Mise u Svetištu sljedeće nedjelje u 8:00 i 11:00 sati.                                                                   Aktualni župni list

20. GODIŠNJICA POGIBIJE HRVATSKIH BRANITELJA NA DUBRAVSKOJ GRADINI - 13.7.2013.

   Na dubravskoj visoravni, područje općine Čapljina, prije 20 godina, u Domovinskom ratu 1993., za obranu hrvatskih prostora na ovom dijelu bojišnice, život su izgubila 24 hrvatska branitelja.

To je bio jedan od najkrvavijih i najtežih ratnih dana tog dijela bojišnice. Ove godine, 13. srpnja, na 20. godišnjicu pogibije odslužena je na Gradini sveta Misa i prikazana za sve izginule branitelje. Skupio se veliki broj vjernika, u prvom redu rodbina poginulih branitelja, ali također i njihovi prijatelji i suborci. Na ovaj veliki dan sjećanja bili su prisutni također i predstavnici civilnih i vojnih vlasti. Domaći župnik župe Aladinići don Marko Šutalo na početku svete Mise u 19 sati pozdravio je sve prisutne, a svetu Misu predvodio je i uputio prigodne riječi generalni vikara hercegovačkih biskupija, mons. Željko Majić uz koncelebraciju još desetak svećenika. Među dvadeset četvoricom poginulih hrvatskih branitelja, trojica su iz župe Presvetoga Srca Isusova u Studencima: Josip Bule, Lenko Bule i Ivan Šimović.

Evo svih imena izginulih hrvatskih branitelja: Josip Bule, Lenko Bule, Ivan Šimović, Goran Rebac, Vedran Đoković, Zlatko Ivanković, Gojko Galić, Nikola Krmek, Krešo Bubalo, Dragan Miličević, Radoje Vidaković, Slavko Previšić, Ilija Krešić, Zoran Šuman, Franjo Bošković, Vinko Babić, Zdravko Jelić, Ivan Čović, Miroslav Mandarić, Kruno Zlomislić, Zdravko Kulaš, Božo Anić, Zdravko Sopta i Branimir Grgić.

Svetu Misu lijepim liturgijskim pjesmama popratio je župni zbor župe Aladinići. U protoklolu nakon svete Mise „Lijpu našu“ otpjevala je klapa „Trebižat“ iz Trebižata.

Nakon svete Mise vijence su na spomenik poginulih hrvatskih branitelja položili: Djeca poginulih pripadnika HVO-a, Izaslanstvo Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata općine Čapljina, Izaslanstvo općinskog vijeća Čapljina i općine Čapljina predvođeno načelnikom dr. Smiljanom Vidićem, izaslanstva susjednih općina i Udruga proistekle iz Domovinskog rata općina Stolac, Ravno, Neum, Metković, izaslanstvo Vlade HNŽ, izaslanstvo ministarstva za pitanje branitelja HNŽ, izaslanstvo ministarstva obrane i oružanih snaga BiH, te izaslanstva političkih stranaka HDZ BiH i HDZ 1990.

Propovijed generalnog vikara, mons. Željka Majića

Braćo svećenici, poštovane i drage obitelji, rodbino i prijatelji poginulih branitelja, poštovani nositelji i predstavnici svih vrsta i razina vlasti, braćo i sestre!

U ovim proljetno-ljetnim mjesecima naš hrvatski narod je hodočasnički narod. Hodočastimo u svetišta, crkve i kapele podignute u čast Osobama Presvetoga Trojstva, našoj nebeskoj Majci, svecima Božjim ugodnicima i našim nebeskim zaštitnicima i zagovornicima; obilazimo grobove svojih pokojnika u prigodi blagoslova polja, hodočastimo na mjesta tolikih povijesnih stradanja naših očeva i djedova, majka i baka, sinova i kćeriju, muževa i supruga, braće i sestara, rodbine i prijatelja, od Bleiburga, Radimlje, Jazovke, do današnje dubravske Gradine. I svako naše hodočašće na ova sveta mjesta hrvatskoga stradanja u dubini srca i duše budi snažan osjećaj tuge i sjete, jer čuje se jauk majke koja oplakuje sinove svoje i koja nikako da se utješi za djecom, jer njih više nema. No, draga moja braćo i sestre, mi na ova sveta mjesta ne dolazimo kao oni koji nemaju nade, kao oni koji su zauvijek izgubili svoje mile i drage. Stoga neka u našim srcima danas snažno zazvoni Božji poziv upućen po proroku Jeremiji: "Prestani kukati, otari suze u očima! Patnje će tvoje biti nagrađene: oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske. Ima nade za tvoje potomstvo - riječ je Jahvina - sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj“ (Jer 31,16). Stoga, ne plači danas draga majko i oče, suprugo i dijete, brate i sestro, jer ovdje pali hrvatski sinovi vratili su se u svoj kraj, u kuću dobroga Oca na nebesima, a vratili su se i u svoj rodni kraj po slobodi koju su nam izvojevali, a očituje se i u ovome što danas možemo na mjestu njihova stradanja s vjerničkim pijetetom ih se spominjati i za pokoj njihove duše Bogu molitve uzdizati.

Sveta mjesta hrvatskoga stradanja, pa i ovo, obilježili smo križem Kristovim, križem u kojem je život, spas i uskrsnuće naše. Ovo je jubilarna godina Kristova križa. Slavimo 1700. obljetnicu od povijesne pobjede na Milvijskom mostu, koju je u znaku Kristova križa izvojevao car Konstantin te dao kršćanima slobodu. Svjedoci smo, kako u prošlosti tako i danas, velikoga protivljenja, ne samo našega izraza vjerničkoga štovanja križa Gospodinova, nego i podizanja na mjestima hrvatskoga stradanja. Prije mjesec dana s podveleških proplanaka mogli smo čuti čelnika muslimansko-bošnjačkog naroda koji govori da bi se i sam Isus postidio križa na „mostarskome brdu“. Za pretpostaviti je da mu je ista misao i o ovom križu na Gradini i svim križevima koja smo vjernički istakli na zvonicima crkava, uzvisinama i poljanama, raskrižjima i javnim mjestima, domovima ali i onima oko vjerničkoga vrata kao živi podsjetnik da nam je Krist na svim putovima života suputnik i u patnjama supatnik. Ne malo začuđeni odakle njemu ne kršćaninu spoznaja misli i osjećaja samoga Isusa Krista odgovorili smo: Gospodin se Isus Krist u Hercegovini ne stidi zbog podizanja vjerskih objekata i simbola kojima se On dostojno časti i slavi! On se nad grijehom i zlom žalosti upravo kao što se nad istinom i pravdom raduje. Isus Krist dragovoljno prihvaća križ te nas svojom smrću na križu i svojim slavnim uskrsnućem spašava. Križ je znak spasenja, znak pobjede nad grijehom, znak izmirenja ljudi s Bogom i među sobom. S ovim osjećajima, vjerom, ljubavlju i zahvalnošću Isusu Spasitelju podizali smo i podižemo križeve. Moto pod kojim križeve podižemo: "Prekujmo mačeve u plugove, a koplja u srpove" (usp. Iz 2,4), svakom dobronamjerniku dostatno govori. S mjesta na kojima se uzdiže Kristov križ, i u bližoj a isto tako i u daljoj prošlosti, polijetali su smrtonosni projektili raznih okupatora i neprijatelja koji su razarali, ubijali gradove i sela i njihove žitelje, rušili vjerske, kulturne, znanstvene objekte i zdravstvene institucije te stambene i poslovne prostore. Od njihove izgradnje s tih svetih mjesta, ne da nije poletjela ni jedna granata ili ubojiti metak, nego nije poletjela ni jedna riječ, a da nije pozivala na mir i ljubav, istinu i pravdu, praštanje i zajedništvo. Stoga ćemo i mi ovdje, na ovome svetom mjestu, osloboditi se svakoga osjećaja u srcu koji nije u skladu s evanđeljem, odgovora i prigovora drugima i drugačijima. Ovdje ćemo, zagledani u Kristov križ, stojeći na ovom svetom tlu natopljenu krvlju tolikih mučenika i hrabrih branitelja postaviti si pitanje i tražiti odgovor: Što je to zapravo Kristov križ?

Gledajući ga materijalno to je neutralna materija sastavljena od dviju unakrsnih greda bile on od drveta, kamena, željeza, betona ili neke druge sirovine. Gledajući ga povijesno, u ljudskom shvaćanju, djelovanju i odnosu križ iz puke materije prelazi u znak čašćenja ali i osporavanja i odbacivanja. Tako je za Židove križ, koje su kao sredstvo kažnjavanja izmislili Feničani i obilato koristili Rimljani, velika sablazan. Za Grke to je velika ludost koja se može zamisliti: Da Bog dopusti raspeće vlastitoga Sina, njihovoj misli bilo je nepojmljivo. Stoga Kristova muka i smrt na križu uvelike su pridonijeli da Židovi nisu mogli prihvatiti Isusa kao obećanoga Mesiju, a Grcima da odbace tako „kontradiktornoga“ Boga. No po razapinjanju Krista na križ, križ dobiva jednu novu dimenziju, onu božansku – spasenjsku. Stoga, sv. Pavao vođen ovom božanskom dimenzijom zaokreće ljudsku logiku te veli da je ludo Božje mudrije od ljudi i slabo Božje snažnije od ljudi. (1Kor1,18-25) I baš u tom svijetlu spasenja mi prihvaćamo Kristov križ, prihvaćamo muku i tegobu života, prihvaćamo i smrt, kako prirodnu tako i ovako nasilnu koju su doživjeli 24 hrvatska branitelja o čijoj se obljetnici ovdje na molitvu podno križa Kristova okupismo. Tim križem Crkva i naš narod stoljećima se diči, njega časti, njega ispovijeda, prema njemu u križevima životne svakodnevnice svoje oči podižemo. Bili bismo lašci kada ne bismo priznali da se i u nama pojavi židovska misao o sablazni ili grčka o ludosti. No, sve te sumnje snaga ljubavi križa raspršuje, ucviljene tješi, slabe osnažuje, bolesne liječi, klonule podiže, mrtve na život vječni rađa.

Braćo i sestre! Osim onoga što je križ u sebi, mi smo danas pozvani odgovoriti na pitanje što je križ za nas. Što to nam poručuju i na što nas pozivaju dvije unakrsne grede na koje je zloća grijeha objesila – razapela samoga Boga i kojega je sam Bog iz oružja mržnje pretvorio u oruđe ljubavi te je postao znak Božje ljubavi prema ljudima: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13).

Dakle, križ je znak ljubavi. Dok njegova vertikala izražava ljubav Božju prema nama i poziva nas da na tu ljubav životno odgovorimo, u isto vrijeme ona podsjeća i opominje da nema vertikale bez horizontale - međusobnog odnosa u ljubavi. Ta i sam Isus, prije nego li je raspet, križ je definirao i ljudski život odredio dvjema zapovijedima: Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Ne čini li nam se, draga braćo i sestre, da je upravo tu problem naše autentičnosti života u križu - znaku spasenja i što nam, ako hoćemo biti iskreni, danas oduzima snagu u nogama za iskreno, vjerodostojno i stameno stajanje pred križem Gospodinovim i na mjestu hrvatskoga stradanja. Previše smo se okrenuli svojim vertikalama, izgradnji vlastitog životnog uspjeha i karijere, imena i svakovrsne moći. Ne možemo reći da ljubimo Boga kojeg ne vidimo, a pri tom nismo u ljubavi s bratom kojeg vidimo, inače bi to bio privid, obmana pod kojom nešto skrivamo. A to nešto mogu biti sebeljublje, traženje sebe neovisno o milosti Božjoj ili pak jednostavno osjećaj manje ili više vrijednosti u odnosu na druge. Naši narušeni međusobni odnosi su znak poremećenosti ispravnog odnosa prema Bogu i pokazatelj koliko naša srca još uvijek nisu poput Presvetog Isusovog Srca, na križu probodenoga. I bez da ikoga posebno prozivamo, jer ovih natruha zla ima u svima nama kako pojedinačno tako i zajednički, ovdje zajedno s Apostolom naroda pozivamo: „Ne budimo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakom pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanju ljubavi“ (Ev 4, 14-16). Na to nas poziva i ovaj ovdje podignuti križ i ovo sveto mjesto natopljeno krvlju dragih branitelja u kojima se na izvrstan način spojila i vertikala i horizontala Kristova križa.

Blažena Djevica Marija koja je pod križem Kristovim ucviljena stajala ali s križa utjehu dobila te Majkom sviju nas postala - danas 13. srpnja slavimo je kao Majku Božju Bistričku – našim dragim poginulim braniteljima koji su s križem u srcu i na čelu, krunicom oko vrta i u rukama, molitvom u srcu i na usnama svoj život položili na oltar Domovine, vrata raja otvorila, suze vama ucviljene i ožalošćene obitelji otrla i svojom vas majčinskom ljubavlju utješila, a svima nama putokaz i zagovornica autentičnoga življenja evanđelja u znaku Kristova križa uvijek bila. Amen.

Mario Jurković

  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-01
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-02
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-03
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-04
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-05
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-06
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-07
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-08
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-09
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-10
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-11
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-12
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-13
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-14
  • gradina-20-obljetnica-pogibije-hrvatskih-branitelja-2013-15
© 2012 - 2019 Svetište Studenci. Dozvoljeno je preuzimati izvorne tekstove. Web development Ante Kozina