Nedjelja, 8. svibnja:                           8 - Sveta Misa za narod (župna crkva)                          9,30 - Sveta Misa blagoslova polja u Stubici                           11 - Sveta Misa za narod (župna crkva)                           12 - Sveta Misa blag. polja u Trseljevini                           Aktualni župni list

Oče naš - tumačenje

SUSRET MLADIH

Mlade je također potaknuo na razmišljanje o molitvi i o načinu moljenja te na to kako je molitva Očenaša najsavršenija molitva koju možemo izmoliti. Tako su se mladi nakon predavanja ispunjena srca razišli svojim kućama.

Ilija Penava

 

 

 

Oče naš

(Mt 6,9-12)

 

Vi, dakle, ovako molite:

Oče naš koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

 

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!

 

Postoji i druga verzija prema Lk 11,1-4.

 

U govoru na gori, nakon što je Krist naučio svoje učenike način življenja po programu blaženstava on ih uči kako moliti. Pitanje nije da li moliti nego je pitanje kako moliti. 

 

Učenici znaju da treba moliti. Zato Isusa mole da ih nauči kako moliti.

Shvatili su da njihova molitva treba biti drugačija, kvalitetnija od molitve pismoznanaca, farizeja i pogana. Ta rekao im je da ne mole kao pogani: puno riječi tražeći nekorisne stvari; puno riječi da bi Boga uvjerili u istinitost njihove potrebe. Time pokazuju samo da ne poznaju Boga. Za Boga nisu važne ni česte ustaljene molitvene formule.

 

Bog traži molitvu ispunjenu povjerenjem, predanjem. Traži srce a ne riječi. Molitva nije sadržaj zemaljskih potreba nego treba biti ispunjena nebeskim kvalitetama.

 

Gospodine nauči nas moliti (Lk 11,1) - Isus ih uči ponajprije to da je molitva znak stalnog jedinstva s Bogom, zajedništva s Bogom. To Isus potvrđuje svojom molitvom - razgovorom s Ocem.

Molitva koju Isus ostavlja učenicima kao znak prepoznavanja jest sažetak Evanđelja, poslanja, uloge. Uz to je i prava revolucija, promjena odnosa između Boga i čovjeka.

Isus je stvarno započeo i napravio pravu pravcatu revoluciju.

Isusov Bog nije daleki bog koji ne dopušta pristup nego blizi Bog koji je dio čovjekova srca i života - Otac.

(Mali carev sin trči svome ocu. Zaustavljaju ga tjelohranitelji i kažu mu ne možeš caru. Mali odgovara: on je za tebe car, za mene je otac.)

Isus je na "Ti" s Bogom. Tako uči i svoje učenike.

S Bogom smo jedna obitelj, otac i djeca, zajednica koja izgrađuje povjerenje i prihvaćanje.

 

Isus daje uzorak, kako moliti. Nismo više u muci kao djeca kad žele pisati pismo. Mi točno znademo što i kako moliti.

 

Kad molite, sjetite se da je Bog vaš Otac i Kralj. To znači da su ljubav i snaga spojene u jedno. Otac je onaj koji ljubi ali i onaj koji štiti. Voli i daje sigurnost.

Kad molite, ne ustručavajte se izreći svoje dnevne potrebe.

Kad molite, ne bojte se govoriti o svojim pogreškama.

Kad molite, nikad ne zaboravite mjesto nevidljive budućnosti. Stoga i svoju pogibelj treba predati u Božje ruke. To nije samo molitva za vlastitu upotrebu nego i uzorak za sve naše molitve.

 

Oče naš koji jesi na nebesima

 

Riječ "otac" promatramo u dva vida: u smislu roditeljstva i očinstva.

Roditeljstvo (paternity) - osoba koja je odgovorna za rođenje djeteta. Nije važna prijateljska veza između oca i sina nego samo fizička veza.

Očinstvo (fatherhood) - oca i sina povezuje ljubav, intimnost, povjerenje i vjera.

 

Riječ "otac" uspostavlja nove odnose u više pravaca.

Uspostavlja novi odnos prema nevidljivom svijetu. Misionarska iskustva nam govore o mnoštvu bogova koje časte poganski narodi. Treba ih udobrovoljit. Jer su međusobno zavidni nikad nisi siguran jesi li dovoljno učinio.

Primjer grčkog boga Prometeja koji je iz samilosti prema ljudima donio vatru na zemlju. Bog Zeus bio je vrlo ljut što su ljudi taj dar prihvatili i koristili ga. U svojoj ljubomori Zeus sveže Prometeja lancima za veliki kamen i baci ga u more. Tu se mučio u gladi i žeđi, vrućini danju i hladnoći noću. Uz to pošalje i orla da mu kljuje jetru koju je stalno obnavljao da bi orao mogao stalno kljukati i tako ga duže mučiti.

To se dogodilo bogu koji je želio pomoći ljudima. Isus rješava taj problem. Jedan je Bog, jedan je Otac, Stvoritelj neba i zemlje. Ljudi kani te se ćorava posla, svi ste braća i sestre. Bog nije bog koji djeluje na principu ljubomore nego ljubavi. Ne trebamo više drhtati pred ljubomornim božanstvima nego se možemo odmarati u ljubavi očevoj.

 

Uspostavlja novi odnos prema vidljivome svijetu. Svijet u kojemu živimo, okruženje u kojemu se nalazimo djeluje na nas, bez obzira da li mi to željeli ili ne. Taj svijet ima svoje zakone koji mogu biti teški, npr. patnja, smrt iza koje slijedi neizvjesnost. Ako znadem da Bog nije ljubomoran, srdit, podrugljiv, ipak mi je život drugačiji. Moj Bog je dobri Otac koji me je poslao u ovaj svijet ne da uživam nego da se usavršavam.

Uspostavlja novi odnos prema bližnjemu.  Svi smo jedno, braća i sestre. Ne postoji ja, moj, meni. Zato je Isus i došao da u znaku međusobne ljubavi umjesto toga stavi: mi, naš i nama. Sebičnost je pobrisana. Egoizam zamjenjuje altruizam. Božje očinstvo je jedina moguća osnova za bratstvo među ljudima.

(Kršćanstvo kao religija stoga ne može biti opijum koji uspavljuje u konkretnoj situaciji nego snaga koja pokreće na izgradnju zajedništva.)

 

Uspostavlja novi odnos prema nama samima. Vjera u Boga kao oca mijenja čovjeka u temelju. Čovjeka koji se znade sam sebi zgaditi, koji često ne prihvaća samoga sebe upravo takvoga kakav jest. Čovjeka koji sebe želi vidjeti kao kralja ili poglavara; misicu ili pjesnicu… Čovjek često sam sebe prezire - samoprezir. Sebe mrzi do podne a čitav svijet poslije podne.

 

Uspostavlja novi odnos prema Bogu. Bog nije umanjen ako nam se približio. On je postao veći. Kad se profesor približi studentu on u studentovim očima nije manji nego veći. Tim što nam se objavio kao Otac nije izgubio svoju silu, snagu i veličanstvo nego je dopustio da i mi, njegova djeca možemo participirati na tim blagodatima. Otac daje djeci svoju baštinu. Time otac ne gubi nego otkriva svoje srce, ljubav, dobrotu.

 

Naš Otac nije na zemlji nego na nebesima. Zemaljski otac može biti svakakav (nažalost puno primjera) ali nebeski Otac može biti samo dobar.

Riječi: koji jesi na nebesima podsjećaju nas na dvije velike istine.  

 

Božja svetost. Bog je Bog. Božje očinstvo se ne može promatrati samo zemaljskim očima. Kad kažemo Otac onda to znači i ljubav i svetost.

 

Božja moć. Puno puta smo u prigodi da dragoj osobi ne možemo pomoći. To je znak da ljudska ljubav može biti jaka ali i bespomoćna. No kad kažemo: Oče naš koji jesi na nebesima onda je tu prisutna beskrajna ljubav i beskrajna moć koje Bog Otac može upotrijebiti samo za nas, za naše dobro a nikada protiv nas. Djetinje povjerenje i vjernost objašnjavaju očinsku brigu i pomažu prihvatiti poteškoće koje dolaze u životu.

 

 

 

 

 

Free counters! 

© 2012 - 2022 Svetište Studenci. Dozvoljeno je preuzimati izvorne tekstove. Web development Ante Kozina