Free counters! 

 

DAN ŽRTAVA ŽUPE STUDENCI – 31. svibnja 2015.

   Svake godine, zadnje nedjelje u svibnju slavimo Misu za sve poginule hrvatske branitelje iz naše župe. Iz Prvog svjetskog rata to su 54 žrtve, iz Drugog svjetskog rata i poraća 263 žrtve i iz Domovinskog rata 9 žrtava. To ukupno čini 326 života, što je poznato. Oni su izdahnuli samo zato što su bili Hrvati, katolici, što su vjerovali u Boga i sretnu budućnost svoga hrvatskog naroda. Oni su svojom krvlju velikim slovima na zidu hrvatske povijesti napisali: MI SMO KATOLICI I HRVATI, I ŽELIMO TO OSTATI, MAKAR TREBALO I ŽIVOT DATI!

ŽUPNIKOVA PROPOVIJED

   Poštovani vjernici!
Dogodilo se to u Prvom svjetskom ratu. Nakon teške bitke satnik je s bolničarima skupljao ranjenike. Kad su prolazili pored jednoga zida začuju jecaj: „Satniče, ovamo… umirem. Zovnite vojnog kapelana!“ Dotrčaše k njemu. Bio je u poluležećem položaju oslonjen na zid. Jedva se držao. „Satniče“, započe, „teško sam ranjen. Zovite mi svećenika. Želim se ispovjediti. U mladim danima sam izgubio vjeru, ali sam je opet dobio.“ Brzo mu pružiše prvu pomoć. „Vidite onog mrtvog vojnika tamo, nastavi. Bio je ranjen. Stalno je dozivao svećenika. Kad je vidio da nitko ne dolazi rekao je: 'Ja sam katolik i kao takav želim umrijeti!' Onda je vlastitom krvlju napisao na zidu pored sebe: JA VJERUJEM U BOGA… Domalo je izdahnuo! Zovite mi svećenika, molim vas, želim se ispovjediti i umrijeti kao pravi katolik!“ Satnik je hitno naredio da pozovu vojnog kapelana dok su mu pružali prvu pomoć. Vojni kapelan je odmah dovezen, ranjeni vojnik se ispovjedio i ubrzo nakon toga izdahnuo.
Ovdje, na ovoj ploči pored nas, upisana su 263 imena žrtava Drugog svjetskog rata i poraća te 9 imena poginulih u Domovinskom ratu s područja župe Studenci. Iz Prvog svjetskog rata su 54 žrtve, (koje nisu stavljene na ovu ploču) što ukupno čini 326 života, što je poznato. I oni su izdahnuli samo zato što su bili katolici, Hrvati, vjerovali u Boga i sretnu budućnost svoga hrvatskog naroda. I oni su svojom krvlju velikim slovima na zidu hrvatske povijesti napisali: MI SMO KATOLICI I HRVATI, I ŽELIMO TO OSTATI, MAKAR TREBALO I ŽIVOT DATI! Neki od njih bili su vojnici, neki civili, neki oženjeni, neki neoženjeni, neki stariji, neki mlađi, a neki upravo u cvijetu mladosti, nemilosrdno pokošeni od ondašnje komunističke bezbožne vlasti, njezinih diktatora i krvoločne vojske. Ti diktatori su u povijesti čovječanstva velikim slovima ispisali: MI NE VJERUJEMO U BOGA, JER BOGA NEMA! BORIT ĆEMO SE PROTIV BOGA! To je jedna od najsramotnijih i najružnijih misli ne samo njihove ideologije, nego u povijesti čovječanstva uopće, kojom su htjeli uništiti vječnog i neprolaznog Boga! A njome su druge uništavali, ponižavali, proganjali i ubijali. Oni svojim jadnim, oholim i sebičnim mozgom nikako nisu mogli shvatiti ni prihvatiti da je dobri Bog tvorac i izvor ljudskog života i da o Bogu ovisi život čovjeka i cijelog čovječanstva. Mislili su da oni kreiraju svijet i njegovu povijest. Nikako nisu mogli shvatiti da je čovjek bez Boga mrtav čovjek. Da je čovjek bez vjere kao ptica bez krila. Stoga su htjeli hrvatskom narodu podrezati krila i ostaviti ga bez života. Da propadne u provaliju iz koje nikada neće ustati. Međutim, dogodilo se suprotno: podrezali su krila sami sebi. I zato su pali i propali u provaliju iz koje nema izlaska! A hrvatski narod je u svjetlu svoje vjere doživio vlastito uskrsnuće i novi život. A na grob toj propaloj ideologiji, mi Hrvati danas bacamo posljednje lopate zemlje. Rekli bismo im: Pokoj vječni daruj im Gospodine, ali ne znamo hoće li to imati ploda, jer oni u Gospodina ne vjeruju. Svakako se radujemo da će toj propaloj ideologiji na grobu izrasti korov i trava i da će postati stvar zaborava. Oni su ponosno klicali: Smrt fašizmu, sloboda narodu! Ako je sloboda narodu, otkud onda 263 imena na ovoj spomen ploči. Eto ti slobode narodu! Izginuli velikim dijelom nakon rata, u toj komunističkoj „slobodi narodu“, i vojnici i civili. Nama se Hrvatima otima iz usta uzvik: Smrt komunizmu, sloboda narodu! To je naša istina. Jer, tek kad je ta bezbožna ideologija pala i ugušila se u vlastitom bezboštvu i oholosti, mi smo počeli slobodno disati i mogli smo slobodno kročiti svojom vlastitom zemljom!
Danas slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva, jednu od najvećih tajna naše katoličke vjere. Svi ovi naši hrvatski branitelji, svih ratova, krstili su se u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, vjerovali i kršćanski živjeli u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i nadamo se život svoj položili u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Vjerujemo da danas počivaju u nebeskom društvu Oca i Sina i Duha Svetoga.
Većina ih je izginula na križnome putu od Bleiburga prema rodnom zavičaju gdje su se nadali doći i nastaviti normalno živjeti. Kolike su majke godinama svako jutro nakon svibnja '45. izlazile pred vlastitu kuću gledajući suznih očiju čas prema Ljubuškom, čas prema Čapljini, neće li odnekle trgnuti njihov voljeni sin koji je otišao još '41. ili '42. braniti domovinu. I od tada ga više nisu vidjele. Neki su majci govorili da je vjerojatno poginuo, dok su drugi tvrdili da je viđen živ negdje oko Maribora. Izdušit će valjda i on odnekle, nadala se jadna majka i propitivala one koji su se toga ljeta vraćali sa Križnog puta izgubljeni, izgladnjeli, bosi, goli, iscrpljeni, ali živi. Eto takvi su bili da ih ni vlastita majka nije mogla prepoznati.
Ne znam jeste li čuli za Luku Perića Kudrića iz Donjeg Brštanika, zvanog Bijelko. Rođen je 1874. godine. Oženio se Božicom Vukić s Donjeg Brštanika. Zvali su je Grana. Bog im dao četiri sina: Matu, Vinka, Jozu i Peru te kćer Anicu. Najstarijeg, Matu, ubiše partizani na Dubravama 1944., a trojica pogiboše na Križnome putu. Kad je rat završio komunisti mu odvedoše i kćer Anicu  i zatvoriše je u zeničku tamnicu. Tu je tamnovala četiri i pol godine ni kriva ni dužna. Kad se vratila iz zeničkog zatvora nabavila je psa i nadjenula mu ime Tito. Tako ga je zvala sve dok nije krepao.
A Bijelko je ispred svoje kuće na Donjem Brštaniku gledao prema luci Ploče. U tu luku dolazili su mnogi i s raznih strana svijeta: mornari, putnici i ratnici. Možda su i njegovi sinovi došli negdje s nekakvim brodom u Ploče pa se kriju, ne smiju kazati tko su i odakle su, jer će ih vlasti pohapsiti. Pun tuge i bola Bijelko je godinama gledao prema luci Ploče nadajući se da će njegova tri sina otuda izdušiti. Nije ih dočekao za života. Šutio je, trpio i živio pod teretom teške čizme onih koji su mu sinove pobili. Samo ga je kršćanska vjera i nesalomljivi kršćanski duh održao na životu. Preminuo je 1962. i pokopan u Donjem Brštaniku. Dugo, dugo godina Bijelko je sanjao svoje sinove, o njima mislio, za njih molio, i za njima često suzu pustio. Premda mrtvi, njegova četiri sina bila su mu k'o četiri sunca koja su ga svojom toplinom grijala i davala mu snagu da živi, da ne posustane, da se bori i da ide uzdignute glave, jer Bog zna, poginuli su sigurno za sretnu budućnost hrvatskoga naroda koju će valjda jednoga dana netko ipak uživati. On to nije doživio, a niti njegovo peto dijete, kćer Anica, koju su četnici u Domovinskom ratu 1991. na Donjem Brštaniku u obiteljskoj kući kao staricu ubili, pa onda polili benzinom i zapalili, i nju i kuću. Tako su završila Bijelkina djeca: svih petero pobili partizani u dva rata! A obiteljska kuća zapaljena!
Njihov cilj je bio pobiti sve što miriše na hrvatsko i katoličko. Iskorijeniti hrvatski narod s njihovih vjekovnih  prostora. No trojedini Bog vidio je preveliku žrtvu koju je taj narod stoljećima podnosio. I odlučio je nagraditi toliku patnju i stoljetnu žrtvu: prvo, nagradio nas je slobodom i vlastitom domovinom, i drugo: darovao nam je blaženika, sveca, Alojzija Stepinca, u čijoj žrtvi i patnji su utkane sve žrtve i patnje hrvatskoga naroda kroz stoljeća, napose kroz trpljenje od progona i ubojstava od strane komunističkog režima. Utkani su svi životi sa Križnoga puta, Drugog svjetskog rata i poraća, sva nedužna djeca, žene i majke i sve žrtve Domovinskog rata. Utkane su i 263 žrtve župe Studenci s ove ploče, i onih 54 imena iz Prvoga rata, i onih 9 imena iz Domovinskog rata. Kroz Alojzija Stepinca dobri Bog pokazao je svu ljubav prema patnjama hrvatskoga naroda.
Danas, na Presveto Trojstvo koje je slika idealnog jedinstva molimo:

  • udijeli nam Gospodine jedinstvo hrvatskoga naroda u današnjem vremenu, i spremnost podnijeti najveću žrtvu upravo za to jedinstvo;
  • udijeli nam nesebičnost, da nam u prvom redu bude važan interes vlastitog naroda, a ne samo vlastiti probitak, fotelja i zarada;
  • pomozi nam u rješavanju ekonomskih problema, da se naši mladi zapošljavaju i ne odlaze u zapadne zemlje tražiti boljeg života;
  • pomozi našim braniteljima koji se i dvadeset godina nakon Domovinskog rata bore za svoja prava, priznanje i dostojanstvo;
  • pomozi našim mladim obiteljima da se ne boje novog života, nego da rađaju djecu i tako nam osiguraju opstojnost naše Domovine;
  • pomozi nam da moralno ne propadnemo: da se ne izgubimo u stranputicama i bezboštvu istospolnih i divljih brakova, abortusa i eutanazije;
  • pomozi našim mladima da ih ne zavede porok droge, alkohola, bludništva, lijenosti i kladionica;
  • podaj hrabrosti našim starima i bolesnima da izdrže i da svoju bolest i nemoć prikažu za dobro hrvatskoga naroda.

Presveto Trojstvo, pomozi nam da ostanemo jedno i zajedno, da se međusobno poštujemo, potpomažemo i kao braća ljubimo. Da opravdamo žrtvu koju su za nas podnijeli naši djedovi, očevi, braća i sinovi koji su pokazali najveću ljubav koju su mogli: dali život svoj za prijatelje svoje!  Amen!


  • Dan zrtava 31.5.2015.
  • Dan zrtava 31.5.2015. (2)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (3)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (4)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (5)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (6)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (7)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (8)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (9)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (10)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (11)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (12)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (13)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (14)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (15)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (16)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (17)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (18)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (19)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (20)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (21)
  • Dan zrtava 31.5.2015. (22)