U nedjelju 20. lipnja Prva sveta pričest u župi Studencima                                                                   Aktualni župni list

Pokornički dani

Župnikov pozdrav biskupu Ratku na početku velike devetnice pokorničkih dana

Studenci, 6. listopada 2017.

 

Sv. Ignacije Antihohijski, biskup Antiohije, svetac i mučenik iz 2. stoljeća, zapisa: „Gdje se pojavljuje biskup, neka se ondje nađe i mnoštvo, kao što je katolička Crkva ondje gdje se god nalazi Isus Krist.“

U poniznosti i pobožnosti nastojasmo u ovoj Presvetoj Euharistiji osluškivati titraje Isusova Srca koje kuca za naše spasenje. Tu u Svetištu njegova božanskog Srca okupljamo se žedni njegove utjeha i hrane koju samo on može darovati.

No ovdje u ovoj župi, u ovoj crkvi, posvećenoj Presvetomu Srcu, u Svetištu Srca Isusova, danas smo okupljeni i oko Vas pastira naših duša. Naše su uši otvorene i srce je spremno čuti Vašu riječ.

No danas Vam, isto tako, kao župna zajednica, izričemo čestitke u povodu 25 godina Vaše biskupske službe.

Zasigurno ne možete i nećete zaboraviti dan svoga biskupskog ređenja u Neumu na blagdan Uzvišenja svetoga Križa, 14. rujna 1992. godine. Sama činjenica da zbog ratnih sukoba i Srpsko-crnogorske agresije nije moglo biti ređenje u Mostaru, potvrđuje svu muku i križeve Vašega života koji ste i započeli na u sjeni križa 1944. godine, kada su Vas donijeli na ovaj svijet, u izgnanstvu, daleko od rodnoga doma, Vaši roditelji Grgo i Anica, Ragužuša, Bog im dao pokoj.

Nije, stoga, čudno što ste za svoje biskupstvo geslo izabrali riječi iz Djela apostolskih: 'Kroz mnoge nam je nevolje ući u Kraljevstvo Božje' (Dj 14,22).

Nevolje kroz koje ste prolazili, i još prolazite znade samo Trojedini Bog, i Vi nešto od njih. Nosili ste ih i nosite, spremno, hrabro i odano sa svojom Crkvom, snagom Presvetoga Trojstva, za sve nas.

Ali nevolje i križevi nisu ništa prema onoj slavi koja se ima očitovati u posljednji dan. Vaša pastirska riječ uvijek vodi prema toj nadi u Uskrsnuće, vjeri u Presveto Trojstvo u ljubavi prema Kristu našem Spasitelju i Otkupitelju.

Da je to tako potvrđuje i ova knjiga o kojoj želimo čuti koju riječ i koja nam se predstavlja kao 27. Vaša napisana knjiga od početka biskupske službe. Hvala Vam oče biskupe za svaku dobru riječ!

No posebno Vam hvala što ste Vi svojom rukom potpisali dekret o osnivanju ovoga Svetišta Presvetoga Srca Isusova 1998. godine. Ali nije to najvažnije! Još je važnije ono Svetište koje ste svojom biskupskom Rukom, Snagom Duha Svetoga, uspostavili u srcima petstotinjak mladića i djevojaka ove župe, kojima ste podijelili sakrament svete Krizme.

Kao kruna, bilo je svećeničko ređenje jednoga od tih mladih, našega domaćeg sina don Ilije Petkovića prije, nešto više, od godinu dana.

Oče, biskupe, Vi ste večeras ovdje među nama. Pozvali smo vas da čujemo koju više od Vas. Zato, još jednom izričem zahvalnost zbog Vaše prisutnosti večeras među nama, unatoč brojnim obvezama, čestitke za Vaš jubilej i dobrodošlica u ovu župu i svetište Presvetoga Srca Isusova.

 

RELIGIOZNI PRIZORI UZ PRVI PETAK VELIKE DEVETNICE

 

 

Velečasni don Ivan Štironja, župnik i ravnatelj Svetišta Srca Isusova u Studencima, osim zauzeta promicanja pučke pobožnosti Devet prvih petaka, uvodi i dodatan sat religioznih prizora koji pridonose doživljajnijem shvaćanju muke i patnje Isusova Velikoga petka i uopće pokorničkoga petka u Crkvi. Tako je  na Prvi petak, 6. listopada 2017., nakon večernje sv. Mise, koju je predvodio biskup Ratko u župnoj crkvi Srca Isusova, priredio prikladnu religioznu predstavu. Najprije je sam obrazložio program večeri, pozdravio okupljene svećenike i vjernike s biskupom, te dao riječ voditelju Anti Benderu, ravnatelju Betanije iz Čapljine. Ovaj je pozvao skupinu mladića koji su uveli u program pjesmom „Klekni, klekni pod raspelom”. Potom je Josip Radoš, kandidat za đakonat, koji provodi Pastoralnu godinu u Studencima, prikazao biskupovu ovogodišnju knjigu "Sjeti me se kada u raj dođeš!" Slijedila je ženska pjevačka skupina iz župe otpjevavši pjesmu „Kao Marija”. Biskup je govorio o sudionicima Prvoga Velikoga petka, o čemu ima podosta stranica i u samoj knjizi. Na kraju su obje skupine otpjevale pjesmu „O, Spase roda ljudskoga“, pod vodstvom župnika don Ivana.

 

Biskupov osvrt  

 

SUDIONICI U ISUSOVU PROCESU

 

Navodimo samo neke osobe koje su upletene u Isusov proces i suđenje. To su uglavnom sudionici, krivci ili sukrivci, svojom voljom ili službom, kojima je zajedničko to što nisu bili zabrinuti da o tome ovisi i njihov zemaljski svršetak i nebeski život. Svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim (2 Kor 5,10)), ali prije toga svima nam se opredijeliti prema Kristu: ili ga svim srcem svojim ljubiti ili ga na smrt osuditi! Ovi sudionici procesa rade mimo i protiv Božjega zakona o istini i pravdi, uvjereni da ne će umrijeti i da nema života nakon smrti, pogotovo da nema nikakve posmrtne presude zbog ovozemna nepravedna i neistinita suđenja drugomu, posebno  Isusu Kristu, Božjoj Pravdi i Božjoj Istini.

 

  1. - Juda – gramzljivac ili škrtac. Isusov učenik, apostol, izabran kao i druga Jedanaestorica da bude s njim i da ih šalje propovijedati Radosnu vijest spasenja, i ujedno bolesne liječiti, bijednima pomagati, grješnima praštati.

- Judi se ne sviđa ništa od toga što Isus radosno navješćuje. Juda ima svoj škrtački plan i sebičan program. On bi želio pod svoj mračni sebeljubni projekt staviti i saviti samoga Isusa: Svjetlo od Svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Ali Isus se ne da saviti. Nego je više puta Judu upozorio: „Nisam li ja vas Dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao. Govoraše to za Judu, sina Šimuna Iškariotskoga, jednoga od Dvanaestorice….“ (Iv 6,70-71). Sotona se u njemu zalegao, vraški igra nečasnu kombinaciju i ne će da se oslobodi đavla. Juda ide prodati Isusa a da ga nitko nije prethodno ni „kupovao“. „Meni novac u džep, a Isus, ako je Bog, neka se spašava kako zna“, kao da je upravo tako mislio. I kada je uvidio što je učinio, onda mu savjest provali u svemu rasponu svomu: „Sagriješih predavši krv nedužnu“ (Mt 27,3). I potegnu što možda nikada nije ni slutio: počini samoubojstvo. Apostol pa apostata; umjesto Kristov, on Antikristov; bogoubojica pa samoubojica. Izabran da prenosi vječni život drugima, da ga prenosi u izobilju, a on sebi oduzeo zemaljski život! Dokle ga je dovela njegova novčana pohlepna računica! Preračunao se! Tko bi želio tako završiti? Možda je on onaj za kojega Isus reče: „Ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije" (Mt 26,24). Tješimo se Isusovom rečenicom s križa, kojom je i Juda bio obuhvaćen: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ (Lk 23,24).

 

2 - Poncije Pilat – oholica umišljeni. Rimski upravitelj u Judeji i Samariji od 26. do 36. godine poslije Krista; namjesnik cara  Tiberija a ne legat Rimskoga senata. Pobio velik broj galilejskih hodočasnika u Hramu (Lk 13,1) zbog vodovoda za koji je Pilat tražio hramski novac da uvede vodu i u svoj stan. Osudio Isusa protiv osnovne ljudske i Božje pravde. Otišao u Rim da se opravda pred carem zbog pokolja ljudi u Samariji. Prema nekim predajama i on je počinio samoubojstvo; prema drugima protjeran u Galiju – Francusku i za trag mu se ne zna. Spominjemo ga u Vjerovanju, ne da u njega vjerujemo kao u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, nego kao upravitelja koji je Isusa mučio i ubio. Mučen pod Poncijem Pilatom.

- Eto kako je završio. I on se preračunao. Ne zna što je istina. Uzvrpoljio se na suđenju Isusu. Ivan svjedok navodi da je Pilat izlazio i ulazio u sudnicu sedam puta.[1] Da ti nepravedno sudiš i osudiš i ubiješ Isusa, i da mirno živiš i mirno umreš? I da te povijest spominje kao velikana?

 

3 - Herod Antipa – bludnik. Neokrunjeni kralj, točnije četverovlasnik Galileje i Pereje. Ubio je Ivana Krstitelja na svoj rođendan da udovolji svojoj preljubnici Herodijadi,  koju je preljubnički oteo bratu Filipu u Rimu i dovukao u Tiberijadu, a vlastitu zakonitu ženu potjerao njezinu ocu kralju Areti. Pilat je Isusa poslao Herodu koji se tih dana našao u Jeruzalemu za Pashu. Herod je Isusa ruglu izvrgavao, do boli ismijavao, s njim komedijao, i vratio ga Pilatu.

- Herod je završio svoje „kraljevanje“ 39. godine tako da su mu oduzeta sva imanja i pokrajine kojima je upravljao i prognan je u Galiju. Ali izlazeći iz kuće, po naredbi brata mu Heroda Agripe, ubio ga je jedan rimski general. Eto tako završava onaj koji Krista izruguje, a Krstitelju glavu odrubljuje. Tko se mača laća…

 

4 - Kajfa – zavidnik. Veliki svećenik saducejske sljedbe od 18. do 36. godine poslije Krista. Veliki je svećenik bio biran svake godine po odredbi rimske vlasti. A Kajfa se 18 uzastopnih puta popeo na velikosvećeničko postolje. Možeš misliti kakvim se mitima i korupcijama običavao toga svećeništva dočepati. On je prvi tražio raspeće Isusovo, jer Židovi nisu smjeli ubiti nikoga bez odobrenja carskoga namjesnika. „Znao je, doista, da ga predadoše iz zavisti“ (Mt 27,17). Zavidni velesvećenici što je Isus okupio oko sebe četu apostola, što propovijeda masama koje za njim grnu, što liječi bolesne, uskrisuje mrtve, što prašta „neoprostivim“ bludnicama i carinicima… Kajfa do koju godinu nakon Isusove smrti i uskrsnuća silazi s povijesne scene, nestaje u crnom mraku tamne noći. Nađen je jedan grob na jugu Jeruzalema 1990. s natpisom Kajf. Ako je njegov, eto bio je povijesna osoba – ovo onima koji i to niječu. Ne znamo kako je završio, osim da je položen u grob da čeka uskrsnuće u koje kao saducej nije ni vjerovao!

- Bi li ti volio završiti u miru s Bogom, u miru s drugima, doći na sud Božji bez dugova i utega? Obavi sakramentnu pobožnost devet prvih petaka s ispovijeđu i pričešću da ti Srce Isusovo pomogne na dan smrti. I, inače, ispovijedaj se redovito!

 

5 - Baraba – srditi ubojica. Pojam za najgorega čovjeka. To je bezočnik, drznik, zlobnik i razbojnik; nevaljalac i prostak; vucibatina, skitnica i propalica; mutikaša i raspikuća; dvoličnjak i pokvarenjak; hulja,  huligan, prevarant, lopov i bandit; izrod i gad koji je razmijenjen za pravednoga Isusa prigodom pashalne amnestije ili pomilovanja. Nije moglo biti većega poniženja za Isusa. Prikazan kao revolucionar i čovjekoubojica, pušten iz zatvora iako je osuđen na raspeće, a na križ poslan Isus. Isus je umro umjesto Barabe, za Barabu. Baraba se vratio u svoj svijet i vjerojatno je i dalje silovao i klao, ubijao i krao, palio i žario. A onda kako živio, tako i završio.

- Bi li ti, vjerniče, volio čestito završiti ovaj život? - Bih. Drži se Božjih uputa. Ispovijedaj se redovito. Obavljaj  u slavu Srca Isusova ne samo devet prvih petaka skrušeno i savjesno, nego devet puta devet prvih petaka, uvijek, da ti se Isus smiluje i da imaš mogućnosti kajanja i na času smrti, da ti dođe svećenik i ispovjedi te, pričesti i poulja. I tebe i svakoga od nas.

 

6 - Gizma – siledžija. Jedan od dvojice razbojnika koji su razapeti zajedno s Isusom. Gizma je izvan kontrole i izvan pameti. Najprije se obraća Isusu i pogrđuje ga: „Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!“ A Isus upravo to čini, s križa svima nudi oproštenje: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! Gizma samo prigovara, psuje i pogrđuje, i ne zna što čini. Ne obraća se duhom. Ne traži oproštenja svim srcem svojim. Ne prizna se grješnikom. I nije ga briga u kakvu će vječnost dopasti: mračnu ili sjajnu, prokletu ili blaženu. Strašna tragedija u očima ljudskim. Tajna sitne ljudske slobode i tajna neizmjerne Božje slobode!

- Ne dao Bog ikomu da završi život kao Gizma!

 

7 - Dizma – raskajanik. Kada su na Veliki petak bili razapeti, obojica zlikovaca, nije bilo razlike između njih: „Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici“ (Mt 27,44). Jednako ponavlja i evanđelist Marko (15,32). Međutim, tijekom dana, pet prije dvanaest, došlo je do „prijelomne vijesti“, koju je zabilježio sv. Luka: „Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: 'Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!' A drugi ovoga prekoravaše: 'Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini.' Onda reče: 'Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.' A on će mu: 'Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!'“ (Lk 23,39-43). Upravo je iz ovoga dramatična odlomka i preokreta uzet naslov za ovu knjigu. Naslov i sadržaj: muka i uskrsnuće; vaj i raj! Naslov izgovoren od raspeta i raskajana zločinca Isusu: Sjeti me se kada u raj dođeš! Čovjek se u svome kajanju otkrčio od križne daske i protegnuo se prema Isusu koliko je mogao - pogledaj sliku! - vapijući za njegovim Kraljevstvom. A i Isus se okrenuo koliko se na križu mogao okrenuti - pogledaj sliku! i odgovara raskajanom razbojniku: U raju ćeš danas sa mnom biti! Rečenice koje povezuju ljudsku grješnost i božansku milosrdnost, zemaljsku nedaću/muku i nebesku diku, ovosvjetsko mučeništvo i rajsko blaženstvo. Veličanstvenih li riječi s razbojnikovih usana i beskrajno veličanstvenijih iz Isusova srca. To je vrhunski vidljivi plod Isusove muke na križu. To je Evanđelje, Kraljevstvo Božje. To je grješnikov zov i Otkupiteljev odgovor. Vapijuća ljudska bijeda i hrđa i obilna milost Božjega dara milosrđa. Dizma je isplivao iz potopa ljudskoga grijeha samo zato jer se iskreno pokajao i od Isusa milost želio. Dizma je protegnut na uskrsnuće tijela. (KIUM)

 

[1] Iv 18,29: Pilat tada iziđe pred njih; 18,33: Na to Pilat uđe opet u dvor; 18,39: Rekavši to, opet iziđe pred Židove; 19,1: Tada dakle, Pilat [uđe i odluči] izbičeva[ti] Isusa; 19,4: A Pilat ponovo iziđe i reče im; 19,8: Kad je Pilat čuo te riječi, još se većma prestraši, pa ponovo uđe u dvor; 19,13: Stoga Pilat, čuvši te riječi, izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu; 19,19: A [uđe] i napisa Pilat natpis te [iziđe] i postavi ga na križ.

 

U SLAVU SVETOG SRCA

 

Župnik don Ivan Štironja naumio je u Gospodinu provesti Veliku devetnicu u slavu Srca Isusova u Studencima, u Ljubuškom dekanatu, od listopada 2017. do lipnja 2018. kada se slavi svetkovina Presvetoga Srca Isusova. Čini to iz štovanja prema Božanskomu Srcu i u znak zahvalnosti što je župa Studenci, na svoj 90. rođendan 1998. godine, uzdignuta na razinu Biskupijskoga svetišta. Na prvi petak u mjesecu, 6. listopada ove godine, pozvao je župljane i uopće štovatelje ljubavi Srca Isusa na pobožnost „Devet prvih petak“ u mjesecu, s ispovijeđu, sudjelovanjem u večernjoj sv. Misi i sv. Pričesti kao naknada za tolike uvrjede koje se nanose neizmjernoj Ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga. Bilo je više svećenika koji su bili na raspolaganju za sv. ispovijed: don Ivan, fra Ljubo, don Niko, don Pero... Uz misne pjesme Župnoga zbora, Euharistiju je predvodio i nakon Evanđelja prigodnu riječ izgovorio biskup Ratko. Prenosimo neke misli iz njegove propovijedi:

Pobožnost Srcu Isusovu

Pobožnost Devet prvih petaka vezana je uz Isusova privatna ukazanja sv. Mariji Margareti Alacoque, rođ. 1647. – prije 370 godina u biskupiji Autun, 380 km južno od Pariza. Bila je redovnica vizitandina u samostanu u Paray-le-Monialu. Imala je privatna viđenja od 1672. povremeno do smrti 1690. Proglašena je blaženom 1864., svetom 1920. - 230 godina nakon smrti. Dvanaesto Isusovo „obećanje“, nazvano i „veliko“, sastoji se u tome da se obavi devet uzastopnih prvih petaka u mjesecu bez obzira na početak u godini, prisustvujući sv. Misi i primajući sv. Pričest i da se, naravno, vjernik ispovjedi ako je potrebno. I da Srce Isusovo obećaje da takav pobožnik ne će umrijeti u nemilosti Božjoj uz redovite uvjete obdržavanja Božjega puta i zakona. Ne smije se to tako shvatiti kao da time unaprijed kupuje nebo i osigurava ulaznicu u raj. Sve ovisi o beskrajnoj Božjoj slobodi i milosti, i o našoj ranjenoj slobodi i odgovornosti. Možda se ta pobožnost ne bi tako ni raširila, jer su bili veliki prigovori vidjelici Margareti zbog njezinih „fantazija i umišljaja“, da se nije bio založio njezin duhovni vođa isusovac Klaudije de la Clombière (1641.-1682.), koji je također proglašen svetim, 1929. – 248 godina nakon preminuća. A tijekom stoljeća upravo su isusovci bili osobiti širitelji te pobožnosti. Službena se Crkva ne veže ni uz privatna ukazanja, ni uz broj, ni uz dan, ali joj je bio povod da više puta učiteljski intervenira i rastumači vjersko stajalište u vezi sa crkvenim štovanjem Presvetoga Srca. 

Sva pobožnost počiva na Isusovoj rečenici: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim” (Mt 11,29). Riječ je o „jarmu“ ili nevoljama, o našem pogledu i ljubavi prema Srcu Isusovu koje je puno blagosti i poniznosti ako želimo naći spokoj dušama svojim.

U 17. stoljeću vrlo se rijetko išlo na sv. Pričest, jednom godišnje, ako i to. Je li Isus želio pozvati pobožne duše da se ispovijedaju i pričešćuju barem mjesečno, kroz devet mjeseci na prvi petak, pa će onda i nastaviti tako živjeti? Ako se ti čitava života Bogu moliš, u njega vjeruješ i njega ljubiš pomažući bližnjima svojim, ako njegove zapovijedi poštuješ, Božje ti milosrđe nudi da ćeš na svršetku života naći milost u očima Očevim. Evo nekih intervenata Crkvenoga učiteljstva:

- 1765. Kongregacija obreda izjavljuje da je tjelesno srce simbol ljubavi;

- 1794. papa Pio VI. u apostolskoj konstituciji Auctorem fidei – Tvorac ljubavi to potvrđuje i dodaje da se Srce Isusovo štuje „neodvojivo od Osobe Riječi“. Znači, ne može se štovati samo Srce kao Srce, nego uvijek uz Isusovu Božansku Osobu;

- 1856. papa Pio IX. proširio je blagdan Srca Isusova na svu Crkvu (a prvi se put počeo slaviti u Francuskoj 1672.).

- 1889. na nalog pape Lava XIII. Kongregacije za obrede poziva da se odgovori zovu Božanskoga Srca na pokoru te da se sa štovanjem „mjeseca Srca Isusova“, lipnja, prakticira i pobožnost Devet prvih petaka;

- 1899. papa Lav XIII. izdaje encikliku Annum Sacrum - Sveta Godina i cijelo čovječanstvo posvećuje Srcu Isusovu;

- 1920. papa Benedikt XV. u buli kanonizacije bl. Marije Margarete Alacoque uvrštava i „Veliko obećanje“ očitovano Svetici u privatnom ukazanju.

- 1928. papa Pio XI. izdaje encikliku Miserentissimus Redemptor - Premilostivi Otkupitelj, u kojoj piše: „Naš je Spasitelj objavio nevinoj učenici svoga Srca sv. Margareti Mariji koliko želi da ga ljudi časte tom pobožnošću […]. Prva je od svih izvršila tu pobožnost sama Svetica, sa svojim duhovnim ocem Klaudijem de la Colombière”;

- 1956. papa Pio XII. razašilje encikliku Haurietis aquas - Zahvatite vode, u kojoj piše kako u poimanju pobožnosti prema Srcu Isusovu „najodličnije mjesto zauzima sveta Margareta-Marija Alacoque. Ona je, sa svojim duhovnikom, blaženim Klaudijem de la Colombière uspjela, svojom žarkom revnošću, da se ta pobožnost, već vrlo razvijena, utemelji, na veliko udivljenje vjernika, i da se razlikuje od ostalih vrsta kršćanske pobožnosti svojim vlastitostima ljubavi i zadovoljštine”;

- 1992. Katekizam Katoličke Crkve, br. 2669, naučava: „Molitva Crkve štuje i časti Srce Isusovo, kao što zaziva njegovo presveto ime. Ona se klanja utjelovljenoj Riječi i njezinu Srcu, koje se iz ljubavi prema ljudima dalo probosti našim grijesima. Kršćanska molitva voli slijediti Križni put prateći Spasitelja na postajama od sudnice do Golgote i groba, na putu kojim je prošao Isus kada je svojim svetim Križem otkupio svijet“. Ne spominje se ni ovdje ni na jednom drugom mjestu Katekizma pobožnost Devet prvih petaka, ali se i ne isključuje kao pokornička praksa.

Isus govori o postu, o pokori, o požrtvovnosti, o mrtvenju, o zadovoljštini koja se daje njegovu Srcu kao naknada za tolike grijehe. A najveći dan pokore u godini jest Veliki petak. Stoga je razumljivo da je i ova pobožna praksa pokore vezana uz petak, prvi petak u mjesecu. (KIUM)

  • prvi-pokornicki-dan-2017-001
  • prvi-pokornicki-dan-2017-002
  • prvi-pokornicki-dan-2017-003
  • prvi-pokornicki-dan-2017-004
  • prvi-pokornicki-dan-2017-005
  • prvi-pokornicki-dan-2017-006
  • prvi-pokornicki-dan-2017-007
  • prvi-pokornicki-dan-2017-008
  • prvi-pokornicki-dan-2017-009

 

 

Free counters! 

© 2012 - 2021 Svetište Studenci. Dozvoljeno je preuzimati izvorne tekstove. Web development Ante Kozina