Sljedeće nedjelja je 26. nedjelja kroz godinu. Svete Mise su u Svetištu u 8 i 11 sati i u Stubici u 9.30 sati.                                                                                Aktualni župni list

PRIČE IZ PROŠLOSTI

Prije otprilike mjesec dana, u našoj župi boravila je Anica Markus, sestra našeg umirovljenog svećenika don Branka Šimovića iz Zvirovića. Kaže Anica da se uvijek voli vratiti na mjesto odakle je potekla, bez obzira na torture koje je morala proživljavati, ona i njezina obitelj.

Razgovarajući sa župnikom don Ivanom, Anica se prisjećala svih poteškoća onoga vremena. Prisjećala se dolaska partizana u njihovu kuću, ubijanja zadnje krave u selu, dosjetljivosti njene majke da u vunu stavi pijesak kako bi bila teža, budući da su državi morali dati kilogram vune po ovci. Prisjeća se kako su ona i njezin brat don Branko razdvajali i čuvali ovce u prohladnim, snježnim noćima kako bi platili manje poreza. Božji blagoslov je što se odvojene ovce nikada nisu glasale te se za njih nije saznalo.

Kao i kod kuće, poteškoće su pratile Anicu i kroz cijeli njen život, od rada u duhanskoj stanici u Čapljini i neisplaćenih plaća, prisilnog rada u Varešu i gladovanja – za obrok bi dobili samo šnitu kruha i malo pure, dok bi drugi imali u izobilju i bacali što bi im ostalo – branja kukuruza u Vojvodini, te prehranjivanja svoje obitelji u Hercegovini.

Nakon bolesti koja ju je zatekla u Varešu i povratka doma, Anica svoj put nastavlja prema Zagrebu. Ni gore je život nije mazio i pazio. Odmah po dolasku iskusila je njegove poteškoće, spavajući vani u hladnoj i mračnoj noći. Tek sutradan uspijeva uspostaviti kontakt sa svojom sestrom, koja ju odvodi u svoj stan i pomaže joj pronaći posao kućne pomoćnice. Poslije se zapošljava u „Kraš“ gdje radi dvadeset godina, do svoga umirovljena.

Vidimo kroz što je sve prolazila Anica. Život je nikada nije mazio i pazio. U djetinjstvu ju zatiče 2. svjetski rat, u mladosti poteškoće posla, ali bez obzira na sve navedeno, gdje god bi otišla, uvijek se rado vraćala u svoju rodnu kuću u Zviroviće. Nije se bojala života i njegovih poteškoća, nego je sve to hrabro podnosila. Što god bi zaradila uvijek bi poslala svojoj obitelji u Hercegovinu da je prehrani. Možemo reći da je Anica čvrsta ruka obitelji, ona koja ju je prehranjivala kada je bilo najteže.

Zapitajmo se, zašto današnja mladež bježi pred problemima, pa i onim najmanjima? Zašto niječe svoje porijeklo? Zašto se stidi reći ja sam Hrvat, ja sam kršćanin katolik?

Nikada se nemojmo toga stidjeti. Nikada nemojmo zaboraviti tko smo, nemojmo zaboraviti naše najmilije, naše mjesto odakle smo potekli, nemojmo zaboraviti vjeru u kojoj smo odgojeni. Budimo ponosni na našu zemlju Hercegovinu, na naše roditelje, naše djedove i pradjedove, našu braću i sestre. Oni su ti koji su nas othranili, oni su ti koji su nas podigli, oni su ti koji su nas izveli na pravi put.

  • price-iz-proslosti-2018-001
  • price-iz-proslosti-2018-002
  • price-iz-proslosti-2018-003
  • price-iz-proslosti-2018-004
  • price-iz-proslosti-2018-005
  • price-iz-proslosti-2018-006
Free counters! 

© 2012 - 2021 Svetište Studenci. Dozvoljeno je preuzimati izvorne tekstove. Web development Ante Kozina