Free counters! 

 

DON ILIJA PETKOVIĆ
PROSLAVIO MLADU MISU U STUDENCIMA – 13.8.2016.

   U subotu, 13. kolovoza, u našem svetištu don Ilija Petković proslavio je svoju Mladu Misu. Dobri Bog darovao je prekrasno vrijeme i lijepo sunce uz lagani tihi povjetarac koji je svakog trenutka osvježavao sve prisutne.
Procesija je krenula iz Župnog pastoralnog centra koju su predvodili ovogodišnji prvopričesnici, zatim ministranti, bogoslovi, sjemeništarci, svećenici, dok je na kraju procesije kročio biskup Tomo Vukšić, generalni vikar don Željko Majić, župnik, propovjednik, mladomisnik i njegovi roditelji. Roditelji Ivan i Vera prije samoga početka Mise dali su svome sinu roditeljski blagoslov. Župnik don Ivo Šutalo pozdravio je sve prisutne svećenike, časne sestre bogoslove, sjemeništarce i sav narod Božji. Oko 2.000 vjernika ispunilo je crkveno dvorište studenačkog svetišta, a preko 50 svećenika sudjelovalo je u koncelebraciji. Združeni župni zborovi Vrelo života, dječji zbor Plavi anđeli, ženska pjevačka skupina Izvor, tamburaši i gitaristi uzveličali su slavlje Mlade Mise prelijepim liturgijskim popijevkama. Mladomisnikov brat Marko dirigirao je združenim zborovima za vrijeme Mlade Mise dok je za orguljama bila sestra Katarina Petković,  mladomisnikova teta. Psalam su pjevali mladomisnikova sestra Janja i rođak Marko. Molitvu vjernika pjeva li su mladomisnikov otac Ivan i brat Jure. Na oltaru su uz ostale svećenike bila prisutna još četiri ovogodišnja mladomisnika.
Civilni mladomisnikovi kumovi na Mladoj Misi bili su Joskan Dragićević i njegova supruga Fila, dok je za crkvenoga kuma mladomisnik izabrao svoga propovjednika don Nikolu Tomaševića.
Župnik je u pozdravu istaknuo kako mladomisnikov stric don Ilija , kao i njihov rođak don Ante Pavlović, ove godine slave 35 godina svećeništava na čemu im je iskreno čestitao. Također je i sestri Matildi Luburić čestitao 50 godina redovništva. Mladomisnik je svetu Misu slavio istim kaležom kojim je svoju Mladu Misu slavio njegov stric don Ilija prije 35 godina, tj. 1981. godine.
Za propovjednika svoga mladomisničkog slavlja don Ilija je izabrao svoga kolegu don Nikolu Tomaševića, svećenika varaždinske biskupije, čiju propovijed na kraju donosimo u cijelosti.
Župnik je također istaknuo kako župa Studenci trenutno ima 12 živućih svećenika i 5 časnih sestara, te pozvao narod Božji da uvijek mole za svećenička zvanja, kako za one koji se odlučuju za svećeništvo tako i za one koji su zaređeni da ustraju na svome svećeničkom putu.
Mladomisnik je na kraju misnoga slavlja zahvalio svima, uslijedio je Te Deum, te na kraju svečani mladomisnički blagoslov petorice ovogodišnjih mladomisnika.
Zbor je na kraju zapjevao Zdravo Djevo, a narod se ispunjen mladomisničkim duhovnim osvježenjem uputio prema šatoru u blizini crkve gdje se nastavilo popodnevno mladomisničko slavlje pod šatorom.

Župnikov pozdrav na početku Mlade Mise
Dragi vjernici!
Evo nas u Studencima, svetištu Presvetoga Srca Isusova gdje danas, hvala Bogu, slavimo Mladu Misu našega don Ilije Petkovića. Odmah na početku od srca pozdravljam njegove roditelje Ivana i Veru, braću Juru i Marka i sestru Janju, kao i svu bližu i daljnju rodbinu. Roditelji su poslije Boga najzaslužniji, kao i mnogi oni koji su izmolili ovo sveto zvanje svojim molitvama.
Pozdravljam biskupa Tomu Vukšića, vojnog ordinarija u Bosni i Hercegovini, generalnog vikara naših biskupija don Željka Majića, našega bivšeg župnika don Damjana Raguža, koji je našega mladomisnika spremio u sjemenište. Želim danas poimenično pozdraviti svećenike rodom iz župe Studenci. Biskupa Tomu već smo spomenuli. Nakon njega su to: msgr. don Ivan Vukšić, delegat za hrvatsku pastvu u Kanadi, don Antan Luburić, kancelar naših biskupija te župnik u Nevesinju. Pozdravljam trojicu umirovljeni svećenika iz naše župe:  fra Radu Dragićevića s Humca, fra Radu Vukšića, koji je dugo vremena proveo u Švicarskoj, don Branka Šimovića iz Zvirovića, dogogodišnjeg župnika u Njemačkoj.  Zatim don Antu Pavlovića, ravnatelja Katoličkog teološkog instituta u Mostaru, don Iliju Petkovića, strica našega mladomisnika, koji kao župnik djeluje u Oakvilleu u Kanadi, patra Miljenka Sušca s Crnopoda, monfortanca koji djeluje u Zagrebu, profesora don Niku Luburića, župnog vikara u katedrali i voditelja mješovitoga katedralnog zbora i drugih zborova, don Dražena Lauca, župnika u Osekovu, sisačka biskupija. Ukupno 12 živih svećenika iz župe Studenci, računajući i našega mladomisnika. A s pokojnima, ukupno oko 40. Iz naše župe 5 je živih časnih sestara: teta našega mladomisnika, sestra Katarina Petković, zatim sestra Matilda Pehar iz Stubice, sestra Benedikta Luburić iz Studenaca koja ove godine slavi 50 godina redovničkih zavjeta, sestra Veselka Brajković iz Zvirovića i sestra Slavica Šimović, također iz Zvirovića. Dobro došle! Zadnje Mlada Misa u Studencima bila je 2008. don Dražena Lauca.
Pozdravljam predstavnike civilne vlasti na razini županije Zapadno-Hercegovačke, pozdravljam naše načelnike općine Ljubuški i Čapljina. Od srca dobro došli!
Želim danas posebno pozdraviti naše ovogodišnje mladomisnike: don Ljubu Zadrića iz Prozora, don Ivana Ivančevića iz Prozora, don Borisa Jorgića iz Drvara, don Dražena Kusturu iz Zenice, don Marka Sliškovića iz Žepča, don Antu Zupka iz Dervente, don Antu Dražinu iz Zadra, te fra Ivana Penavića sa Širokog Brijega i sve ostale naše svećenike i redovnike, koji su se pridružili slavlju ove Mlade Mise, sve časne sestre, bogoslove i sjemeništarce i sve vas dragi vjernici, koji ste došli iz raznih krajeva. Nećete se ljutiti ako posebno pozdravim naše drage prijatelje iz Kanade koji su vjerojatno iz najudaljenijeg dijela svijeta došli na Mladu Misu. Pozdravljam naše pjevače koji su se danas udružili u jedan veliki zajednički mješoviti zbor koji pjeva na Mladoj Misi, te naše čitače, ministrante, prvopričesnike i sve vjernike – Dobro došli!
Danas moram napose istaknuti da naša dvojica svećenika iz Studenaca slave 35 godina svećeništva: don Ilija Petkovića i don Ante Pavlović. Od srca im čestitamo! Oni su se zaredili i rekli svoju Mladu Misu 1981., one godine kada je zaređeno 9 svećenika naših biskupija, prva generacija ređenika u Katedrali.
Želim istaknuti da će mladomisnik govoriti Misu u misnici koju mu je darovao naš župni mješoviti zbor Vrelo Života. A ono što je još zanimljivije je to da će mladomisnik slaviti svetu Misu s kaležom s kojim je slavio svoju Mladu Misu njegov stric don Ilija, 1981. godine.
Pozdravljam i civilne kumove našega mladomisnika na ovoj Mladoj Misi, a to su naši Joskan Dragićević i njegova supruga Fila.
Na koncu ću pozdraviti crkvenog kuma i propovjednika na današnjoj Mladoj Misi don Nikolu Tomaaševića, svećenika Varaždinske biskupije, tajnika u Varaždinu koji je s mladomisnikom živio i studirao u Rimu.
Današnja lemuzina, u dogovoru između Mladomisnika i župnika, ide za najsiromašnije i ljude u potrebi.
Oj Studenci, danas vam je dika
Vi imate novog svećenika
Don Iliju svog mladomisnika
Prekriži se Iko ti pred svima
Mlada Misa evo započima!

 

Propovijed don Nikole Tomaševića
Dragi vjernici!
Prije Posljednje večere Isus je svojim učenicima rekao kako je žarko čeznuo blagovati Pashu sa njima. Mi smo danas, draga braćo i sestre, okupljeni oko Krista koji je podigao svog učenika Iliju da bude njegov svećenik. Okupljeni smo na slavlju njegove mlade mise. I ja sam čeznuo i radosno gledao prema ovom svetom i blagoslovljenom događaju. Slaviti s don Ilijom misu, ovdje u Studencima, njegovoj rodnoj župi, u mjestu gdje se naš narod stoljećima okuplja na nedjeljnim slavljima svete mise, predan je molitvi i radu za dobro Crkve, ljudi ovoga kraja. Bilo je kroz povijest onih koji su katoličku vjeru s ovih prostora htjeli iskorjeniti. O tome nam svjedoče mnogi ubijani radi vjere i posvećenog života za Gospodina. Ali oni nisu znali da ono što je Bog utemeljio ne može biti srušeno. Svaki napad je služio da se vjera pročisti i da bude još izraženija u životima ljudi.
Draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, časne sestre, bogoslovi, sjemeništarci, dragi mladomisniče Ilija!
Danas nas je ta vjera povezala i okupila. Vjera da Bog i danas živi i želi ljude koji će Njegovu riječ naviještati, prenositi, koji će svoj život tome posvetiti. Da je Bog živ te da i dalje vodi svoju Crkvu svjedoči nam don Ilija i djelo koje je Bog u njemu izveo.
Živimo u svijetu, na Zemlji, s koje bismo ponekad najradije sišli kad bi nam je netko zaustavio. Kao i u evanđelju koje smo čuli, gdje je Isusova barka šibana olujnim vjetrom i valovima, tako se često stiče dojam da i događaji u ovome svijetu preispituju našu vjeru i povjerenje u Boga. Brojni ratovi, stradanja, politika moći, profita, bez ikakvih moralnih ograda, laži, nasilje nad ljudima, opačine svih vrsta koje pretendiraju postati ili se proglasiti normalnima. Sve to na štetu malog čovjeka, koji i dalje voli svoju Zemlju i ne želi s nje sići. Ne samo da je čitav svijet u oluji, već je svatko od nas proživio jednu životnu oluju.
No, posred svih neprijateljskih sila, Bog ostaje gospodar. To nam svjedoči zgoda na moru kada Isus spava u lađi, dok apostoli u strahu brinu i trče ne bi li kako spasili svoje živote pred olujom koja ih je snašla. Onaj kome se pokoravaju vjetar i more – Bog je i gospodar Neba i Zemlje.
„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere? – pita Isus svoje apostole i „dijeli im lekciju“, daje kritiku. To je kritika, braćo i sestre, koju moramo i želimo čuti. Vrijedi i za naše vrijeme. Stoga, mi, vjernici, Crkva (pisano velikim početnim slovom) ne moramo slušati i tražiti kritike izvan Božje riječi. Ne trebamo se puno obazirati na kritike mnogih, koji ponekad Crkvi ne samo da ne žele dobro, već imaju namjeru ukloniti je iz života ljudi. Mi imamo svoju kritiku u Božjoj riječi. Ne govori nam ju bilo tko, već sam Dobri Pastir, koji ne napušta svoje stado i ne prepušta ga vukovima, grabežljivcima. A Dobri Pastir najbolje zna što nam nedostaje, što treba mijenjati te nas ne ostavlja same. Braćo i sestre, ako zaista želimo biti njegovi učenici, onda trebamo razviti duboku vjeru, povjerenje bez zadrške, koje ne sumnja u spas čak i kada se radi o potonuću i smrti.
U evanđelju smo mogli primijetiti da Isusova lađa nije jedina na moru. Ima i drugih koje su pratile Isusovu i sve se nalaze u istoj teškoći. I Isus se ne brine samo za svoju lađu, već pomaže svim lađama koje ga slijede. Isus brine za svoje. Kada to promatramo „ljubav nas Kristova obuzima“. Jer, Isus nam i ovdje pokazuje da je spreman umrijeti za sve te daje jamstvo da onaj koji njega slijedi neće biti izgubljen.
Često susrećem ljude koji su vjernici – katolici, ali koji kažu kako oni ne vjeruju sve što Crkva uči. Mole se kod kuće kada za to dobiju volju i o sebi misle da su dobri ljudi. Nitko od nas nije postavljen da bude sudac je li tko dobar čovjek ili nije.
No, može li vjernik koji je novi stvor, kako nam Pavao govori, kojega obuzima ljubav Kristova, birati koliko će biti Kristov?
Nije li takav stav neprihvatljiv za nekoga tko sebe naziva i jest Kristov učenik?
Može li takav stav omogućiti vjerniku da ga Isus obnovi?
Ide li takav vjernik s Bogom ili samo uz Boga?
Jer mnogi ga slijede, ali ne nasljeduju.
I opet se, tražeći odgovore na ta pitanja, vraćamo Božjoj riječi. Isus zahtijeva čvrstu vjeru i duboko pouzdanje od svojih učenika. Tko to nema, taj se plaši, uznemiruje, a Isus ne želi da budemo uplašeni i uznemireni.
Ne mogu biti pravi Isusov učenik, a da nemam želju susresti se s njime u nedjeljnoj svetoj misi, a da ne priznajem da je Bog gospodar života i smrti, da ne tražim Božju volju za svoj život, ako relativiziram grijeh, ponekad i onaj teški. Često se zna čuti: „Pa svi tako čine.“ Misleći na svijet, ljude u svijetu. Kršćani, braćo i sestre, ne pripadaju toj grupi. Božja riječ nam govori kako jesmo u svijetu, ali nismo od svijeta. Može li opstati vjera od koje se ponekad na zahtjev samih kršćana traži da se prilagodi suvremenom svijetu nauštrb nauka kojeg smo primili na temelju Božje riječi i crkvenog učiteljstva? Božja riječ je uvijek nova, uvijek aktualna, progovara nam i u sadašnjem vremenu.
Danas, okupljeni na mladoj misi vidimo jasan znak da se Bog brine za nas zato što uvijek iznova poziva i izabire ljude koje želi postaviti u svećeničku službu. Don Ilija je ustrajao na putu do svećeničkog ređenja, s Božjom pomoću, vjerom i povjerenjem u njega za koje molimo i molit ćemo da mu nikad ne ponestanu.
No, svećenik bez naroda ne bi mogao slijediti Kristov primjer. Osnovna zadaća svećenika koju je Isus svojim primjerom pokazao, je tražiti Boga u čovjeku i služiti mu. Od naroda – za narod. Ako gledamo Isusa bez ljudi, onda idemo u fantazije, ako gledamo ljude - braću bez Isusa onda smo ljudima razočarani. Isus je bio raspet između neba i Zemlje, između Boga i čovjeka. Želio je da svatko čuje Radosnu vijest da je čovjeku ponuđen spas, da Bog ljubi svijet, da će svatko tko vjeruje u Isusa živjeti vječno. On je milosrdno lice Boga Oca.
Što znači svećenik u našem hrvatskom narodu, koji se jednim velikim djelom izjašnjava katolicima, posebno mi progovara jedan primjer koji mi je često pričao moj nekadašnji župnik, koji je, evo, ove godine preminuo. Kao mladi svećenik bio je poslan u jednu župu u Hrvatskom zagorju. Jednoga dana spremao se za put u Zagreb vlakom koji je u ono vrijeme išao vrlo rijetko kroz mjesto. Prije samog odlaska na kolodvor, do njega je došla obitelj moleći za sakramente za svoju baku koja je bila na umoru. Znajući da će, kada ode do te obitelji propustiti vlak za Zagreb, prihvatio je poziv, trenutno stanje i otišao do bake. Nakon primljenih sakramenata primijetio je da baka nije bila loše, pa ju je pitao zašto ga je zvala kad nije bila tolika potreba. Na to pitanje je dobio odgovor koji ga je, kako je uvijek govorio, pratio tijekom cijelog svećeničkog života: „Ja želim sa Isusom umrijeti, a njega mi možete samo Vi donijeti.
Draga braćo i sestre, naš ovozemaljski život treba biti usmjeren prema vječnom životu s Bogom. I sve što radimo treba biti usmjereno da budemo zajedno sa Isusom u Kraljevstvu Nebeskom. Svećenik je radnik na njivi Gospodnjoj, pokazuje na Isusa, služi drugima na putu u vječni život. Raspet je između Boga i čovjeka kao i njegov Učitelj.
Nikada kroz povijest nije bilo lako biti dobar svećenik. Rekao je Isus, a to vrijedi za svakoga tko ga nasljeduje: „U svijetu ćete imati muku, ali ne bojte se, ja sam pobijedio svijet!“ To je poziv da se ne damo obeshrabriti stvarnošću svijeta. Jer duboko vjerujem da za čovjeka nema veće snage od vjere u Boga kakvog nam je Isus objavio. Sva moć, vlast, novac, utjecaj, sve prolazi, ali vjera koju bi svatko od nas trebao utjeloviti u svoju stvarnost nadilazi prepreke koje joj postavlja svijet i Zavodnik.
Kada je mons. Đuro Kokša, pokojni pomoćni zagrebački biskup govorio bogoslovima u Zagrebu o posebnosti svećeničke službe, onda je istaknuo: „Netko može biti vrhunski liječnik, a nikakav čovjek. Netko može također biti sjajan umjetnik, ali nikakav čovjek. Netko može biti izvrstan sportaš te istovremeno nikakav čovjek. Ali vi ne možete biti dobri svećenici, a loši ljudi. Dobar svećenik, mora biti i dobar čovjek.“
To je upravo zbog toga što dobar svećenik svakog promatra u svjetlu Božje riječi i njegovih sakramenata. U Božjem svjetlu, koji ljubi svijet i želi da se svi ljudi spase. Bog nas uči i potiče na najizvrsniji humanizam: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!“ Dobar svećenik koji poučava narod o odnosu prema Bogu i čovjeku to mora pokazati i svojim djelima. I zato nas u ljubavi prema Bogu i čovjeku, ne bi smio nitko natkriliti. Upravo ta nevažnost vlastitog „ja“ koje se očituje u svećeničkom životu za drugoga je ono što oslobađa.
U svom kratkom svećeničkom iskustvu vidim da svećenika ima premalo u odnosu na potrebe ljudi. Ili možda je slučaj, kao što nas Božja riječ kod opisa razaranja gradova Sodome i Gomore opominje: „Ako ima i jedan pravednik, grad će biti pošteđen.“ Ako ima jednog dobrog svećenika, grad će biti spašen.
No, svaki svećenik u svojoj službi raste u životu za drugoga, u nasljedovanju Isusovog primjera. Ni apostoli, nakon tri godine sa Isusom nisu bili dorasli svemu što im je Isus govorio. Petar je mačem htio riješiti Isusove neprijatelje, zatajio ga. Među njima su bili nesporazumi oko zauzimanja prvih pozicija. Jedan ga je naposljetku izdao…
Zbog toga nam je potrebna molitva da budemo Božji ljudi. Svećenik treba prije svega biti čovjek molitve, uistinu duhovan čovjek. Bez snažne duhovne supstance ne može opstati u svojoj službi. Ali potrebna mu je i molitvena pomoć zajednice iz koje je izišao. Don Ilija i mnogi drugi svećenici, rodom iz župe Presvetog Srca u Studencima, vjerujem da imaju podršku ove župne zajednice iz koje su poslani u rad na Njivi Gospodnjoj. Ustrajte u molitvi za svakoga svećenika, jer takva molitva se uvijek vrati na dobro.
Bog je ljudima u sakramentu svećeničkog reda povjerio neizmjerno mnogo. Uprisutniti Isusa Krista pod prilikama kruha i vina po svećenikovim rukama, i danas nam pokazuje koliko je Bog postao blizu čovjeku i koliko povjerenje ima u čovjeka. Neka nam mlada misa don Ilije bude poticaj da svugdje tražimo Isusa, da se za njega vežemo, jer on je bitan, a sve ostalo prolazi.
Dragi don Ilija, ti si pozvan i od Boga izabran da budeš njegov svećenik. Bog se stavio u tvoje ruke da ga nosiš ljudima, da ih molitvama i sakramentima podržavaš, da od Krista i dalje učiš. On nam je pokazao da u svećeničkom životu nije bitno ostvarenje i uspjeh. Mnogo ćeš sijati, ali ne će svako sjeme donijeti ploda. Bitno je sjeme koje je počelo rasti. Želim ti da praćen molitvama nas ovdje okupljenih budeš i uvijek rasteš kao svećenik po Presvetom Srcu.
„Budi junak i hrabar, ne boj se i ne plaši se!“ (1 Ljet 22,13). U tvojoj je lađi Isus Krist koji stišava vjetar i smiruje valove. Amen!