Free counters! 

 

U VJERI HODIMO

BISKUPIJSKO HODOČAŠĆE U RIM 6.-10. listopada 2013.

   

Oko 1.100 hodočasnika naših hercegovačkih biskupija u Godini vjere hodočastilo je u Rim, na grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla, duhovno se nadahnjivalo kroz molitvu i pjesmu, te uživalo u generalnoj audijenciji sa Svetim Ocem Franjom na trgu Sv. Petra. Iz naše župe išlo je 55 hodočasnika (od toga 19 bračnih parova), te 9 hodočasnika iz župa Vitina, Šipovača-Vojnići i Veljaci. Ukupno nas je u našem autobusu bilo 64. S nama je išao i naš župnik don Ivo.

  • Hodocasce u Rim 2013
  • Hodocasce u Rim 2013 (2)
  • Hodocasce u Rim 2013 (3)
  • Hodocasce u Rim 2013 (4)
  • Hodocasce u Rim 2013 (5)
  • Hodocasce u Rim 2013 (6)
  • Hodocasce u Rim 2013 (7)
  • Hodocasce u Rim 2013 (8)
  • Hodocasce u Rim 2013 (9)
  • Hodocasce u Rim 2013 (10)
  • Hodocasce u Rim 2013 (11)
  • Hodocasce u Rim 2013 (12)
  • Hodocasce u Rim 2013 (13)
  • Hodocasce u Rim 2013 (14)
  • Hodocasce u Rim 2013 (15)
  • Hodocasce u Rim 2013 (16)
  •    Svetišta kamo se hodočasti mjesta su Božje blizine, gdje čovjek u dubini duše susreće Boga, napose po sakramentima svete ispovijedi i svete pričesti. Hodočasnik ostavlja svoj dom, poput praoca Abrahama, na neko vrijeme napušta svoje navike, svoju zatvorenost, monotoniju i osamljenost, a doživljava radostan susret sa članovima velike putujuće zajednice vjernika – Crkve – na čijem je čelu trenutno sveti otac Franjo. Tako hodočasnička mjesta postaju susretišta jače komunikacije i vanjska manifestacija unutarnje vjere. Tako smo se i mi, grupa hodočasnika od 64 člana na čelu sa župnikom don Ivom Šutalom odazvali na poziv koji nam je još papa Benedikt XVI. uputio 5. listopada prošle godine, na grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla, objavljujući Dekret kojim vjernicima podjeljuje Potpuni oprost, a koji se može zadobiti od dana otvorenja Godine vjere pa sve do njezina zatvaranja. Tako smo se na taj način i mi, hodočasnici u ovom hodočašću, ispovijedali i primali svetu pričest za potpun oprost naših grijeha i grijeha naših pokojnih! Stoga je i ovaj naš hodočasnički pohod u središte kršćanstva – u vječni grad Rim – bio od iznimne važnosti jer je organiziran  u GODINI VJERE! A moto našega hodočašća glasio je: U vjeri hodimo!

    Ponedjeljak, 7. listopada – Asiz: Porcijunkula, grob sv. Franje, grob sv. Klare


    Naš prvi hodočasnički dan započeo je u nedjelju 6. listopada u popodnevnim satima kada smo se, nakon pozdrava s našim bližnjima pred župnim pastoralnim centrom, uputili prema splitskoj luci. Stigavši u luku negdje oko 6 sati poslijepodne, preuzeli smo svoje karte, naoružali se vrećama za spavanje, jastucima, hranom i krenuli na plovidbu trajektom `Zadar`. Upravo se na tom trajektu ukrcalo 990 hodočasnika, dok se jedan autobus ukrcao se na `Marka Pola`. Ukupno je naime bilo 17 autobusa s oko 1.100 hodočasnika. Kad smo ušli na brod, mjesta naizgled nije bilo za sve, stoga smo zauzimali podove, hodnike, stepenice i spremišta za sjedenje i za spavanje! Noć je sporo protjecala, pa smo razgledali prostorije trajekta, a na palubi doživjeli onaj divni osjećaj noćne ljepote dok ti jugo mrsi kosu u mirisu Jadrana sve dok nam kiša nije pomrsila taj ugođaj. Svitalo je, i ubrzo je došlo tih 7 sati i naše uplovljavanje u luku u Anconi. Nakon prolaska kroz policijsku kontrolu zaputili smo se svojim busevima, a naš studenački bio je onaj s brojem 7, kojim je upravljao Denis Herceg. I tamo nas je dočekala kiša, al` putujući prema Asisu počelo se razvedravati, sunce nas je i previše grijalo. Po dolasku prvo naše razgledavanje bilo je usmjereno bazilici Gospe od anđela – Porcijunkuli – gdje smo u 12 sati slavili svetu Misu koju je predvodio i propovijedao fra Miljenko Šteko, provincijal hercegovačkih franjevaca. Posebnost te crkve je u tome što se unutar velike bazilike Gospe od anđela nalazi mala, Porcijunkula, u kojoj se po sv. Franji počeo rađati red Manje braće. Važnost te crkve počinje od 2. kolovoza  1208. g., tj. od dana obraćenja svetog Franje. Upravo je taj datum dan potpunog oprosta, tzv. porcijunkulskog oprosta. Oprost je god. 1216. sv. Franjo izmolio od pape Honorija III., koji je odredio posebni oprost svima onima koji pohode crkvicu Porcijunkulu. Crkvica Porcijunkula nalazi se danas unutar bazilike Sv. Marije Anđeoske koja je građena po nalogu pape Pija V. od 1569. do 1679. Papa Pio X. uzdigao je baziliku na čast papinske bazilike nazivajući je "Majkom i Glavom svih crkava franjevačkog reda". U ovoj maloj crkvici, sv. Franjo je doživio obraćenje i rasvjetljenje kada ga Bog poziva živjeti i propovijedati Evanđelje. U njoj je i osnovan red Manje braće (lat. ORDO FRATRUM MINORUM - OFM). U njoj su se braća sabirala, slavila kapitule, a napose molila. U njoj je Franjo primio u bratstvo i sv. Klaru. Porcijunkula je zapravo jedno malo svetište sv. Marije Anđeoske koju je sv. Franjo osobito volio. Smatrao je da je u njoj Majka Gospodinova osobito prisutna, te iz tog mjesta osobito pomaže sve koji joj se utječu.
    Zatim smo krenuli na grobove sv. Franje i sv. Klare. Papinska bazilika Svetog Franje Asiškog upravo je njegovo grobno mjesto i jedno je od najvažnijih hodočasničkih mjesta u Italiji. Bazilika, započeta 1228. godine, izgrađena je u strani brda i sastoji se od dvije crkve, poznate kao Gornja crkva i Donja crkva, i kripte gdje se nalaze ostaci svetog Franje. S pripojenim samostanom, crkva je prepoznatljiva znamenitost na panorami Asisa.
    Negdje poslijepodne, nakon dugog razgledanja, bez odmora, krenuli smo u predgrađe Rima – Sacrofano – u Fraterna Domus, gdje smo se smjestili i krenuli na večeru. Mislim da nam te večeri nijedna hrana ne bi utažila glad, a osobito ne talijanska, ali kad si gladan ne gledaš što je pred tobom.


    Utorak, 8. listopada – Rim
    Bazilika sv. Pavla, sv. Ivana Lateranskog, Svete Marije Velike


    Ujutro smo svi bili u 6 na nogama! Nakon doručka zajedno smo krenuli prema bazilici sv. Pavla izvan zidina (misli se izvan vatikanskih zidina) gdje je misno slavlje predvodio i propovijedao naš domaći biskup, mons. Ratko Perić. Sv. Pavao izvan zidina jedna je od četiri papinske bazilike u Rimu, i nakon bazilike sv. Petra najveća na svijetu. Nakon Pavlove smrti 67.g., za Neronovih progona, tijelo mu je bilo pokopano na obližnjem rimskom groblju. Nad tim grobom car Konstantin dao je izgraditi u 4.st. manju baziliku koja se ubrzo proširuje i tako postaje najveća crkva kršćanstva do 16. st. Godine 1823. staru baziliku je gotovo potpuno uništio požar. Sačuvani su samo mozaici u apsidi, glavni oltar s baldahinom i veliki svijećnjak. Više od 10 godina trajala je obnova koju su pomogli kršćani cijelog svijeta. Među dobročiniteljima je i naš veliki biskup Josip Juraj Strossmayer, koji je za obnavljanje stropa darovao slavonsku hrastovinu. Po uzoru na ranokršćanske bazilike, ispred ulaza se nalazi monumentalno četvorno predvorje, jedinstveno takve vrste u Rimu. Granitnih 156 stupova u četveroredu okružuju veliki kip svetog Pavla. Bazilika je duga 132, široka 65 i visoka gotovo 30 metara. Osamdeset granitnih stupova korintskoga stila dijele baziliku u 5 lađa. Prozori bazilike izrađeni su od egipatskog alabastra. S lijeve i desne strane u zidu se nalaze kipovi dvanaestorice apostola, što označava zajedništvo Pavlove vjere i učenja s apostolskim zborom. Posebna originalnost ove bazilike su mozaici svih papa, počevši od Petra, koji pokazuju neprekinuti kontinuitet Kristova vrhovnog učiteljstva koje je povjerio Petru. Gotovo svi ti mozaici nanovo su učinjeni, jer su stari uništeni u požaru. Glavi oltar uzdiže se nad grobom sv. Pavla. Iznad njega nalazi se mramorni baldahin u gotičkom stilu iz 13. st. U poprečnoj lađi nalaze se četiri pokrajnje kapele: sv. Stjepan, kapela Raspetoga (jedina izmakla požaru, u kojoj se čuva Presveti Sakrament), sv. Lovro, sv. Benedikt (od 7. st. benediktinci vode brigu za Baziliku). Nakon ove veličanstvene bazilike ušli smo u baziliku svetog Ivana Lateranskog na Lateranu. Ovo je vjerojatno i najstarija crkva na Zapadu; stolna crkva Rima i svega kršćanstva. Zbog toga već na ulazu u baziliku stoji natpis  `Omnium urbis et orbis ecclesiarum mater e caput` - Majka i glava svih crkava u Rimu i cijelom svijetu. To je ujedno počasni naziv bazilike. Baziliku sv. Ivana Lateranskog (rimsku katedralu) dao je sagraditi car Konstantin za vrijeme pontifikata pape sv. Silvestra. Iako je sagrađena u Konstantinovo doba, nije posvećena mučenicima nego Spasitelju. A budući da se u bazilici čuva i glava za koju se smatra da je najvjerojatnije glava Ivana Krstitelja, bazilika je posvećenja i njemu u čast, ali isto tako i svetom Ivanu evanđelisti. Obično se u nazivu bazilike ova dva imena spajaju u jedno. Važno je napomenuti da su ovdje pape imale službeno sjedište sve do 1305. kada sele u Avignon, a od 1377. premještaju sjedište u Vatikan. Ovo je i danas katedrala rimskog biskupa pa zbog toga novoizabrani papa dolazi ovamo te kao biskup Rima preuzima svoju katedralu. Peterobrodna bazilika dugačka je 130 metara. Na ulazu, tj. u predvorju, nalazi se kip cara Konstantina iz 4. st. Unutrašnjost bazilike je barokna, ali ima i drugih stilova. Bazilika je konstruirana u obliku latinskog križa, a podijeljena je antičkim stupovima koji su ostali zatvoreni unutar jakih pilastara. Kroz baziliku postavljeni su kipovi apostola izrađeni u gotičkom stilu, visoki 4 metra. Ovo ujedno označava ideju da je Crkva sazdana na temelju apostola. Ono što je posebno značajno za Hrvate jest činjenica da je 640. g. papa ovdje zaredio Ivana Ravenjanina za prvoga solinskoga biskupa te time počinje sustavno pokrštenje Hrvata. 
    Svete stube (Scala santa) pored bazilike Sv. Ivana Lateranskog prema predaji su stube kojima se Isus uspeo u kuću Poncija Pilata. Stube su originalno od mramora, međutim, obložene su drvetom. Ima ih 28, a prelaze se samo na koljenima. Iz Jeruzalema u Rim donijela ih je carica Jelena, Konstantinova majka oko 326. g. Sa svake strane stubišta je mramorna skulptura: Judin poljubac i Pilat koji pokazuje Isusu narod. Na vrhu se nalazi velika papinska kapela nazvana Svetinja nad svetinjama – Sancta Sanctorum.
    Razgledanje nastavljamo ulazeći u treću od četiri patrijarhalne rimske bazilike – baziliku Svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore) koja je sagrađena na istoimenom trgu. Raniji naziv crkve bio je Blažene Djevice Marije od Snijega (Santa Maria della Neve) nastao iz legende prema kojoj se rimskom patriciju Gionanniu i njegovoj supruzi u snu javila Blažena Djevica Marija te obećala da će im se ispuniti želja za rođenjem sina ako se njoj u čast sagradi crkva na mjestu koje će sljedećeg jutra biti pokriveno snijegom. Supružnici na to odlaze k papi Liberiju koji je imao isti san. I doista, ujutro 5. kolovoza 358., brežuljak Ekvilin bijaše pokriven snijegom. Ondje gdje se čudo doista dogodilo, sagrađena je crkva. Na temeljima stare Liberijeve bazilike, papa Siksto III., u čast proglašenja Marije Bogorodicom, na Efeškom saboru 431. gradi veliku baziliku posvećenu  Blaženoj Djevici Mariji Bogorodici.
    Nastavljamo razgledanje iste bazilike dolazeći do Svetog Petra u okovima. U apsidi bazilike, u staklenoj škrinji, naime, nalaze se okovi kojima je navodno bio okovan sv. Petar. U blizini je i kip Michelangelova Mojsija, te nadgrobna ploča u obliku medaljona najslavnijem minijaturistu svih vremena, našem Juliju Kloviću Croati. 
    Šetnju smo nastavili vječnim gradom dolazeći tako i do Koloseuma, izvorno nazvanog "Flavijev amfiteatar", koji je amfiteatar u Rimu. U Koloseumu su održavane gladijatorske borbe, koje je moglo pratiti 80. 000 gledatelja. Održavale su se i borbe sa životinjama i rijetko kada borbe s brodovima. U slučaju požara Koloseum bi se ispraznio za 10 minuta. Gradnja je započeta 72. za vrijeme cara Vespazijana, a dovršena desetak godina kasnije za vrijeme vladavine njegova sina Domicijana. U predvečerje smo došli do Piazze Venezie. Rim obiluje prekrasnim trgovima, a jedan od upečatljivijih jest Piazza Venezia (Venecijanski trg), trg na kojem se nalazi impozantna građevina, Il Vittoriano, posvećena prvom talijanskom kralju Vittoriu Emanuelu II., gdje se danas nalazi oltar domovine. I naposljetku otišli smo na grob kraljice Katarine Kosače – posljednje bosanske kraljice. Kad smo se vratili na večeru u Domus Fraterna na stolu su nas čekali makaroni bolonjez.


    Srijeda, 9. listopada – Trg sv. Petra: susret sa Svetim Ocem


    Treći dan – naš središnji dan hodočašća – jest susret sa Svetim Ocem Franjom na generalnoj audijenciji u 10 sati na Trgu svetog Petra. Mnoštvo se zgrnulo na sam trg. Neopisiv je to osjećaj, doživljaj i nezaboravan događaj na tom grandioznom trgu – majstorskom djelu projektanta Berninia. To, jednostavno rečeno, treba doživjeti. Iako smo zbog kašnjenja bili onemogućeni doći na već nam predodređena mjesta, zauzeli smo još bolje pozicije, uz samu ogradu. Ni kratka kiša rosulja nije nam mogla pokvariti raspoloženje, niti spriječiti našeg Svetoga Oca, papu Franju, da izađe među svoj narod. Evo ga, izlazi… gore je, lijevo, desno, gužva, guranje, svatko traži što bolju poziciju, i napokon, tu je, prolazi pored nas… hvala ti Bože, vidjeli smo ga, mahnuo nam je, i kao da je htio reći: Pa gdje ste vi Studenčani, otkad vas čekam… Mahali smo mu hrvatskim i papinskim zastavama, uzvikivali i vrištali od radosti, mahali svojim žutim kapama i ponovo uzvikivali… i bili sretni jer je Papa prošao upravo pored nas. Mnogi su uhvatili sliku i snimili kratki film. Tako je Papa prolazio Trgom sv. Petra, zaustavljao se, pružao ruke, grlio hodočasnike, ljubio ih u čelo, a vrisak radosti i sreće prolamao se onim dijelovima trga kuda bi prolazio. Bili smo presretni jer je papa Franjo prošao ni pola metra udaljenosti od nas. Osjetili smo toliku bliskost od koje se jednostavno naježiš, a vidjela se i pokoja suzica radosnica! A kiša je i dalje rosila, nekad i malo jače, ali se dojmilo da je Njemu bila neprimjetna. Kasnije je papa govorio o Katoličkoj Crkvi, čitalo se evanđelje na svim jezicima, bili smo pozdravljeni i na hrvatskom jeziku! Samo se Bogu možemo zahvaliti što smo mi bili ti koji smo ga vidjeli i što smo tomu prisustvovali.
    Nakon generalne audijencije krenuli smo ponovno u obilazak grada Rima i njegovih znamenitosti s našim vodičem don Josipom Kneževićem koji je rodom iz Zavidovića, rimski student, koji piše svoju doktorsku tezu iz patrologije. Bio je ukupno tri dana s nama, proveo nas i pokazao nam najznamenitije kršćanske objekte i središta koja trebamo vidjeti i o kojima trebamo čuti. Dani s njim kao vodičem bili su nam predivni jer nas je približio našim kršćanskim korijenima i pokazao nam značenje i smisao događaja onoga vremena za cjelokupnu kršćansku povijest. Nakon upriličenog odmora uputili smo se pješice prema Piazzi Navoni gdje se nalaze Fontana di Nettuno i Fontana dei Fiumi, tj. fontana koja predstavlja četiri rijeke: Nil, Ganges, Dunav i La Platu. Piazza Navona jedan je od najljepših rimskih trgova, prepun restorana, trattoria i kafića, što mu daje poseban ugođaj, a pogotovo noću, kad cijeli trg povezan s Campo dei Fiori (Cvjetni trg) postaje zabava na otvorenom.
    Sljedeći na redu bio je Pantheon, nekadašnji hram svim bogovima koji je naručio Marcus Agrippa za vladavine cara Augusta. Crkva ga je vremenom pretvorila u kršćanski hram i proglasila crkvom Svete Marije i mučenika, a trg ispred nje se zove Piazza della Rotonda.
    Onda smo se zaputili prema, kako  kažu, najljepšoj fontani na svijetu, što uistinu i jest – Fontani di Trevi. Fontana di Trevi je smještena u okrugu Trevi u Rimu. Visine je 26.3 m i širine 49.15 m. To je najveća barokna fontana u gradu i jedna od najpoznatijih u svijetu. Fontana je sagrađena u 18. stoljeću, po narudžbi pape Klementa XII., iako je u jednostavnijem obliku na tom mjestu postojala već u 15. stoljeću. Usred fontane je postavljena dominantna skulptura Neptuna, vladara mora, što simbolizira voda ispred skulptura, koji upravlja kočijom u koju su upregnuta dva morska konja, dok se s bočnih strana nalaze Tritoni. Navodno, to su Neptunovi sinovi, morski borci. S lijeve strane Neptuna nalazi se skulptura koja predstavlja obilje, a sa desne zdravlje. Prema legendi bacite li kovanicu u predivno barokno djelo arhitekta Nicole Salvija, u Rim ćete se sigurno vratiti. Obično se bacaju dvije kovanice preko ramena u jezerce ispod morskih konja - prva, za vašu želju, a druga za ponovni povratak u Rim. To bi mogao biti razlog zašto komunalne službe svakog jutra pokupe "utržak" od 3.000 eura u prosjeku. Novac se upotrebljava u svrhu čišćenja ovog megapolisa. Nakon vodenih ljepota naša grupa se razdvojila, jer nas je 18 otišlo s našim Ilijom Petkovićem iz Studenaca, bogoslovom koji studira teologiju u Rimu, a stanuje u Collegium Germanicum et Hungaricum, koji se nalazi poviše Piazze di Spagna – Španjolskog trga. Ilija nas je proveo kroz kolegij, kroz njihovu crkvu unutar samog kolegija, ponudio nas i kavom u njihovom kafiću, čak nas je odveo i na 9. kat zgrade koji je zapravo terasa, vidikovac za čitav Rim i Vatikan, odakle se mogu vidjeti sve znamenitosti Rima koje smo vidjeli i kroz koje smo prošli. Slika je to Rima u malom. Nakon toga zaputili smo se prema Španjolskom trgu, Piazzi di Spagna. Piazza di Spagna jedno je od najpopularnijih rimskih okupljališta i zasigurno jedan od najljepših rimskih trgova. Dugačke stube, obelisk, crkva na vrhu brežuljka i zanimljiva fontana, očito su dobitna kombinacija! Ime duguje španjolskom veleposlanstvu pri Svetoj stolici (Vatikanu), koje se tamo nalazi, a područje oko veleposlanstva, dakle i dio trga, u 17. stoljeću čak se smatralo španjolskim teritorijem! Na drugom kraju trga francusko je veleposlanstvo, čiji je utjecaj na trg zapravo mnogo veći. Naime, Francuzi su izgradili i same stube, s kojima se trg često poistovjećuje, danas nazvane španjolske stube, ali i prekrasnu crkvicu Trinita dei Monti na vrhu brdašca, koja kao da nadgleda sve ispod sebe. A onda smo krenuli ulicom prema svetom Jeronimu, ulicom prepunom svih svjetskih marki i brendova koje možeš samo gledati!! Nadalje, pošto je crkva sv. Jeronima bila malena za sve nas vjernike, svetu Misu smo slavili u crkvi svetog Karla, odmah pored ovog papinskog hrvatskog zavoda i crkve svetog Jeronima.
    A sad bi bio red i reći nešto o važnosti tog Papinskog hrvatskog zavoda  sv. Jeronima i crkve. Prisutnost hrvatskog naroda u Rimu seže u daleku prošlost. Prvotni centar i okupljalište hrvatskih hodočasnika nalazilo se u blizini Vatikana, a brigu o njima vodili su članovi ´Bratovštine Slavena predgrađa sv. Petra`. Za vrijeme osmanlijskih prodora velik broj Hrvata izbjegao je i svoje utočište tražili su u Rimu. Tada papa Nikola V., na molbu izbjeglih Hrvata, daruje hrvatskoj zajednici u Rimu crkvicu svete Marine na obali Tibera. Hrvatska zajednica odmah obnavlja crkvicu i posvećuje ju svetom Jeronimu, te se ubrzo uz crkvu organizira i bratovština sv. Jeronima. Također nakon i ovog dana te ugodnog druženja i upoznavanja novih prijatelja  uputili smo se na večeru. Nakon ukusne zakuske naša družba, naši stari i mladi, pred tim domom, zabavljala je pjesmom i plesom. To je ipak bila naša posljednja noć u Italiji, u Rimu, premda vjerujemo da će se poneki opet vratiti, ta ubacili su novčić u fontanu di Trevi za ponovni dolazak u Rim.


    Četvrtak, 10. listopada: Rim – Loreto – Ancona


    Došao je zadnji dan našeg hodočašća u Rimu. Nakon ranog ustajanja, spremanja, napuštanja hotela i doručka krenuli smo prema Bazilici sv. Petra u Vatikanu. Bazilika sv. Petra jedna je od četiri velike rimske bazilike koja svojom monumentalnošću i grandioznošću ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Svaki kršćanin koji je u svom životu imao sreće posjetiti Rim, zna kakav je osjećaj kročiti u majku svih Crkava i osjetiti u srcu i duši velebnost, jedinstvo i povezanost. Središnji događaj započeo je u 9 sati: Sv. Misa na Oltaru Katedre u bazilici sv. Petra koju je predvodio i propovijedao mons. Ratko Perić. Uz generalnu audijenciju – susret sa Svetim Ocem – ovaj dan je također imao posebno značenje, jer smo na Misi primili potpuni oprost od vlastitih grijeha za kojeg je preporučeno da se namijeni za duše preminulih vjernika. Nakon mise, uz pratnju našega vodiča Josipa Kneževića, krenuli smo u razgledavanje velebne i veličanstvene bazilike, najveće crkve kršćanstva. Dok smo se divili umjetničkoj vrijednosti i ljepoti, upijali smo svaku riječ našeg vodiča koji nam je s puno strpljivosti objašnjavao svaki detalj bazilike. Iako je nemoguće riječima opisati veličanstvenost bazilike, prenosimo vam kratak opis najveće crkve čija je izgradnja trajala 120 godina, 19 pontifikata, 19 papa, a 12 vrhunskih arhitekata radilo je na njezinom dovršavanju kako bi joj dali konačan oblik. Bazilika je duga 212 metara, širina glavne lađe je 25 metara, a visina 46 metara. Unutrašnjost bazilike nije mauzolej , niti muzej, nego crkva u kojoj Sveti Otac redovito slavi svečanu misu ili pontifikat. Stotine kipova, mramorni oltari, pozlaćeni i brončani kipovi, mozaici i grobovi papa uokviruju cijelu baziliku u besprijekornu umjetničku kompoziciju.
    Znamenitosti Bazilike: baldahin iznad groba svetoga Petra i glavnog oltara bazilike kojeg je izgradio Gian Lorenzo Bernini. Baldahin je adresa za svakog hodočasnika – središnji oltar ispred kojeg je grob svetog Petra.
    Katedra svetoga Petra djelo je istog umjetnika, izrađena u bronci, ali pozlaćena. Danas je ovaj stolac relikvijar visok 7 metara, a u sebi krije stari stolac ili drvenu katedru koja je, prema predaji, služila samom apostolu Petru. Nose je četiri crkvena oca: dvojica Istočne Crkve (Anastazije i Ivan Zlatousti) i dvojica Zapadne Crkve (Ambrozije i Augustin) i tako simbolično čine poveznicu Istoka i Zapada.
    Zlatna rozeta - obasuta kišom pozlaćenih zraka, darova Duha Svetoga, koje se šire bazilikom iz rozete kao iz nevidljivog vulkana što isijava svu moć. Oko rozete su pozlaćeni oblaci koji aludiraju na Apokalipsu. Ova nevidljiva dinamika zraka, oblaka i svjetla pokazuje da ponovni Kristov dolazak neće biti skriven, nego javan u svoj svojoj moći i slavi.
    Četiri debela stuba - ispod kupole u kojima su postavljeni kipovi svete Helene, svetog Andrije, svete Veronike i svetog Longina.
    Četiri medaljona - na spojnicama stupova s kupolom četiri evanđelista bdiju nad grobom sv. Petra: sveti Matej, sveti Marko, sveti Luka i sveti Ivan.
    Kupola - koja predstavlja nebo posljednje je Michelangelovo djelo, promjera 43 metra sa 16 prozora koji propuštaju svjetlo cijeli dan. Visina od zemne ploče do vrha kupole je 136 metara. Četiri evanđelista i njihova evanđelja bdiju nad Kristovim namjesnikom, svetim Petrom i otvaraju tajna prostranstva nebeskih visina.
    Brončani kip sv. Petra nalazi se na lijevoj strani glavne lađe koja je duga 180 metara. Kip je vrlo jednostavan i premda po svojoj kvaliteti ne odaje ništa posebno, svakim danom tisuće ljudi dotiču noge ove statue moleći se za vlastite potrebe i preporuke.
    Pieta ili Gospa Žalosna - Michelangelovo je najpoznatije djelo koje odiše skromnošću i veličinom. Ovo je jedina skulptura u bazilici koja je odvojena od posjetitelja neprobojnim staklom.  Michelangelo je u svom djelu prikazao Mariju kao mladu djevicu koja predstavlja Crkvu u svojim začecima. Isus je mrtav, ali opušten kao trajni znak predavanja i spremnosti trpljenja za čovjeka. Osim toga, oba lica su spokojna, bez gorčine i srdžbe. I Krist i Gospa oprostili su neprijateljima – prikaz Crkve koja je trajno progonjena, ali koja trajno prašta.
    Tri velika prozora poviše glavnog ulaza – dio su takozvane Aule blagoslova. U vrijeme kad su pape bili zatočeni u Vatikanu iz ove bi dvorane novoizabrani papa pozdravljao okupljene vjernike, ali ne na trgu, jer vlasti nisu dopuštale, nego u bazilici. Aula ili dvorana je povezana sa Sikstinskom kapelom. I danas papa, pošto je izabran od kardinalskog zbora, prelazi aulu i ide na balkon bazilike pozdraviti vjernike koji ga očekuju na Trgu sv. Petra. Papa se ondje pojavljuje u najsvečanijim prigodama, za podjelu blagoslova Urbi et Orbi (za Božić i Uskrs).
    Pročelje bazilike  je barokno, široko 145 metara. Ispred pročelja nalaze se statue svetih Petra i Pavla, a u predvorju su dva konjanika – car Konstantin i Karlo Veliki te Giottov mozaik Navicella (Petrova lađica) koji prikazuje Krista kako hoda po vodi, stišava oluju i hrabri uplašene apostole u lađi. U unutrašnjost bazilike vode dvoja vrata: krajnja desna su zazidana, Sveta vrata, koja se otvaraju svake 25. godine, kada se slavi Sveta ili Jubilarna godina, a druga su brončana vrata ukrašena raznim motivima koja potječu od stare Konstantinove bazilike.
    Obelisk u sredini trga visok je 25,5 metara. Car Kaligula dao ga je dotjerati iz Heliopolisa u Egipat. Papa Aleksandar VII. zapovjedio je da se ovaj obelisk s rimskog trga prenese u Vatikan. Na sadašnje mjesto postavio ga je papa hrvatskog podrijetla, Siksto V. Isti papa je dao postaviti na vrh obelisk i križ koji u sebi čuva moći Svetog Isusova Križa.
    Kolonade stupova koje omeđuju trg sv. Petra majstorsko su djelo projektanta Berninija izvedeno između 1656. i 1667. godine. Elipsasti trg na svom najširem dijelu iznosi 240 metara, a sa stražnje strane spaja se s pročeljem crkve sv. Petra, od koje se protežu četiri reda kolonada sa stupovima u dorskom stilu i polustupovima pilastarima – ukupno 284 stupa i 88 pilastara. U prolazima između kolonada nalazi se 1.400 kipova svetaca i grbova.
    U 12:30 sastali smo se na trgu sv. Petra, napravili zajedničku fotografiju i krenuli prema Loretu, zadnjem odredištu. Na putu do Loreta rastali smo se sa našim vodičem Josipom Kneževićem  kojemu ovim putem iskreno zahvaljujemo na njegovom trudu, strpljenju, pažnji, odgovornosti i znanju koje je podijelio s nama. Neka ga dragi Bog blagoslovi u njegovom daljnjem obrazovanju, svećeničkom i profesorskom životu.
    Oko 17:00 stigli smo u Loreto, jedno od najvećih marijanskih središta u Europi. U pobožnom vjerničkom puku postoji predaja kako su nazaretsku kućicu Svete obitelji, u kojoj se Marija rodila, odrasla i primila anđelovo navještenje i u kojoj je Isus proveo djetinjstvo, anđeli prenijeli 10. svibnja 1291. na Trsat, gdje se i danas nalazi glasovito svetište Majke Božje od Milosti. Prema predaji, anđeli su tri godine kasnije, 10. prosinca 1294., prenijeli svetu kućicu preko Jadrana u Loreto kod Ancone. Tamo je sagrađena bazilika i razvilo se veliko marijansko svetište.
    Duži boravak u prekrasnom Loretu nije bio moguć stoga što smo morali krenuti prema Anconi gdje nas je čekao brod za našu Hercegovinu. Isplovili smo oko 21 sat, zahvalni Bogu na predivnom hodočašću u „vječni grad’’, a onda umorni, ali duhovno obogaćeni slatko utonuli u san. U splitsku luku smo uplovili u petak ujutro, oko 7 sati, te nakon granične kontrole, smjestili se u autobuse i krenuli svojim kućama, a vrijeme do kuće smo proveli u molitvi i pjesmi. Oko 12 sati, veselje je ponovno nastalo nakon dolaska u Studence, doček obitelji sa kojima smo se uputili prema svojim kućama, te cijeli dan proveli u prepričavanju dojmova, dijeljenju darova i uživanju u nezamjenjivoj hercegovačkoj hrani. Bože, još jednom Ti hvala na ovom hodočašću koje će zauvijek ostati jedna od najljepših uspomena u našim životima, uspomena koja će, ako Bog da, ponovno oživjeti.
    Također, iskrena hvala Biskupskom ordinarijatu u Mostaru, generalnom vikaru, mons. Željku Majiću na izvrsnoj organizaciji i svim svećenicima koji su s nama išli, s nama se molili i pratili nas na ovom predivnom hodočašću.

      Lucija Miličević, Daria Dragićević, Ivana Alilović, maturantice gimnazije Ljubuški

            

  • Hodocasce u Rim 2013 (17)
  • Hodocasce u Rim 2013 (18)
  • Hodocasce u Rim 2013 (19)
  • Hodocasce u Rim 2013 (20)
  • Hodocasce u Rim 2013 (21)
  • Hodocasce u Rim 2013 (22)
  • Hodocasce u Rim 2013 (23)
  • Hodocasce u Rim 2013 (24)
  • Hodocasce u Rim 2013 (25)
  • Hodocasce u Rim 2013 (26)
  • Hodocasce u Rim 2013 (27)
  • Hodocasce u Rim 2013 (28)
  • Hodocasce u Rim 2013 (29)
  • Hodocasce u Rim 2013 (30)
  • Hodocasce u Rim 2013 (31)
  • Hodocasce u Rim 2013 (32)
  • Hodocasce u Rim 2013 (33)
  • Hodocasce u Rim 2013 (34)
  • Hodocasce u Rim 2013 (35)
  • Hodocasce u Rim 2013 (36)
  • Hodocasce u Rim 2013 (37)
  • Hodocasce u Rim 2013 (38)
  • Hodocasce u Rim 2013 (39)
  • Hodocasce u Rim 2013 (40)
  • Hodocasce u Rim 2013 (41)
  • Hodocasce u Rim 2013 (42)
  • Hodocasce u Rim 2013 (43)
  • Hodocasce u Rim 2013 (44)
  • Hodocasce u Rim 2013 (45)
  • Hodocasce u Rim 2013 (46)
  • Hodocasce u Rim 2013 (47)
  • Hodocasce u Rim 2013 (48)
  • Hodocasce u Rim 2013 (49)
  • Hodocasce u Rim 2013 (50)
  • Hodocasce u Rim 2013 (51)
  • Hodocasce u Rim 2013 (52)
  • Hodocasce u Rim 2013 (53)
  • Hodocasce u Rim 2013 (54)
  • Hodocasce u Rim 2013 (55)
  • Hodocasce u Rim 2013 (56)
  • Hodocasce u Rim 2013 (57)
  • Hodocasce u Rim 2013 (58)
  • Hodocasce u Rim 2013 (59)
  • Hodocasce u Rim 2013 (60)
  • Hodocasce u Rim 2013 (61)
  • Hodocasce u Rim 2013 (62)
  • Hodocasce u Rim 2013 (63)
  • Hodocasce u Rim 2013 (64)
  • Hodocasce u Rim 2013 (65)
  • Hodocasce u Rim 2013 (66)
  • Hodocasce u Rim 2013 (67)
  • Hodocasce u Rim 2013 (68)
  • Hodocasce u Rim 2013 (69)
  • Hodocasce u Rim 2013 (70)
  • Hodocasce u Rim 2013 (71)
  • Hodocasce u Rim 2013 (72)
  • Hodocasce u Rim 2013 (73)
  • Hodocasce u Rim 2013 (74)
  • Hodocasce u Rim 2013 (75)
  • Hodocasce u Rim 2013 (76)
  • Hodocasce u Rim 2013 (77)
  • Hodocasce u Rim 2013 (78)
  • Hodocasce u Rim 2013 (79)
  • Hodocasce u Rim 2013 (80)
  • Hodocasce u Rim 2013 (81)
  • Hodocasce u Rim 2013 (82)
  • Hodocasce u Rim 2013 (83)
  • Hodocasce u Rim 2013 (84)
  • Hodocasce u Rim 2013 (85)
  • Hodocasce u Rim 2013 (86)
  • Hodocasce u Rim 2013 (87)
  • Hodocasce u Rim 2013 (88)
  • Hodocasce u Rim 2013 (89)
  • Hodocasce u Rim 2013 (90)
  • Hodocasce u Rim 2013 (91)
  • Hodocasce u Rim 2013 (92)
  • Hodocasce u Rim 2013 (93)
  • Hodocasce u Rim 2013 (94)
  • Hodocasce u Rim 2013 (95)
  • Hodocasce u Rim 2013 (96)
  • Hodocasce u Rim 2013 (97)
  • Hodocasce u Rim 2013 (98)
  • Hodocasce u Rim 2013 (99)
  • Hodocasce u Rim 2013 (100)
  • Hodocasce u Rim 2013 (101)
  • Hodocasce u Rim 2013 (102)
  • Hodocasce u Rim 2013 (103)

                                                              

Hodočašće u Rim Video 1

 


Hodočašće u Rim Video 2