedeća četiri u Višićima (1989.-1993.). Nakon završene klasične gimnazije u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu (1993.-1998.) filozofiju je završio na isusovačkom Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1998.-2000.). Nakon toga je služio vojsku u Čapljini (2000.-2001.) a potom završio studij teologije na Institutu Družbe Isusove u Zagrebu (2001.-2005.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je biskup Ratko Perić 14. rujna 2005. u Mostaru. Nakon đakonskoga praktikuma u Viru (2005.-2006.) biskup Perić zaredio ga je za svećenika 14. svibnja 2006. u Hrasnu. Kao svećenik vršio je službu župnoga vikara u župi sv. Mateja u Mostaru (2006.-2007.) i Studencima od jeseni 2007. do početka prosinca 2010., kad je napustio svećeničku službu.  


 

17. Don Nikola Menalo, župni vikar od 2006. do 2007.

   Don Nikola Menalo, sin Marka i Zore r. Vuletić iz Višića, župa Dračevo, općina Čapljina, rođen je 30. svibnja 1975. u Metkoviću. Osmogodišnje osnovno školovanje završio je u Višićima (1982.-1990.) a klasičnu gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu (1990.-1994.). Nakon položenog ispita zrelosti započeo je filozofski i teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji koja je tada djelovala u izbjeglištvu u Bolu na Braču (1994.-1996.) i nastavio u Sarajevu kad se Teologija nakon rata tamo vratila (1996./1997.) te na Teološkom fakultetu u Splitu (1997.-2000.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je biskup Ratko Perić 26. prosinca 1999. u Mostaru a za svećenika isti biskup 29. lipnja 2000., također u Mostaru. Nakon svećeničkoga ređenja djelovao je kao župni vikar u sljedećim župama: Stolac (2000.-2002.), Domanovići (2002.-2004.), katedralna župa u Mostaru (2004.-2006.) i u Studencima gdje je imenovan 8. kolovoza 2006. a razriješen 4. srpnja 2007. Bio je član vijeća BKBiH za mlade (2005.-2007.) i povjerenik za pastoral mladih u Hercegovini (2006.-2007.). Od rujna 2007. do ljeta 2010. nalazio se u Veneciji na postdiplomskom studiju crkvenoga prava, koje je magistrirao. Po povratku iz Venecije, 2010. godine imenovan je pomoćnikom župnika sv. Mateja u Mostaru i upraviteljem župe Drežnica. 


 

16. Don Ivan Bebek, župni vikar od 2002. do 2006.

   Don Ivan Bebek rođen je 3. ožujka 1977. u Ljubuškom. Potječe iz obitelji Drage i Kate r. Bebek iz Šipovače, župa Šipovača-Vojnići, općina Ljubuški.  Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Šipovači (1983.-1987.) a naredna četiri u Vitini (1987.-1991.). Ujesen 1991. godine upisao se u klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku ali su svi učenici vrlo brzo, zbog ratnih događanja, premješteni u Split i tamo upisani u Nadbiskupsko sjemenište gdje je don Ivan završio školovanje polaganjem ispita zrelosti 1995. godine. Iste godine don Ivan je započeo filozofski i teološki studij na isusovačkom Teološkom institutu u Zagrebu. Nakon završene dvije godine filozofije (1995-1997.) jednu godinu je služio vojsku u Čapljini (1997.-1998.) a onda je završio teološki dio studija (1998.-2001.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je biskup Ratko Perić 26. prosinca 2001. u Šipovači-Vojnićima a za svećenika isti biskup 29. lipnja 2002. u Mostaru. Prije svećeničkoga ređenja vršio je đakonsku praksu u rodnoj župi te u župi Srca Marijina u Zagrebu koju vode isusovci. Njegova prva služba nakon svećeničkoga ređenja bila je u Studencima. Imenovan je 29. srpnja 2002. za župnoga vikara odakle je 8. kolovoza 2006. premješten na službu župnoga vikara u katedralnoj župi u Mostaru. 


15. Don Milenko Krešić, župni vikar od 1998. do 2002.

   Don Milenko Krešić, sin Boke i Mare r. Šutalo, koji je rođen 23. studenoga 1971. u Čapljini. Osmogodišnju školu završio je u Hutovu (1978.-1986.) a klasičnu gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu (1986.-1990.). Nakon položenog ispita zrelosti služio je vojsku u Banjoj Luci i Plitvicama (1990.-1991.). Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1991.-1992.), Bolu na Braču (1992.-1996.) i ponovno Sarajevu (1996.-1997.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je sarajevski nadbiskup Vinko Puljić 1. prosinca 1996. u Sarajevu a za svećenika biskup Ratko Perić 29. lipnja 1997. u Trebinju. Njegova prva služba bila je u mostarskoj katedralnoj župi gdje je bio župni vikar (1997.-1998.) a onda je kroz naredne četiri godine obnašao istu službu u Studencima (1998.-2002.). Imenovan je 19. kolovoza 1998. Iz Studenaca ga je biskup Perić, dekretom od 29. srpnja 2002., poslao na studij crkvene povijesti u Rim (2002.-2004.) gdje je magistrirao. Nakon povratka u Hercegovinu, imenovan je župnim vikarom u Aladinićima, općina Stolac, gdje je ostao do 2009. kad je imenovan župnim upraviteljem u Trebinju. Istovremeno je profesor na Teološkom institutu u Mostaru. Doktorirao je povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u jesen 2008. Objavio je knjige: Crkva i država u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.-1945.), Mostar, 2006.; La Chiesa e lo Stato in Croazia (1941-1945), Ancona, 2006; uredio jedan zbornik; objavio nekoliko radova iz crkvene povijesti; povremeno se izvješćima javlja u Crkvi na kamenu.

  


14. Don Jozo Čirko, župni vikar od 1994. do 1997.

   Don Jozo Čirko rođen je 31. listopada 1966. u Tomislavgradu od oca Stipe i majke Anđe r. Udovičić. Osnovno školovanje završio je u Kazagincu (1973.-1981.). Potom je završio prvu godinu srednje škole u Livnu (1981.-1982.) a onda se upisao u klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1982.-1986.). Nakon ispita zrelosti služio je vojsku u Leskovcu (1986.-1987.). Prvih pet godina filozofskoga i teološkoga studija završio je u Sarajevu (1987.-1992.) a šestu godinu na Nadbiskupskoj Teologiji u Splitu (1992.-1993.) kamo ga poslao mostarski biskup radi istovremenog obnašanja službe pomoćnika nadstojnika u Nadbiskupskom sjemeništu koju je vršio do ljeta 1993. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je biskup Pavao Žanić 13. ožujka 1993. u Bolu na Braču gdje se tada u izbjeglištvu nalazila Vrhbosanska katolička teologija. Za svećenika ga je zaredio isti biskup u Prisoju 29. lipnja 1993. Najprije je imenovan župnim vikarom u Neumu, gdje je ostao godinu dana a poslije toga, 1. kolovoza 1994., imenovan je za župnoga vikara u Studencima. Nakon tri godine, 11. rujna 1997.,  premješten je na jednaku službu u Domanoviće (1997.-1998.). Nakon toga ga je biskup poslao na postdiplomski studij biblijske teologije u Rim, gdje je magistrirao na Papinskom sveučilištu Urbanianum u lipnju 2000. Nakon povratka, od rujna 2000. do kolovoza 2006. bio je župni vikar u katedralnoj župi u Mostaru i župni upravitelj Mostarskoga Graca a od rujna 2006. je župnik župe sv. Luke Evanđelista u Ilićima i župni upravitelj župe sv. Marka Evanđelista (Mostar). Od 2000. godine je profesor biblijskih predmeta na Teološkom institutu u Mostaru. Za vrijeme službe župnoga vikara u Studencima, zajedno sa župnikom, pokrenuo je i uredio prva dva broja župnoga lista Povezanost te uredio i pripremio za tisak knjigu o žrtvama drugoga svjetskog rata i domovinskoga rata: Poginuli iz župe Studenci za vrijeme drugoga svjetskog rata, (Studenci, 1997.). Povremeno objavljuje u Crkvi na kamenu.  


13. Don Gordan Božić, župni vikar od 1993. do 1994.

   Don Gordan Božić, rođen je 24. listopada 1966. u Blizancima, župa Gradina, općina Čitluk, a sin je Mladena i Ljilje r. Zubac. Četiri razreda osnovne škole završio je u Blizancima (1973.-1977.) a sljedeća četiri u Čitluku (1977.-1981.). Nakon toga završio je klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1981.-1985.) te je ujesen 1985. upisao studij filozofije i teologije na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu. Nakon prve godine studija služio je vojsku u Bitoli (1986.-1987.), potom nastavio studij u Sarajevu gdje je završio pet godina a šestu (1991.-1992.) na Nadbiskupskoj teologiji u Splitu. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je 5. travnja 1992. biskup Pavao Žanić u Splitu (župa sv. Pavla, Pujanke) a za svećenika 29. lipnja 1992. biskup na istome mjestu. Prva njegova služba bila je župni vikar u Šipovači-Vojnićima odakle je dekretom od 3. studenoga 1993. premješten za župnoga vikara u Studencima (1993.-1994.). Nakon godinu dana, dekretom od 9. srpnja 1994., premješten je za župnoga vikara u Mostar, u župu sv. Ivana Evanđelista (1994.-1998.) a potom na istu službu u Stolac (1998.-2000.). Nakon toga bio je župni upravitelj župe sv. Luke u Mostaru (2000.-2003.) te od 2003. župni upravitelj župe Rotimlja i iseljene župe Stjepan Krst. Godine 2009. imenovan je na službu župnika u Prisoje, općina Tomislavgrad.  


12. Don Marinko Pervan, župni vikar od 1989. do 1991.

   Don Marinko Pervan rođen je u Čapljini 30. travnja 1963. Potječe iz obitelji Pere i Ruže r. Perić iz Tasovčića, župa Čeljevo, općina Čapljina. Osnovnu četverogodišnju školu završio je u Tasovčićima (1970.-1974.), sljedeća četiri razreda u Čapljini (1974.-1978.) a klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1978.-1982.). Poslije ispita zrelosti služio je vojsku u Derventi i Hadžićima kod Sarajeva (1982.-1983.) a nakon toga je završio filozofski i teološki studij na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1983.-1989.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je 6. prosinca 1988. u Sarajevu nadbiskup Marko Jozinović a za svećenika biskup Pavao Žanić u Mostaru 29. lipnja 1989. Iste godine, 7. studenoga, imenovan je župnim vikarom u Studencima gdje je ostao do 23. veljače 1991. kad mu je dopušteno da pođe spremati se za rad u misijama te je poslije studija engleskoga jezika u Irskoj (1991.) i talijanskoga u Italiji (1992.) kao misionar djelovao 12 godina u Etiopiji (1992.-2004.). Vrativši se u Hercegovinu, imenovan je župnim vikarom u mostarskoj župi sv. Ivana (2004.-2006.) a od studenoga 2006. djeluje kao misionar za hrvatske katolike u Norveškoj. 


11. Don Zdravko Ivanković, župni vikar od 1988. do 1989.

   Don Zdravko Ivanković rođen je 1. ožujka 1959. u Hodovu (Ljuca), župa Rotimlja, a živio je na Stjepan Krstu, općina Stolac. Roditelji su mu Boško i Mara r. Marić. Nakon četverogodišnje osnovne škole na Donjem Brštaniku (1966.-1970.), sljedeća četiri razreda pohađao je u Stocu (1970.-1974.). Klasičnu gimnaziju završio je u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu (1974.-1978.) a odmah nakon ispita zrelosti pozvan je na odsluženje vojske i poslan u Pulu (1978.-1979.). Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1979.-1985.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je biskup Pavao Žanić 2. prosinca 1984. u Mostaru a za svećenika isti biskup u istom gradu 29. lipnja 1985. Nakon svećeničkoga ređenja bio je tri godine župni vikar u Hrasnu, općina Neum, (1985.-1988.) a onda je na istu službu u Studence imenovan 23. kolovoza 1988. U Studencima je ostao godinu dana te je 7. studenoga 1989. imenovan župnikom u župi Šipovača-Vojnići. Nakon službovanja u toj župi (1989.-1993.), premješten je za župnika u Rotimlju (1993.-1998.) a onda za župnika na Ledinac (1998.-2007.). Zatim je razriješen župe Ledinac te smješten u Svećenički dom odakle je u rujnu 2007. otišao na liječenje u Zagreb. U prosincu 2007. i siječnju 2008. zamjenjivao je župnika u Gabeli. Od listopada 2008. ravnatelj je Svećeničkoga doma u Mostaru. Uz to od siječnja 2009. vodi brigu za župu Crnač, a u međuvremenu bio je privremeni upravitelj župe Prisoje (siječanj-lipanj 2009.) i Janjina u Dubrovačkoj biskupiji (siječanj-travanj 2010.) a od 29. travnja 2010. zamjenik je župniku u Neumu.  


10. Don Ivan Kordić, župni vikar od 1984. do 1988.

   Don Ivan Kordić rođen je 10. siječnja 1956. u Grljevićima, u istoimenoj župi, općina Ljubuški. Roditelji su mu Stojan i Mila r. Babić. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Grljevićima (1961.-1965.) a sljedeća četiri u Vitini (1965.-1969.). Klasičnu gimnaziju započeo je 1969. u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu a završio 1974. godine u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1974.-1981.) uz jednu godinu prekida kada je služio vojsku u Tuzli (1976.-1977.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je u Mostaru 7. prosinca 1980. biskup Pavao Žanić a za svećenika isti biskup 29. lipnja 1981., također u Mostaru. Ujesen iste godine imenovan je župnim vikarom u Šipovači-Vojnićima (1981.-1983.), zatim je istu službu obnašao u župi Gradina (1983-1984.). Za župnoga vikara u Studencima imenovan je 5. rujna 1984. gdje je ostao do 1988. godine. Nakon toga imenovan je 22. kolovoza 1988. župnikom u Čeljevu kod Čapljine, odakle je 2002. godine premješten za župnika u susjedno Dračevo, a 2008. za župnika u Gabelu. 


9. Don Blaž Ivanda, župni vikar od 1980. do 1984.

   Don Blaž  Ivanda rođen je 13. studenoga 1952. u Vinici, župa Vinica, općina Tomislavgrad gdje su živjeli njegovi roditelji, Petar i Mara r. Šiško, koji su kasnije preselili u Makarsku. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Vinici (1959.-1963.) a sljedeća četiri u Aržanu (1963.-1967.). Poslije završene klasične gimnazije i splitskom sjemeništu (1967.-1971.) služio je vojsku u Zrenjaninu i Nišu (1971.-1972.). Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu (1973.-1979.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je pomoćni sarajevski biskup Tomislav Jablanović u Sarajevu 17. travnja 1977. a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1978. u Gracu, općina Neum. Završivši i šestu godinu studija, bio je imenovan župnim vikarom u Grljevićima (1979.-1980.). Potom je 24. rujna 1980. imenovan na službu župnoga vikara u Studence. Potom je 6. srpnja 1984. imenovan župnikom u Gracu gdje je bio zaređen za svećenika. Od 2002. godine je župnik u Čeljevu kod Čapljine. U Gracu je sagradio novu župnu kuću i čak tri puta morao obnavljati župnu crkvu koja je u posljednjem ratu bila posvema stradala a kao župnik Čeljeva sagradio je filijalnu crkvu i kuću u Tasovčićima.  


8. Don Mato Šarić, župni vikar od 1979. do 1980.

   Don Mato Šarić rođen je 24. rujna 1952. u Grabovici, u istoimenoj župi, općina Tomislavgrad. Roditelji su mu bili Drago i Jaka r. Ivančić. Osnovnu četverogodišnju školu pohađao je u Grabovici (1959.-1963.) a sljedeća četiri razreda u Prisoju (1963.-1967.). Potom je završio klasičnu gimnaziju u splitskom sjemeništu (1967.-1971.). Filozofski i teološki studij završio je na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu (1971.-1978.) uz prekid od jedne godine radi služenja vojske. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je pomoćni sarajevski biskup Tomislav Jablanović 17. travnja 1977. u Sarajevu a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule u župi Šipovača-Vojnići 29. lipnja 1977. Nakon završene i šeste godine studija don Mate je najprije bio godinu dana župni vikar u Kruševu kod Mostara (1978.-1979.). Na službu župnoga vikara u Studencima imenovan je 1. rujna 1979. Malo poslije toga, nakon iznenadne smrti župnika don Zvonke Vuletića don Mato je 10. prosinca 1979. imenovan župnim upraviteljem župe do imenovanja don Tadije Pavlovića 4. siječnja 1980. Nakon godinu dana boravka u Studencima, don Mato je 24. rujna 1980. imenovan za župnoga vikara u Vinici, općina Tomislavgrad, gdje je ostao do 13. svibnja 1982. kad je postao župnik u župi Kapela kod Bjelovara (1982.-2004.), u Zagrebačkoj nadbiskupiji, i inkardiniran u Zagrebačku nadbiskupiju. Od 2004. godine župnik je župe Štefanje kod Bjelovara a od 2007. i dekan Čazmanskoga dekanata. 


7. Don Ljubo Majić, župni vikar od 1977. do 1979.     

   Don Ljubo Majić je rođen  22. kolovoza 1948. u Drinovcima, u istoimenoj župi, općina Grude, od roditelja Petar i Slavka r. Majić. Osmogodišnju školu don Ljubo je završio u rodnim Drinovcima (1955.-1963.) a klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1963.-1967.). Nakon ispita zrelosti, obavljenoga u lipnju 1967., dvije godine je služio vojsku u Knjaževcu i Prištini (1967.-1969.) a onda je započeo filozofski i teološki studij na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu (1969.-1975.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je sarajevski nadbiskup Smiljan Čekada 21. travnja 1974. u Sarajevu a za svećenika, nakon pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1974. u Pologu kod Mostara. Nakon što je završio i šestu godinu studija, prva služba na koju je bio imenovan bila je u župi Rašeljke, općina Tomislavgrad, gdje je kao župni vikar djelovao dvije godine (1975.-1977.). Nakon toga je 5. rujna 1977.  imenovan župnim vikarom u Studencima gdje je ostao također dvije godine te je nakon toga od 1. rujna 1979. još jednu godinu bio župni vikar u Domanovićima, općina Čapljina. Iz Domanovića je premješten na službu župnika u Sutini, gdje je ostao 11 godina (1980.-1991.). Za vrijeme službe u Sutini počeo je ozbiljno pobolijevati te je 1991. godine razriješen župničke službe radi liječenja koje je vršeno u Mostaru i Splitu. Kad je 1992. godine započeo rat, don Ljubo se također našao u njegovu vrtlogu. Dijeleći izbjegličke dane s mnogim prognanim ljudima, po dogovoru biskupa iz Mostara i s Hvara, stavio se 1993. godine na raspolaganju za duhovne potrebe prognanim vjernicima koji su se našli na Hvaru. Nakon nekoliko mjeseci boravka na Hvaru, iste 1993. imenovan je prefektom u splitskom sjemeništu gdje je, liječeći se istovremeno kod tamošnjih liječnika, ostao do 1996. Tada se, zbog zdravstvenih poteškoća, nastanio u Svećeničkom domu u Dubrovniku gdje su boravili umirovljeni i bolesni svećenici iz Hercegovine zato što je Svećenički dom u Bijelom Polju bio posvema razrušen. U rujnu 1999., iako narušena zdravlja, prihvatio je službu ravnatelja Svećeničkoga doma u Dubrovniku gdje je boravilo desetak svećenika i nekoliko časnih sestara franjevaka koje su se brinule o njima. Na toj službi doživio je iznenadan moždani udar u srijedu 13. veljače 2001. ujutro te je istoga dana navečer, u 53. godini života i 27. godini svećeništva, umro u dubrovačkoj bolnici. Pokopan je dva dana kasnije, 15. veljače, u obiteljsku grobnicu na groblju "Bartuluša" u Drinovcima.  


6. Don Šimun Pavlović, župni vikar od 1974. do 1977.

   Don Šimun Pavlović je rođen 1. rujna 1949. u Rotimlji, istoimena župa, općina Stolac. Roditelji su mu se zvali Božo i Ljubica r. Puljić. Osnovnu školu završio je u Rotimlji (1956.-1960.) a sljedeća četiri razreda u Aladinićima (1960.-1964.). Klasičnu gimnaziju završio je u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1964.-1968.) a filozofski i teološki studij u Bogosloviji u Splitu (1968.-1974.). Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je pomoćni splitski biskup Ivo Gugić 1. travnja 1973. u Splitu a za svećenika, nakon pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 1. srpnja 1973. u Prenju, općina Stolac. Tijekom posljednje godine studija pastoralno je pomagao u župi Blažene Djevice Marije (Spinut) u Splitu a nakon završetka studija imenovan je 2. rujna 1974. župnim vikarom u Studencima gdje je ostao tri godine te je 7. rujna 1977. imenovan za župnika u Neumu. Dok je bio u Studencima, vodio je brigu oko izgradnje filijalne crkve u Stubici. Nakon službovanja u Studencima imenovan je župnikom u Neumu gdje je ostao do 3. kolovoza 1978. kad je ostavio svećeničku službu. Kasnije je studirao pravni fakultet i novinarstvo u Beogradu. Danas sa svojom obitelji živi u Zagrebu, radi s djecom i mladeži s posebnim potrebama i kao vjeroučitelj u školi. 


5. Don Mile Miljko, župni vikar od 1968. do 1970.

   Don Mile Miljko rođen je u Jasenici kod Mostara, u župi sv. Petra i Pavla, 20. rujna 1942. Njegovi roditelji Ilija i Ruža r. Gagro imali su šestero djece od kojih je don Mile rođen kao peti po redu. Osnovnu četverogodišnju školu pohađao je u Jasenici (1949.-1953.) a nižu gimnaziju, kao posljednja generacija toga školskoga sustava, u Mostaru (1953.-1957.). Prvu godinu klasične gimnazije završio je u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1957.-1958.) a ostale tri godine u Nadbiskupijskom sjemeništu u Zagrebu (1958.-1961.). Filozofsko teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Zagrebu (1961.-1967.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper 23. ožujka 1966. u Zagrebu a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1966. u Kruševu. Istovremeno, dok je pohađao šestu godinu studija, bio je duhovni pomoćnik i studentski dušobrižnik u zagrebačkoj župi sv. Blaža a nakon završetka studija imenovan je župnim vikarom u Hrasnu, općina Neum, gdje je ostao kraće od jednu godinu dana. Dana 22. travnja 1968. imenovan je župnim vikarom u Studencima gdje je ostao do 13. srpnja 1970. kad je imenovan župnim vikarom u Šipovači-Vojnićima gdje će malo kasnije postati župnik. Na toj službi ostao je do listopada 1978. kad je poslan za dušobrižnika iseljenih hrvatskih katolika u Njemačku. Najprije je vodio Hrvatsku katoličku misiju u Göppingenu (1978.-1984.), biskupija Rottenburg-Stuttgart, a onda Hrvatsku katoličku misiju u Hamelnu, biskupija Hildesheim. Na ovoj službi ostao je do 30. ožujka 2008. Toga dana je umirovljen nakon čega se vratio iz Njemačke i nastanio u Zagrebu.  


4. Don Tomislav Majić, župni vikar od 1965. do 1968.

   Don Tomislav Majić rođen je 19. ožujka 1937. u Drinovcima, župa Drinovci, općina Grude. Rođen je kao peto od desetero djece roditelja, Josipa i Kate r. Alerić. Osnovnu školu pohađao je u Drinovcima (1944.-1948.). Nižu gimnaziju, kako se tada govorilo, odnosno od petog do osmoga razreda, u Ljubuškom (1948.-1949.), Sovićima (1949.-1952.) i u Zagrebu (1952.-1953.). Klasičnu gimnaziju završio je u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu (1953.-1957.). Dvogodišnju vojnu obvezu služio je u Podgorici i Vučitrnu (1957.-1959.). Nakon toga pohađao je filozofsko teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1959.-1965.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je u Zagrebu u proljeće 1964. godine a za svećenika, nakon završene pete godine studija, zaredio ga je biskup Petar Čule 29. lipnja 1964. Nakon što je diplomirao 1965. godine, biskup Čule ga je poslao za privremenog upravitelja župe Prisoje (lipanj-kolovoz 1965.). Potom je 20. kolovoza 1965. imenovan župnim vikarom u Studencima  gdje je ostao do 5. svibnja 1968. Već sutradan, kao župnik, preuzeo je župu Trebinja gdje je ostao godinu i pol dana (1968.-1969.). Zatim je imenovan župnikom u novoj župi Buhovo (1969.-1985.), gdje je sagradio župnu kuću i crkvu, pa na istu službu u Jarama (1985-1993.), te mostarskoj katedralnoj župi (1993.-1998.). Nakon toga biskup dr. Ratko Perić imenovao ga je 1998. godine župnikom u Grljevićima gdje je sagradio novu župnu kuću.

   Don Tomislav Majić u nekoliko je zbornika objavio više studija o svećenicima iz Hercegovine i ratnim događajima u Mostaru. Posebno ističemo njegov članak “Don Jerko Nuić (1915.-1945.)” koji je napisao za Zbornik radova o stradalim biskupijskim svećenicima u Hercegovini s naslovom Svjedoci vjere i rodoljublja (Mostar, 2005.). 


3. Don Nedjeljko Galić, župni vikar od 1964. do 1965.

   Don Nedjeljko Galić rođen je 2. kolovoza 1935. u Gorici, župa Gorica, općina Grude. Osnovnu školu završio je u Gorici (1942.-1947.) a klasičnu gimnaziju u sjemeništu u Zagrebu (1947.-1955.). Nakon toga je služio vojsku u Zagrebu, Ilirskoj Bistrici i Umagu (1955.-1957.) i ujesen 1957. godine upisao filozofsko teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu koji je završio 1963. godine. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je u Zagrebu u ožujku 1962. a za svećenika ga je zaredio, nakon završene pete godine studija, biskup Petar Čule u Gorici 29. lipnja 1962. Nakon što je završio i šestu godinu studija, bio je župni vikar u Kruševu (1963.-1964.) te je na istu službu Studencima imenovan 1. lipnja 1964. a razriješen dekretom od 20. kolovoza 1965. Svoj pastoralni rad u Studencima, uz redovito održavanje župnoga vjeronauka, posvetio je i provođenju liturgijske obnove i osobito uvođenja obreda svete Mise na hrvatskome jeziku. Nakon toga bio je župnik u Vinici godinu dana (1965.-1966.) a onda je imenovan župnikom u novoosnovanoj župi Jare (1966.-1985.) gdje je sagradio župnu kuću i crkvu. Nakon 19 godina iz Jara je premješten za župnika u Gradinu (1985.-2004.) a odatle je 2004. prešao na službu upravitelja Svećeničkoga doma u Mostaru koju je obnašao do 2008. Umirovljen je u jesen 2010. sa stalnim boravkom u Svećeničkom domu u Mostaru.  


2. Don Petar Vuletić, župni vikar od 1963. do 1964.

   Don Petar Vuletić je rođen je 10. siječnja 1937. u zaseoku Podžablje koji pripada župi Gradac u zaleđu Neuma. Drugo je od osmero djece svojih roditelja: Josipa, koji je umro 1976., i Janje r. Vukasović, koja je preminula tri godine kasnije.
Osnovnu školu pohađao je u Gracu (1943.-1947.), prvu godinu ondašnje male gimnazije, završio je na Širokom Brijegu (1947./1948.). Sjemenište je završio u Duborvniku (1948.-1955.), a bogoslovni fakultet u Zagrebu 1963.

   S kolegama don Nedjeljkom Galićem i don Vinkom Majićem, 29. lipnja 1962. u Gorici kod Gruda bio zaređen za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije.
Nakon studija biskup Čule mu je za prvo radno mjesto odredio službu župnoga vikara u Studencima. Poslije godinu dana provedenih u ovoj župi, don Petar je bio imenovan župnikom u Trebinji, susjednoj župi svoga rodnoga Graca, gdje je ostao četiri sljedeće godine (1964.-1968.). Iz Trebinje je bio premješten za župnika u Grabovicu u duvanjskom kraju, gdje je ostao samo dvije godine (1968.-1970.), a iz Grabovice u župu Ledinac koju je vodio pet godina (1970.-1975.). U svim ovim župama, uza svoj redoviti pastoralni rad, obnavljao je crkvene objekte i podizao nove te se počeo baviti spisateljskim radom ali i nastavio gajiti svoj veliki smisao i talent za folklorni izraz.
Don Petar je 1975. otišao u Australiju gdje se u Hrvatskoj katoličkoj misiji Adelaidi kroz pet godina (1975.-1980.) brinuo za hrvatske katoličke iseljenike.
   Nakon pet australijskih godina vratio se u Hercegovinu te početkom rujna 1980. bio imenovan za župnika u Stolac gdje je naslijedio mons. Anđelka Babića. Na službi stolačkoga župnika ostao je svega dvije godine (1980.-1982.) jer ga je biskup mons. Pavao Žanić, na Šjorovu izričitu zamolbu da ga imenuje župnim vikarom gdje god za to postoji potreba, premjestio u župu Potoke za pomoćnika mons. Mati Nuiću. U Potocima je najprije kao župni vikar djelovao dvije godine (1982.-1984.) a onda je u službi župnika naslijedio Nuića i u pastoralnoj službi ostao još jednu godinu (1984.-1985.). Nakon toga je bio imenovan upraviteljem Svećeničkoga doma u Potocima gdje se sljedeće četiri godine (1985.-1989.), zajedno sa sestrama franjevkama, brinuo za bolesne i umirovljene svećenike.
   U veljači 1989. otputovao je u SAD gdje je u hrvatskoj župi sv. Ante u Los Angelesu devet i pol godina bio župni vikar. Poslije toga, 1. srpnja 1998. imenovan je župnikom te župe no ostao je na službi vrlo kratko jer je već 12. studenoga iste godine umro nakon srčanoga udara. Njegovo je tijelo prevezeno u domovinu te je, nakon sprovodne Mise u mostarskoj katedrali koju je predvodio biskup mons. dr. Ratko Perić u koncelebraciji mnogo svećenika, bilo pokopano u svećeničku grobnicu na groblju Šoinovac u Mostaru.


1. Mons. Petar Bulum, župni vikar od 1942. do 1945.

   Prvi imenovani župni vikar za župu Studence ili kapelan, bio je don Petar Bulum. Rođen je 13. veljače 1918. u selu Kolojanj, u tadašnjoj župi Donje Hrasno (danas Hrasno). Otac mu se zvao Kuzma a mater Stana, rođena Krešić. Kad su mu bile četiri godine, obitelj se preselila u Dračevo, selo koje se tada nalazilo u župi Klepci, gdje je Petar proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu 1929. godine. Poslije toga prijavio se među svećeničke kandidate Trebinjske biskupije. Biskup Alojzije Mišić poslao ga je u sjemenište i gimnaziju u Travnik gdje je proveo vrijeme od 1929. do 1937. kad je maturirao. Naime, gimnazijom se tada nazivalo osmogodišnje školovanje poslije četvrtoga razreda osnovne škole koje je završavalo "velikom maturom". Položivši tu "veliku maturu" Bulum se prijavljuje za filozofsko-teološki studij pa ga isti biskup šalje u Sarajevo gdje je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji petogodišnji studij uspješno priveo kraju u kasno proljeće 1942. Međutim, za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije bio je zaređen već godinu dana ranije, 8. travnja 1941., tj. poslije četvrte godine studija kako je tada bio običaj.
   Po odredbi Biskupskog ordinarijata u Mostaru, don Petar dolazi u Studence 1942. Godine i ostaje sve do 2. veljače 1945.
   Mnogi stariji župljani još se uvijek dobro sjećaju ovoga svećenika. Posebice oni koji su tada išli u osnovnu školu kamo je don Petar kao školski kateheta redovito dolazio. Upamtili su ga kao čovjeka blage naravi.
Zbog najezde partizana koji su ubili i njegovog oca Kuzmu i brata Rafu, don Petar se povukao najprije u Zagreb, potom u Austriju, Italiju, pa onda u Ameriku. U Americi je magistrirao pravo 1949. godine, ali je također obavljao i mnoge pastoralne poslove na raznim župama sv do svoga umirovljenja 1984. godine.
   Umro je 12. siječnja 1994. Nadbiskup Los Angelesa kardinal Roger Mahony predvodio je 14. siječnja za njega sprovodnu Misu poslije koje je don Petar pokopan na mjesnom groblju "Holy Cross Cemetery". 

 

 

 


 

ZAMJENICI STUDENAČKIH
ŽUPNIKA I ŽUPNIH VIKARA

 

   U različitim situacijama, i zbog različitih razloga, trebalo je ponekad privremeno, na kraće ili dulje vrijeme, zamijeniti bolesnoga, spriječenoga ili odsutnoga svećenika koji je službovao u Studencima. Zbog toga su se župnici obraćali molbom mostarskim biskupima tražeći zamjenike koje su im biskupi onda službeno slali. Prema tomu, u nastavku će biti prikazani samo oni svećenici koji su se kao zamjenici u župi Studenci pojavljivali službeno, to jest s dekretom mostarskih biskupa.

1. Dr. fra Radoslav Vukšić, na zamjeni u Studencima 1930.

2. Don Đuro (Juraj) Maslać, na zamjeni u Studencima 1941. i 1942.

3. Fra Hadrijan Sivrić, upravljao župom Studenci 1949.-1950.

4. Don Srećko Čulina, na zamjeni u Studencima 1955. i 1956.

5. Mons. Mate Nuić, na zamjeni u Studencima od 1956. do 1958.

6. Mons. dr. Marko Perić, na zamjeni u Studencima od 1958. do 1959.

7. Don Milivoj Galić, na zamjeni u Studencima 1970.

8. Don Tadija Pavlović, upravitelj župe 1979.-1980.

 

 

DVOJICA ĐAKONA NA PASTORALNOM PRAKTIKUMU

Tijekom posljednjih dvadesetak godina, u skladu s novim crkvenim propisima, polako se ustalio običaj da se nanovo zaređene đakone na neko vrijeme šalje u župe kako bi prije svećeničkoga ređenja stekli potrebno pastoralno iskustvo radi lakšeg uključivanja u odgovoran posao s ljudima onoga časa kad postanu svećenici i kako bi se barem donekle upoznali sa stanjem u biskupiji u kojoj će djelovati.

1. Don Željko Majić, đakon na praktikumu 1987.-1988.

2. Don Marko Šutalo, đakon na praktikumu 1998.

Free counters! 

© 2012 - 2019 Svetište Studenci. Dozvoljeno je preuzimati izvorne tekstove. Web development Ante Kozina