Studenačka prasa

Ispis

Iz godine u godinu više je nego očit pad poljoprivredne proizvodnje i u općinama Ljubuški i Čapljina koje su slovile kao najveći proizvođači poljoprivrednih kultura u Hercegovini. Za to ima više razloga, od nekontroliranog uvoza do kupovne moći potrošača.

Jedini proizvod kojeg ne može „poklopiti“ ni moćni uvozni lobi je prasa po kojoj su najpoznatiji Studenci i ona je na neki način vremenom postala i zaštitni znak Studenaca. Iako se danas možda i ne „sadi“ te kulture kao nekad i dalje je jednom broju domaćinstava jedini siguran izvor zarade.

Prasa se u Studencima sadi od davnina, osobito oko gornjeg izvora rijeke Studenčice. Kako je temperatura vode na izvoru cijelu godinu oko 12 stupnjeva i u zimskim mjesecima „razvedena“ po njivama štiti prasu od velikih ledova i smrzavanja. Za prasu se nekad znalo reći da se sadi po najvećoj vrućini (najviše u kolovozu), a da se „čupa“ po najvećoj zimi.

Kako se prasa sadila u većim količinama ljudi su se zaimali, pa nije bilo neobično na njivi vidjeti i po petnaestak radnika, pa i više, kako uredno slažu „rasod“ u izbrazgane redove. Obično bi se jednom ili dva puta odmaralo gdje bi se osvježilo uz hladno piće (loza i pivo) te nešto malo „zamezilo“ (kakav kolačić ili keks, te smokvu ili grožđe). Prilikom sadnje vrlo su važni „brazgači“ jer od „pruženih“ brazda ovisi hoće li se moći uredno natapati, a kasnije plivati.

Do prije tridesetak godina prasa bi se počela čupati krajem studenog i početkom prosinca kad bi se meso malo prosušilo, a danas se čupa gotovo cijelu godinu jer se počinje saditi i oko svetog Ante. Kako prasa pliva na nogama su gumene čizme da noge ne bi prozeble, a do šezdesetih godina prošlog stoljeća čizama i nije bilo u izobilju, pa su ljudi bosim nogama gazili u hladnu vodu.

Glavno tržište za prasu do ovog zadnjeg rata bili su Mostar i Konjic, a s otkupa se gonila do Zagreba, Ljubljanje… Koncem osamdesetih godina prasa se počela voziti do Sarajeva i dalje,osobito nakon medijskih objava kako je dobra za dijabetičare, a danas je najviše „ode“ na veletržnici u Čapljini.