Nedjelja, 8. svibnja:                           8 - Sveta Misa za narod (župna crkva)                          9,30 - Sveta Misa blagoslova polja u Stubici                           11 - Sveta Misa za narod (župna crkva)                           12 - Sveta Misa blag. polja u Trseljevini                           Aktualni župni list

Preobraženje Gospodinovo

Preobraženje (Mt 17,1)

(Mk 9,2-13; Lk 9,28-36)

 

    Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, 2i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. 3I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. 4A Petar prihvati i reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."

    5Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" 6Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. 7Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!" 8Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

    9Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne."

 

O preobraženju Isusovu izvješćuju sva tri sinoptika Matej, Marko i Luka te sv. Petar u svojoj drugoj poslanici. On je s Ivanom i Jakovom bio povlašteni očevidac toga događaja, koji cijeloga života nije zaboravio, pa o njemu u spomenutoj poslanici piše: »Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva. On je, naime, primio čast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako uzvišene Slave došao glas: ’Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.’ I taj glas koji je došao s neba mi smo čuli kad smo bili s njim na svetoj gori. Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima« (2 Pt 1,16–19).

 

U drugoj polovini svoga apostolskoga života Isus se jedne večeri s trojicom odabranih apostola popeo na Tabor, što se jedinstveno poput kakvog divovskog stošca iz plodne Ezdrelonske doline diže nebu pod oblake.

Bila je noć, Gospodin je po običaju molio, a učenici su od umora pozadrijemali. I dok je Isus molio, »lice mu zasja kao sunce« (Mt 17,2), a »njegove haljine postadoše tako sjajno bijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji« (Mk 9,3).

Poznati teolog Pius Parsch, pitajući se što nam blagdan Preobraženja želi reći, nabraja četiri poruke:

  1. Sa strahopočitanjem punim vjere i klanjanja gledamo na Krista, vječnoga i neizmjernoga Kralja. Da to Crkva čini, potvrđuje blagdan Preobraženja Gospodinova.
  2. U Isusovu preobraženju prepoznajmo svoje preobraženje, »kad on, Krist, iz zemlje uskrisi mrtve i ovo naše smrtno tijelo suobliči slavnome tijelu svome«.
  3. U svjetlu Isusova preobraženja živimo, radimo i žrtvujemo se cijeli život. To konkretno znači da se neprestano produhovljujemo, vodimo duhom, da gajimo nutarnji duhovni život te da se ne damo zarobiti materijalnim, sjetilnim i zemaljskim.
  4. Imamo stalni sakrament preobraženja, Euharistiju. U misnoj nam se žrtvi očituje i nalazi u našoj sredini preobraženi, proslavljeni Gospodin, a u pričesti primamo »sjeme preobraženja«.

 

Tko je imao milost i sreću pohoditi sveta mjesta u Palestini, čitajući ovaj tekst s naročitom se radošću i oduševljenjem sjeća uspona na Tabor. Odvajajući se od glavne ceste što prolazi Galilejom, uputit će se u duhu kroz seoce Dabbouryeh prema vrhuncu Tabora. Vijugava cesta ukosnica omogućuje uspon autobusom, ali ne i do vrha. Donde, zbog prevelike strmine, mogu samo manji automobili. Popevši se na visoravan na vrhu kroz velika srednjovjekovna vrata, ulazi se k veličanstvenoj novoj bazilici Preobraženja, koja je dovršena i posvećena g. 1924. Bazilika je građena u stilu starokršćanske rimsko-sirske arhitekture IV. i V. stoljeća. Njezina ljepota, kombinacija istočnih i zapadnih stilskih elemenata, odmah osvaja. Stupovi je dijele na tri lađe. Srednja je viša od ostalih dviju, a kulminira u apsidi, na kojoj se nalazi veličanstveni mozaik Gospodinova preobraženja. Spomenimo i to da joj je strop posvođen slavonskom hrastovinom.

Uz baziliku se nalazi franjevački samostan te svratište za hodočasnike. Tu, u toj veličanstvenoj tišini odakle pucaju prekrasni vidici na sve strane, franjevci i drugi redovnici Svete zemlje običavaju obavljati godišnje duhovne vježbe. Mjesto je za molitvu i razmišljanje veoma lijepo, da se ljepše poželjeti ne može.

 

U Starom zavjetu Tabor se uz Karmel i Hermon spominje u pjesničkom i prenesenom smislu kao simbol ljepote i veličajnosti. Događaj koji se u Novom zavjetu na njemu zbio, to u potpunosti opravdava.

Stoga i mi s Anastazijem Sinajskim, razmišljajući o Gospodinovu preobraženju na Taboru, uskliknimo: »Bez sumnje, Petre, uistinu je dobro nama biti tu s Isusom i uvijeke tu ostati. Gdje je veća sreća, što je uzvišenije, što odličnije od boravljenja s Bogom, od suobličenja s njim, od toga da se nađemo u svjetlu? Doista, svatko od nas, kad u sebi ima Boga i kad je preobražen u njegovu božansku sliku, s veseljem uzvikuje: Dobro nam je ovdje biti. Tu je sve svijetlo, tu je radost, blaženstvo, ugodnost, u srcu je sve mirno, vedro i blago.«

Petar se stavlja na raspolaganje da za učitelja i za časne nebeske goste napravi tri sjenice, ne za sebe nego za njih. Petar je velikodušan. Često se krivo tumači njegova velikodušnost.

I s tobom je tako. I tebe koji puta krivo tumače. Moraš znati za sebe. Zato se ovdje ne misli na onu materijalnu brigu nego na brigu u duhovnom pogledu.

Postoje ljudi koji svima znaju pomoći osim sebi. Sve stignu, samo ne stignu svojoj duši dati malo hrane, koju minutu u dnevnoj molitvi, osobnoj i zajedničkoj. Ne zaboravimo se brinuti o sebi. Lijepo je vidjeti ljude lijepo obučene a u duši potpuni kaos. Vanjština čista petica a unutra potpuni nered.

Veliko je umijeće naći vremena za sve što se od čovjeka traži, spojiti sve strane i držati sve konce u rukama. To uspjeti velika je i prava umjetnost, a tko to uspije, pravi je umjetnik, i to Isusov umjetnik.

Na tom putu, najvažnije je da u samom startu ne kažeš: A tko će to? To je nemoguće! Pogotovu nemoj reći da to nije za tebe, da od toga nema ništa, i da ti to ne možeš. Ti to možeš jer si Božji, s Bogom je sve moguće. Kad se pojave sumnje, sjeti se Božjih riječi: Ne boj se!: Sione, Zaharija, Josipe, Marijo, Petre…  Ne boj se stado malo; Ne boj se kćeri sionska, "Ne boj se! Samo vjeruj!"

Ne boj se Crkvo u Smirni – „Ne boj se onoga što ti je trpjeti“ (Otk 2,10).

Prijatelji, tu je naša snaga, tu je naša utjeha, i najveća sreća.

 

Free counters! 

© 2012 - 2022 Svetište Studenci. Dozvoljeno je preuzimati izvorne tekstove. Web development Ante Kozina